OŠRTO REAGIRANJE UDRUŽENJA 'NOVA SVJETLOST'

Čemu laži novinara Hasanovića? Kako je jedna plemenita akcija na Drini zloupotrijebljena po narudžbi lidera politike?!

Mediji 01.08.23, 14:28h

Čemu laži novinara Hasanovića? Kako je jedna plemenita akcija na Drini zloupotrijebljena po narudžbi lidera politike?!
A ne bude li povratka života i prepusti li se da na Drini ostane dosadašnja džungla, biće to garantovani kraj prijeko potrebnog i dužnog sjećanja na žrtve

 

 


Hasan Hadžić, potpredsjednik Skupštine Udruženja "Nova Svjetlost" objavio je na svojoj FB stranici reagiranje ovog udruženja upućeno povodom priloga Federalne televizije o radovima na jedoj od tri predratne plaže u okolini Zvornika, u kome se tvrdi da su činjenice u prilogu namjerno izvrnute, a cijela priča o žrtvama i povratnicima zloupotrijebljena. Hasan Hadžić je poznati novinar i jedan od najvećih aktivista koji se zajedno sa Fadilom Banjanovićem Bracikom bespoštedno borio za povratnike i povratak u Podrinje.


Njegovu objavu u cjelosti prenosimo u nastavku...

 

Reagovanje na brutalne laži novinara Hasanovića:

 

PRESTANITE JEDNOM ZLOUPOTREBLJAVATI ŽRTVE PO NARUDŽBI LIDERA POLITIKE ZATIRANJA POVRATKA I POVRATNIKA

 

U prilozima u Dnevniku 2 i na portalu Federalne televizije, od 30. 07. 2023. godine, novinar Omer Hasanović senzacionaloistički navodi da je “Na mjestu masovnog strijeljanja Bošnjaka kod Zvornika planirano kupalište”.


To je neistina. Naše udruženje “Nova Svjetlost” je započelo radove na obnovi jedne od tri predratne plaže u ovom kraju, jer sada povratnička djeca i njihovi roditelji nemaju pristupa svojoj rijeci Drini niti ikakve šanse da se bilo gdje ljeti okupaju, a ta naša lokacija je udaljena 40 metara od lokacije bivše, ekshumirane masovne grobnice.


Samim tim, neistina je i tvrdnja novinara Hasanovića da je plaža koja se obnavlja udaljena samo nekoliko metara od nekadašnje grobnice.


Kao svjedoke njegovog unaprijed smišljenog i ničim opravdanog cilja da našem udruženju pripiše morbidnu namjeru skrnavljenja i zatiranja bivše grobnice, novinar Hasanović je naširoko intervjuisao predstavnicu Udruženja “Žene Srebrenice”, sa sjedištem u Tuzli, i predsjednika Medžlisa IZ Zvornik Mustafu Muharemovića, koji takođe živi nadomak Tuzle, dakle daleko od vjernika čiji je zvanični predvodnik.


Njima je novinar pružio priliku da do mile volje, kroz široko obrazložene stavove i zaokružene misli, udaraju po, tobože, opakim namjerama našeg udruženja, a istovremeno je izjave i argumente predstavmika našeg udruženja “masakrirao” na način da je na naše dvije riječi, istrgnute iz konteksta širih argumenata koje smo navodili, dolazilo po sto riječi pomenutih dvoje napadača na projekat koji smo započeli. To ubjedljivo svjedoči da novinara Hasanovića nisu zanimale činjenice i pravilo uvažavanja “druge strane”, već je postupio po perfidnoj “mustri” da mu mi, kao sagovornici na Drini, poslužimo samo kao “ram za sliku” koju je skrojio unaprijed, daleko od Dine.


U tom napadno tendencioznom pristupu on je u potpunosti zaobišao naše argumente da izbor ove lokacije nije bio plod bilo kakve naše nehumane namjere prema bivšoj grobnici, već jedina moguća lokacija, jer sva ostala mjesta na ovdašnjoj obali Drine su neupotrebljiva iz dva razloga. Prvo, pri vodenim stihijama i poplavama, razorena su u tolikoj mjeri da bi njihovo saniranje koštalo desetinu miliona maraka, a mi sve ove poslove obavljamo akcijaški i uz donacije naše dijaspore koja, hvala Bogu, u potpunosti dijeli s nama ovu zahtjevnu misiju i poduhvat. Drugo, značajan dio obale, zbog mijenjanja toka Drine, katastraski pripada susjednoj državi Srbiji i mi tu nemamo šta da tražimo.


