U Sarajevu je podignut veoma neobičan spomenik. Nalazi se u epicentru Sarajeva, u blizini Zemaljskog muzeja, zapravo na obodu Marijin dvora i tik uz Vilsonovo šetalište. Uzgred, ali naglašavajući da uzgrednost nije suvišna: nazivi Marijin dvor i Vilsonovo šetalište nisu „bošnjački“ nego su internacionalni; Bošnjacima to, očito je, nikada nije smetalo a ne smeta im ni danas iako bi mnogi htjeli tendenciozno im podmetnuti antizapadnu orijentaciju. Tu, na poširokom prostoru podignut je spomenik u obliku konzerve ikar a na njemu piše: Međunarodnoj zajednici – zahvalni građani Sarajeva (vidjeti, npr., ovaj link). 

 

A Međunarodna zajednica je:

 

- Dostavljala Sarajlijama te konzerve koje ni cuke nisu htjele jesti.

 

- Posmatrala je tokom 1992-1995. godine opsadu modernog evropskoga grada kome su oduzeli pravo na samoodbranu; čak su neke vlade, poput Miteranove, osiguravale pozicije opsadnika.

 

- U čvrsto opsjednutom Sarajevu agresori su pobili – sa distance, artiljerijom i snajperima – oko 14.000 civila.

 

- Ti isti zlotvori pobili su u Sarajevu samo djece 1.601. (Istraživanje: Institut za istraživanje zločina…)

 

- Međunarodna zajednica je sve znala i vidjela, čak je kooperirala, pa su tako znali i za „sarajevski safari“ u kome su monstruozni međunarodni bogatuni plaćali opsadnicima kako bi im pružili užitak da sa okolnih brda snajperima ubijaju civile u Sarajevu. Ubijanje djece naročito su visoko plaćali. Krvavi biznis krvoloka!

 

- Postojao je samo jedan niski i vlažni tunel kojim je u Grad stizala kakva-takva logistika. Danas su još samo Palestinci osuđeni – naočigled svijeta – da tunelima dospijevaju do slobode ili svjetlosti. Kakva podudarnost! I ja sam jednom prošao tim tunelom, sagnut, osjećajući titanski pritisak njegova svoda na moje ljudsko dostojanstvo.

 

Toj Međunarodnoj zajednici građani opsjednutog Grada-mučenika podižu spomenik zahvalnosti.

 

Postavlja se pitanje kako razumjeti taj čin jer Međunarodna zajednica čak ni danas ne reagira adekvatno na rušenje ustavnog poretka onih koji su ubijali Sarajevo i potom osnovali Republiku na masovnim grobnicama. Je li to naivnost? Možda ironija, sarkazam?

 

Skulptura/spomenik ima otvorena značenja; može biti ambigvitetna.

 

U danome kontekstu, ovaj spomenik valja razumjeti i kao vjeru Sarajlija da još ima nade za pravdu i humanost u ovome svijetu, u Evropi, iako su mnoge vlade konzistentno bile i ostale na strani jačega i nasilnoga. Sarajlije vjeruju da humanost i istinski kosmopolitizam još uvijek nisu pokopani, da će javnost Zapada pozitivno utjecati na vlade iako u samoj BiH su evidentni napori da se naročito Bošnjaci antagoniziraju sa Zapadom, što i jest strategija onih koji bi htjeli navući animozitet Zapada prema Bošnjacima koji tolerancijom i kosmopolitizmom i danas mogu biti uzor Evropi.
 

 

Dakle, ostade li, Ostarjela Gospo, nešto od tvoje humanosti i kosmopolitizma kao univerzalnih vrijednosti? 
 

 

 

Gospodine Schmidt, Visoki predstavniče Međunarodne zajednice, upravo ste ocijenili posljednju odluku NSRS kao napad na ustavni poredak BiH. Trenutak je zaista dramatičan i morate odmah djelovati u skladu s tim. No, Vi zasad verbalizirate (kao i do sada), čak nudite političku pomoć NSRS umjesto da sankcionirate – odmah i strogo – one koji ruše Daytonski sporazum za koji ste Vi zaduženi da ga čuvate.