Nekada je bilo - nisi bio u Sarajevu ako nisi bio na deset upola kod Mrkve. Poslije je došlo - nisi bio u Sarajevu ako nisi bio na deset upola kod Haseta Ferhatovića. Zatim su tvrdili - nisi bio u Sarajevu ako nisi bio kod Želje na deset upola.

I taman kada sam pomislio da su konačno izredali ono nisi bio u Sarajevu, ako nisi uživao deset upola, zna se, negdje uz novi hit miomirisni roštilj na Baščariji, kad jarani zagalamiše: Kakva čaršija?! Nisi bio u Sarajevu ako nisi bio kod Brajlovića!

Ubjeđuju me, ali ne spominju samo deset upola, niti da je taj gurmanski raj van zone mojih šeherskih staza. Za tog Brajlovića valja potegnuti cijelih deset i više kilometara, na obalu Željeznice, u srcu Ilidže.

Onda se sjetim jednog Brajlovića. Bio je mesar i na mom Marijin Dvoru, i u onim predratnim godinama, dok sam vodio neku zabavnu TV emisiju, preko prijatelja mojih prijatelja pokušavao je da se nađe, ne za roštiljem, nego za mikrofonom. Da zapjeva koju.

I uspio je, mislim, jednom, dvaput i bio mi je beskrajno zahvalan. Ja tako ispunio emisiju novim, nepoznatim amaterom, a on ispunio svoj san da se pojavi pred kamerama.

Jeste, to je taj. Danas jedan od prvih gazda Sarajeva. Čuveni Sejo Brajlović.

I, eto me kod Brajlovića da ne bi rekli da nisam bio u Sarajevu. Obraduje mi se gazda Sejo i na moje pitanje kako je sve to uspio, moli me da zajedno poziramo uz njegovu najveću misao kojom objašnjava tajnu zvjezdane pozicije na kulinarskom nebu, ne samo, Sarajeva.

Vidiš, piše - koga sunce u krevetu ogrije, od njega hajra nema.

Nije ovom mom sve užem mozgu puno trebalo da skonta zašto nikada nisam dostigao, bar, frtalj uspjeha momka koji me nekada molio za mjesto pred mikrofonom.

Jer, često me sunce u krevetu ogrije, zato od mene hajra nema.

Stavovi izrečeni u ovom tekstu odražavaju autorovo lično mišljenje, ali ne nužno i stavove DEPO Portala.

(DEPO PORTAL/ad)