PAVLE PAVLOVIĆ/ POPIĆU MORE
Ovako sam nekada točao noge na Vrelu Bosne... A sada u hladnim virovima Ijsselmeera što pristižu mamutskim tunelom
12.07.23, 12:12h
Ovako sam nekada točao noge na Vrelu Bosne. Sada ih brčkam uz ovaj nestvarni svemirski prizor. Tajanstveni leteći tanjur što bljuje divlji vodoskok, prijeteći razbijajući tišinu nepreglednih brežuljaka po kojima skakuću srne, dobuju teški škotski bivoli, prelijeću fazani i cijela jata raznih ptica.
Poslije dosadne i beskrajne holandske ravnice, srce ti zaigra kada osjetiš prve uzbrdice i nizbrdice, što traju kojih stotinjak metara. Ali, brdo je brdo, ma koliko bilo veliko i vuče na Bosnu moju...
Ipak, ništa ne uzbuđuje kao divlja igra vodenih kapljica i saznanje da si svjedok još jedne pobjede čovjeka nad prirodom. Da pred tobom ključa H2O, što je bila sabijena u tunelu dugom 52 kilometra i koja kao da je jedva dočekala slobodni, mirni tok. U toj jeci vodenih mlazova što se čuje nadaleko dobijaš potvrdu da je David, zvani čovjek, još jednom savladao Golijata, zvanog priroda.
Prvo je David uspio razdvojiti dva mora. Branom dugom 33 kilometra za vijeke vjekova Sjevernom moru je ostalo samo da se druži s Golfskom strujom i da bijesno ponekada po strašnim burama pokušava ponovo zagospodariti i Ijsselmeerom, ili Unutrašnjim morem. Uzalud tada pjeni, jer niko kao ljudi u klompama ne zna krotiti mora i gospodariti vodom.
Pregrađivanjem mora Niska zemlja postala je veća za trećinu zemljišta. Međutim, nisu se svi radovali novim polderima, isušenim područjima kojim se širila mala kraljevina. Najviše su bili pogođeni ribari. Brojne flote s mrežama su nestale, a mornari su se morali prekvalificirati u agrikole. Nekada izrazito slana voda postala je slatka i idealna za navodnjavanje novih polja otetih od mora.
E, ta slatka voda Ijsselmeera sada struji pod mojim nogama. Točam ih u hladnim virovima što pristižu mamutskim dugim tunelom, koji godišnje donosi 25 milijardi litara tekućine što nakon prolaska kroz razne faze filtracije dospijeva i do slavine u mojoj kući. S merakom tada pijem more, kao što sam nekada hladnu sarajevsku Tilavu ili onu studen sa Vrela Bosne. Uživajući u monotoniji koja ne poznaje termin kao što je redukcija vode.
Ipak, strah me je pomisliti da li suše mogu pogoditi more? Da li će ovih 800 litara vodice što svake sekunde izbija iz ovog letećeg tanjura iscijediti more. Zato ću ja opreznije s pipama doma. Ne bih volio da popijem cijelo more.
(DEPO PORTAL/ad)