Prije tačno dvije godine, kada je Dodik najavljivao povlačenja iz Oružanih snaga  i prestanka važenja određenih institucija na području RS, većina režimskih sarajevskih analitičara pisala je kako je Dodik gotov, a vječiti udarač po prstima Željko  Komšić s podsmijehom je poručivao da je ”Dodik vjerovatno preskočio svoju terapiju” i da neće dogurat do narednih izbora 2022. godine, očekivajući naivno da će međunarodna zajednica u stilu Tita poslati na Goli Otok sve one neposlušne političare koji svojim aktivnostima ne doprinose stabilizaciji odnosa i izgradnji države onakve kakve bi političko Sarajevo željelo.

Za razliku od onih koji žive u vlastitim iluzijama i vječitoj romantici, ja sam tada napisao analizu naslovljenu - Naivni su svi koji misle da je Dodik gotov, i postavio pitanje ”Zašto Sarajevo nema odgovor na najavljeni državni udar?”

Prošlo je preko dvije godine od tada, a Dodik je i dalje tu. Preživio je ipak. Sa ili bez ”terapije.” Ovaj put otišao je korak dalje od svojih standardnih narodnoskupštinskih propagandnih  odluka i zaključaka, pa su usvojene konkretne zakonske izmjene koje su u direktnoj suprotnosti sa Dejtonskim sporazumom, koje je OHR i prije objave u Službenom glasniku RS-a koristeći bonske ovlasti ekspresno poništio.

Dodika neće nikada skloniti međunarodna zajednica, ni nakon ovih posljednjih kršenja Dejtonskog sporazuma, jer pravno-formalno Dodik nije kriv ni za šta...

Sada, ovi isti analitičari i političari koji su pričali o ”završenom Dodiku i terapijama” poručuju i upozoravaju da je Dodik itekako živ i opasan, kako sprema još veće udare na BiH i opet se naivno nadaju i pozivaju međunarodnu zajednicu da Dodika pošalju na ”Goli Otok”.

Koliko će morati vremena proći dok političari i analitičari u Sarajevu shvate da OHR i međunarodna zajednica ne djeluje tako što sjeku glave ili šalju na Goli Otok, već samo stvaraju pretpostavke za provedbu demokratskih procesa bh. institucija koje moraju da konačno postanu nezavisne, depolitizirane i profesionalne i koje se same moraju nositi sa tim izazovima.

Dodika neće nikada skloniti međunarodna zajednica, ni nakon ovih posljednjih kršenja Dejtonskog sporazuma, jer pravno-formalno Dodik nije kriv ni za šta, što je odlično konstatirala Alma Čolo, a moglo bi se i posumnjati da je ona lično u bliskoj saradnji sa OHR-om sarađivala na izmjenama Krivičnog zakona koje je OHR u svojim posljednjih odlukama donio, što naravno otvara špekulacije da se možda njoj priprema neko čelno mjesto unutar pravosudnih organa, ali to je za drugu temu.

Narodna skupština RS-a je usvojila protuustavne zakone, nije to uradio Dodik lično, pa samim tim nema se on šta lično sankcionirati od strane OHR-a. Njega mora procesuirati pravosuđe radi kršenja zakona ili srpski narod na sljedećim izborima. A to je ono što se Dodiku sprema, čega je on jako dobro svjestan, iako njegovi tadašnji politički partneri iz vlasti najavljivaju da je sada jači neko ikada, kao što su bili pogrešni tada, tako su i sada.

Dodik jedini spas momentalno vidi u Bakiru Izetbegoviću, u grupaciji SDfA i kroz svoje divljanje snažno pokušava da ih vrati u državnu vlast! 

Dodik je tek sada gotov! Politika Trojke, a prvenstveno Nermina Nikšića i Elmedina Konakovića mu je oduzela platformu za populističko divljanje i međunacionalno prepucavanje i ”udaranje po prstima” sa političkim Sarajevom koje ga je godinama hranilo i održavalo na vlasti! Dakle, Dodika, kojeg je politika SDA i DF-a godinama jačala, javno napadala i hranila, a iza leđa javnosti talove pravila, Trojka je uškopila, i sada se može reći da je on pred svojim krajem! 

