Piše: Saša LESKOVAC

Elvis Costello – Boy Named If (EMI-Capitol, 2020)

Album u kojem se susreću svi najveći kvaliteti Costellovog opusa – od njuvejvovske oštrine i uvrnutosti ranog perioda, pa do raskošne muzikalnosti njegovih izleta u orkestralnu muziku. Raznovrsnost je jedna od odlika novijih Elvisovih albuma. Prethodni „Hey Clockface“ iz 2020 bijaše čudan, gotovo šizofren album na kojem se sučeljavaju dvije osnovne grupe pjesama (determinisane, kažu, mjestom snimanja i saradnicima).

Jedna grupa (kao što su fenomenalna “No flag” ili “Harry O Hara confidential” ili “We are all cowards now”) donosi ljutit, direktan, protestni, uznemirjujući, zajedljiv liricizam i muzički izričaj koji je izuzetno moderan, šaren, kubistički, na tragu prethodnog albuma „Look now“ iz 2018, (a moguća je paralela sa novijim Wellerom ili čak, milenijumskim Waitsom).

Druga grupa pjesama su melodične, čak tin-pan-alley ili Bacharachovske balade, ukusnih, decentnih aranžmana i neodoljivo privlačnih melodija i melanholičnih tekstova (npr. divna “I do” ili “I cant say her name”). I jedan i drugi izričaj imaju svojih dragulja koji se svrstavaju u gornju polovinu veoma, veome dugačke listi vrijednih pjesama ovog veoma hiper-talentovanog i plodnog (i opusom i uber-kvalitetnim radovima) kantautora.

Costellov posljednji, Boy named If“ manje od prethodnog odlazi u ekstreme iako je i dalje raznovrstan i vrlo uzbudljiv. Iako u strogom rock-combo formatu originalnih Attractions (sada preimenovanih u the Imposters), ovo je muzički bogat i inteligentan album energičnih, vrlo ritmičnih brojeva, počev od uvodne, eksplozivne „Farewell, OK“. Dodatak nekolikih hvalevrijednih sporijih, veoma melodičnih stvari (poput divne „Paint the Red Rose Blue“) čine ovaj album raznovrsnijim i uzbudljivijim.

Vrlo simpatično korištenje znanog zvuka Vox orgulja, strašna, čvrsta ritam sekcija (dostojna nekog obojenog funky-soul sastava) i odlične gitare svjedoče o uigranosti benda (odlični u živo, gledao nedavno na TV), a iznad svega je Elvisova savršena i uvjerljiva interpretacija i, konačno, kompozitorski pečat genijalca koji u gotovo svaku od pjesama udjene barem jedan neodoljiv harmonijski obrt ili melodijsko razrješenje koje ti izmami osmijeh na lice.

Costello je odavno dokazao da je neiscrpni talent, i ljubitelje dobre muzike može samo radovati što Costello i dalje, nesebično i obilato, pruža kreativne, melodične i raznovrsne albume, pune ideja, pri čemu ni ovaj posljednji nije iznimka.

(DEPO PORTAL/ad)