Pomenuta predstavnica “Žena Srebrenice” je istakla kako je, prilikom nedavnog dolaska da prouči fatihu i položi cvijeće za žrtve koje su bile zakopane u pomenutoj grobnici, tobože bila zgrožena što je to, eto, morala da učini, na terenu očišćenom za plažu – stotinak metara od grobnice. Pri tome nije pomenula da su prošle i prethodnih 27 godina ona i svi ostali koji su dolazili da iskažu pažnju prema žrtvama, morali to da urade na više od kilometar udaljenosti od lokacije grobnice, jer nije bilo moguće prići tom mjestu od ogromnih brda smeća i otpada, te džungle rastinja. I nikada se njeno i ostala srebrenička udruženja koja se nalaze u komfornim, debelo budžetiranim kabinetima u Tuzli i Sarajevu, samo ne i u Srebrenici, nisu oglasili protiv te užasne činjenice da grozomorna ratna stratišta zarastaju u neprohodnu džinglu, a time i u neminovi zaborav.


A sada odjednom ista gospođa diže uzbunu zbog toga što su povratnici u kozlučkom kraju zasukali rukave i krenuli u zadivljujuće akcije čišćenja obale Drine kako bi njihova djeca u unučad mogli da se negdje okupaju tokom ljeta. Umjesto da se zahvalila što su usput ti vrijedni ljudi učinili i human gest da omoguće njoj i ostalima dolazak nadomak grobnice, i što će sigurno ubrzo jedino oni učiniti napor da se očisti i humanizira i sam prostor grobnice kojoj je dosad bilo moguće pristupiti samo helikopterom.


Za razliku od njene, te porodica novinara Hasanovića, i “gostujućeg” predsjednika Mežlisa IZ Zvornik, koje mogu uživati na Panonskim jezerima u Tuzli i drugim prestižnim kupalištima, a naravno, zbog oslonca na državne budžete, i na moru, ovdašnja djeca o tako nečemu samo mogu sanjati. Od njihovih roditelja niko ne radi i za njih je dolazak i do Tuzle neizdržljiva investicija. A ne radi niko od njih, jer ovdje nije došla ni marka od onih silnih miliona koje je Turska uložila u održiv povratak u Podrinju, kao što u kozlučki kraj nije stigao ni fening od zamašnih grantova federalne vlade za zapošljavanje povratnika.


To je tema kojom su trebali da se pozabave, svako po svojoj liniji i nadležnosti, i novinar Hasanović, i predstavnica udruženja, i turistički predsjednik Medžlisa Muharemović. Ali, naravno, to nikad nije ušlo u fokus njihove pažnje, jer je njihovo bavljenje Podrinjem i povratkom uvijek bilo “na daljinski” i uvijek u službi bošnjačkih poslanika, ministara i drugih funkcionera koji su predstavljali povratnike takođe “na daljinski” – iz svojih stambenih i drugih blagodeti po Tuzli, Sarajevu i drugim federalnim čaršijama.


To je ona višedecenijska politika zatiranja povratka i povratnika koja je, nažalost, najefikasnija i najpogubnija bila u Srebrenici, gdje se to ponajmanje smjelo desiti, i gdje je u povratak uloženo daleko najviše domaćih i stranih donacija, a gdje je broj povratnika najmanji. Ogroman novac je “prepiran” u bujicama pohlepe, pljačke i obmane uskointeresnih grupa, koje su činile i čine novi zločin – sprječavanja obnove života u ovoj u ratu najnastradalijoj regiji.


Dio tog novog zločina je i ovaj napad na mukotrpni pokušaj povratnika kod Kozluka da vrate dašak života na obalu Drine, da svojoj djeci i unucima prirede minimum radosti. A, eto, žestoko ih je napao dirigovani novinar Hasanović i njegovi pomagači – kabinetska Predstavnica i dužebrižni Turista - Predsjednik.


Naravno, njih troje su samo izvođači radova kojima upravljaju lideri politike zatiranja povratka, kojima smeta povratak bilo kakvog života na mjesto njihovog višedecenijskog manipulatorsko- pljačkaškog zločina. A ne bude li povratka života i prepusti li se da na Drini ostane dosadašnja džungla, biće to garantovani kraj prijeko potrebnog i dužnog sjećanja na žrtve.


Uvaženi urednici Federalne televizije, na kraju ovog reagovanja ćemo vas zamoliti da budu objavljene i fotografije koje dostavljamo u prilogu, jer one govore jače od svih riječi – u kakvoj je nedođiji bila predmetna grobnica, a kako je to sad kultivisano i humanizovano područje.


Predsjednik Udruženja
Mirsad Terzić
Potpredsjednik Skupštine Udruženja
Hasan Hadžić

 

 

(DEPO PORTAL/ad)

BLIN
KOMENTARI