www.analiziraj.ba

Urbanizirani Trebević


Iz godine u godinu sve je gore. Taj proces više niko ne može zaustaviti i teško je povjerovati da postoji vlast koja bi se smjela suprotstaviti trendu. Nakon Jahorine i Bjelašnice, na red za pogubnu urbanizaciju došla je još jedna olimpijska planina. Sarajevski Trebević već je nagrđen stambenim blokom koji nam se kroz PR tekstove predstavlja kao veliki dobitak za cjelokupnu zajednicu, iako su tu na dobitku samo budući stanari, a na gubitku svi ostali: grad, Sarajlije, ukupna struktura planine, mogućnost da se smanji zagađenje zraka…
 

Na Trebeviću je predviđeno, kako čitamo iz novih propagandnih disertacija, još stambenih blokova, a odmah potom i nakav veličanstveni most koji prijeti da postane svjetska, ili bar bosanska turistička atrakcija. O samoj planini, vodama, životinjskom i biljnom svijetu niko ne vodi računa. Biznis je agresivan i moćniji od građana, koji nemaju snage da viknu – ostavite planinu na miru.
 

A politika? Ona je odavno sastavni dio ovih projekata…
 

Lako ćemo za Mostar, šta ćemo sa Sarajevom?

Neko je na Facebooku napisao da je lijepo turistički se diviti Mostaru i njegovim ljepotama, ali da je mnogo teže preživjeti u tom prirodnom, arhitektonskom, koloritnom i  svakom drugom raju (osim političkog), jer Mostarci praktično žive samo deset mjeseci u godini. Preostala dva, juli i august, dišu na škrge i pokušavaju nadmuriti toplotni val koji ovdje nije novina od prije nekoliko godina, nego standardna klimatska pojava već decenijama.
 

Čovjek je u pravu, ali šta na to da kažu građani Sarajeva? I oni prolaze isti, tek malo blaži pakao tokom dva ljetna mjeseca, a osim njih kao teški, nerješivi teret oko vrata imaju još i decembar i januar, kada se Sarajevo uz još nekoliko polisa nerazvijenog svijeta bori za jezovitu titulu najzagađenijeg grada na svijetu.
 

Ljeti vrelina, zimi nepodnošljivo zagađenje, eto to nam je sudbina.
 

Ako Mostar živi deset mjeseci godišnje, Sarajevo je u još goroj poziciji, jer mu je za život ostalo tek osam. Preračunato u dane – oko 240.
 

Razaranje Trebevića te će procese samo intenzivirati.

Čudo u Kalesiji

Ko je god smislio, realizirao i platio propagandnu akciju u Kalesiji, svaka mu čast. Ulice ovog bosanskog grada osvanule su s bilboardima na kojima su portreti učenika generacije. Da bi istina bila zadovoljena, valja reći da je od njih šest – pet učenica i jedan učenik:
 

Emina Mujanović, Asmira Ibrić, Lejla Brkić, Amna Musić, Elma Padžić i Fahrudin Čajtinović. U vrijeme i u državi u kojoj su idoli kriminalci, zadružne zvjezdice, ratni zločinci i prostaci, uraditi nešto ovako čin je apsolutne socijalne diverzije. Možda jednog dana neko od šest učenika nastavi diverzantsku ulogu ljudi koji su se sjetili jednog ih ljeta proglasiti uzorima društva. Znači, Kalesija, samo naprijed, nek ovo ne ostane izolovani incident, nego nek bude početak duge i plodotvorne prakse.
 

Kišnom dovom protiv požara

Na samom smo početku toplotnog vala, ko zna koliko nas još vrelih dana čeka, a s njima neizostavno dolazi i serija požara. Bosna i Hercegovina, kao i obično, bez kanadera, bez propisno opremljenih vatrogasaca, bez ičega čime bi se suprotstavila nevolji s kojom ni bogata Evropska unija ne može da izađe na kraj.
 

Niko to bolje nije objasnio od Sarajke Adele Čomić, koja na Facebooku piše:
 

“Ljudi, pošto i dalje sem kišne dove nemamo ništa za gašenje požara, u pamet.”
 

Da ponovimo – u pamet…