Ne gleda više Mario u nebo, njega jedinoga valjda u cijeloj Slavoniji više nije briga hoće li nova oluja jer ako dođe, gotovo da mu više i ne može naštetiti. Naime, ona prošle srijede to je već vrlo temeljito odradila, a ona dva dana poslije samo "popravila" katastrofu, piše Jutarnji list.
Pita se čovjek ima li smisla nastaviti ili da digne ruke od svega. Nije to trebao izustiti, vidimo mu u očima dok nas vodi od kuće bez krova prema pet gospodarskih zgrada na salašu u Nijemcima koje su devastirane gotovo u potpunosti i dok gleda u svoje hektare zemlje na kojima je 90 posto suncokreta polomljeno, a preživjet će svako treće zrno kukuruza, kojima kani prehraniti 200 svinja kojima, pak, prijeti svinjska kuga.
- Imao sam pet godina kada smo se vratili u Nijemce, u razrušenu kuću. Pamtim sliku te ruševine. Nakon ove oluje vratile su mi se te ratne slike. Nije mi oluja porušila samo krovove, srušila je i mene. Onda sam odšetao do svinjaca, vidio dignute krovove, curi na sve strane po životinjama, hrana pokisla i propala. Bio je mrak i nije bilo struje. Osjetio sam nemoć, znam samo da sam zaplakao, okrenuo se i otišao spavati, iako do jutra oka nisam sklopio - priča nam Mario Bilandžija, uzgajivač svinja iz Nijemaca. Od njegovih 200 svinja, 80 je rasplodnih krmača te godišnje proizvede oko 1200 odojaka.
Stojimo usred njegova imanja, on govori gdje je držao krmače, gdje neraste, a gdje praščiće za prodaju. Nema nikakvu ideju kako će dalje. Samo sliježe ramenima i gleda u razvaljene krovove.
Nada se pomoći
- Ozbiljno sam se uhvatio ovoga, kao rijetko koji mladi čovjek danas, s dobrim planovima. Sam proizvodim hranu. No, od usjeva ništa, ljetna žetva nije bila nikakva, hranu mi je uništilo, ne znam jesam li što spasio, ne smijem svinje nikamo skloniti jer je zbog prijetnje svinjske kuge zabranjen transport, zabrana je i dolaska na farmu ljudi i majstora da se kuga ne unese. Što meni zapravo preostaje? - pita se Bilandžija dodajući da je u kontaktu s Ministarstvom poljoprivrede gdje su pokazali razumijevanje te se nada nekoj pomoći.
Misli da bi mu trebalo šest mjeseci da sve obnovi kada bi za to imao novac koji nema. Obnovu farme počeo je jutro nakon oluje po principu da se spasi što se spasiti da. Javilo mu se petnaestak prijatelja iz sela, neki su zbog toga zvali šefove i uzimali hitne godišnje odmore. Uspjeli su ceradama zaštititi dio hrane i izmjestiti neke svinje da imaju kakav-takav krov nad glavom barem neko vrijeme. Izdržalo je jedan dan jer je u petak nad Nijemce stigla nova oluja i napravila novu štetu.
Teške povrede
No, doživio je Mario Bilandžija još jedan udarac, i to od predsjednika Općinskog vijeća Nijemaca Ivana Pandže, i to doslovno - u nos. Kost je pukla na dva mjesta, liječnici su ozljede okvalificirali kao teške tjelesne, pa sad, osim s nevremenom, ima posla i s Hitnom i policijom.
- Netko je imao manju štetu, netko veću, a ja najveću. Tko god je mogao, pomogao je drugome, ljudi su zbog toga uzimali godišnji odmor, oni koji su bili na moru su ih prekidali da bi došli pomoći, no naš predsjednik Općinskog vijeća Ivan Pandža jedini nije. Bio je u svojem objektu u Vodicama i morao je doći ako ne kao mještanin i kao član Lovačkog društva koje je organizirano pomagalo, a onda kao predsjednik Vijeća, koji nas zastupa. To je ono što je mene povrijedilo i što sam mu prigovorio - kaže Mario Bilandžija, dodajući da je dan nakon oluje morao biti u Nijemcima.
Ostatak teksta možete pročitati ovdje.
(DEPO PORTAL/mm)