Emisija Druga strana na N1 gledateljima na uvid pruža dijelove privatnog života aktera društvene, političke, sportske ili kulturne scene Bosne i Hercegovine. Jedan od onih čiji rad već godinama prate brojni, iako tek tridesetjednogodišnjak, je i Irfan Čengić, zastupnik u Skupštini Kantona Sarajevo i delegat u Domu naroda Parlamenta Federacije BiH.
Iako tek na početku treće decenije, iza Irfana je već bogata politička karijera. U Socijaldemokratsku partiju Bosne i Hercegovine učlanio se još u trećem razredu srednje škole. Ipak, to ne znači da danas sve teče glatko, i da aktivnosti koje su prerasle u posao ne zahtijevaju, kako Irfan kaže ‘anti-stresne terapije’. U emisiji ‘Druga strana’, između ostalog, upoznaje nas i sa sadržajima u Sarajevu koji njega najlakše opuštaju i zabavljaju.
- Ako je radite odgovorno – politika je stresna. Ako je ne radite odgovorno, onda je samo dobro plaćena, a vi dižete ruku. Za mene je ona stresna - prepričava Čengić na Strelištu Pašino brdo, gdje i inače puni baterije.
Ipak, zbog odluke da ne pristaje samo na puko dizanje ruke nikada nije zažalio, ali, kako kaže, jeste ispaštao.
- Stave vas desetog na listu - kroz smijeh dodaje Čengić, dok napominje da će ostati na putu za kojeg jedinog smatra da je ispravan.
Rado nas je proveo i kroz mjesto gdje su ga, kako kaže, učili društvenom aktivizmu – Prvu bošnjačku gimnaziju koju je pohađao. Ujedno, bilo je to idealno mjesto da istakne svoje refleksije o sportskom i kulturnom životu Bosne i Hercegovine, ali i da se prisjeti djetinstva, te poteškoća koje će mu onemogućiti aktivniji sportski angažman, usprkos ljubavi prema fudbalu.
- Kultura i sport su nužni da bi ljudi bili sretni. Bez njih smo samo potrošačko društvo. Ljudi odlaze iz Bosne i Hercegovine zato jer nisu sretni, nemaju gdje sprovoditi svoje društvene aktivnosti - govori Irfan kojeg su četiri operacije u djetinstvu udaljile od aktivnijeg bavljenja sportom.
- Rođen sam sa skraćenim tetivama, pa sam četiri puta operisao ahilovu tetivu. To je nešto što je obilježilo moje djetinstvo, jer pet puta učiti hodati nije baš lako. Zato imam i posebno razumijevanje za osobe sa teškoćama - naveo je.
Nabrajajući sportske uzore iz odrastanja, Čengić se pita koga će uopšte njegova generacija svojoj djeci ostaviti ili nametnuti kao uzore.
A šta on vidi u generacijama političkih aktivista mlađih od njega, s kim se u politici najviše druži i šta mu najviše zamjeraju, šta će biti u fokusu njegovog rada ubuduće i koliku inspiraciju crpi iz sarajevskih ulica i ljudi – gledajte u videu ispod.
(DEPO PORTAL/ad)