Isključivo populizam iz Sarajeva može laktaškog vožda održati na vlasti, a  njegovo ponašanje posebno na sastanku u Konjicu gdje je vrijeđao sve žrtve genocida i umalo ušao u fizički obračun sa pojedinm predstavicima SDP-a, ima za cilj nabacivanje loptice Bakiru Izetbegoviću da traži od Trojke napuštanje vlasti na državnom nivou ukoliko Dodik ne odustane od svoje trenutne rušilačke retorike, što su i tražili ne samo Izetbegović nego i prvaci Demokratske frone Komšića.

Izetbegovićeva priča o potrebi stvaranja ujedinjenog i snažnog ”probosanskog faktora”, jer se Trojka sama ne može navodno nositi sa Dodikom, upravo je jasan pokazatelj i dokaz plana i želje Milorada Dodika da u vlast vrati svoje dugogodišnje partnere iz Sarajeva, koji bi mu vratili platformu za populističko medijsko divljanje i odgovarali na svaku njegovu nebulozu i izjavu, na njegov "kič i šund", što reče ministar Zukan Helez.

 
Samo platforma koja bi ponovo krenula u svakodnevno medijsko prepucavanje i populističko sukobljavanje, od kojeg nema ništa, mogla bi mu  konačnici možda pomoći da vrati povjerenje građana u RS-u i da nekako preživi demokratske procese, i Jelenu Trivić koja ima podršku zvaničnog Beograda za rušenje Milorada Dodika! 

Dakle, Dodik jedini spas momentalno vidi u Bakiru Izetbegoviću, u grupaciji SDfA i kroz svoje divljanje snažno pokušava da ih vrati u državnu vlast! 

Trojka je sada na historijskoj raskrsnici da li ići pogrešnim stopama Alije Izetbegovića... 

Trojka ne smije da nasjedne na ove provokacije i pozive od strane političkih gubitnika i bošnjačkih radikala, bez obzira na postupke Narodne skupštine RS-a. Velikosprski projekat jeste najviše zahvalan SDA stranci, jer Srbi nikad nisu mogli sanjati da će im neko potpisati Republiku Srpsku nakon što su njihovi prvaci tamo napravili genocid i strašne zločine protiv čovječnosti!  

Mi imamo na sceni udar na Dejton od strane Narodne skupštine Republike Srpske... Trojka je sada na historijskoj raskrsnici da li ići pogrešnim stopama Alije Izetbegovića koji je uprkos napadu na ustavnopravni poredak 1992. godine nezakonito ukinuo Ustav Republike Bosne i Hercegovine i umjesto da se Karadžić proglasi teroristom, što je on u tom momentu prema međunarondom pravu i bio, Izetbegović i Silajdžić su izabrali da sa njim pregovaraju i ulaze u "dogovore", čime su de facto pokazali svijetu da se ovdje radi o građanskom ratu, a ne agresiji Republike Srbije na nezavisnu i međunarodno priznatu državu BiH!

Narodna skupština RS-a pod dirigentskom palicom Milorada Dodika kršenjem Deojtonskog sprazuma sama de jure ruši Republiku Srpsku. Zato je važno da Trojka nastavi raditi na ispunjavanju naših obaveza koje će nas približavati Evropskoj uniji, izvršavati i baviti se isključivo 14 zacrtanih priopriteta koje kao država moramo ispuniti, ništa ni manje ni više, a sa onima koji ruše Dejton "garanti" Dejtonskog mirovnog sporazuma koji imaju instrumente i obavezu da održavaju na životu ono šta je potpisano. I tu je početak i kraj priče oko Milorada Dodika! 

Stavovi izrečeni u ovom tekstu odražavaju autorovo lično mišljenje, ali ne nužno i stavove DEPO Portala.

(DEPO PORTAL/ad)