Prethodnih godinu-dvije sam nerijetko znao ustvrditi da se u BiH ne može govoriti o trodiobi vlasti jer njezino pravosuđe po svjetskim standardima ni na koji način ne predstavlja zasebnu i od druge dvije vlasti neovisnu vertikalu. Ako bih htio biti još precizniji, bosanskohercegovačko pravosuđe, sudi li se temeljem mase konkretnih slučajeva, u realnom životu funkcionira tek kao jedna od ekspozitura centara političke moći u njihovim obračunima s političkim i inim neistomišljenicima, onima koji ne prihvaćaju ulogu slijepe odanosti i poslušnosti posebice.

Na vlastitoj koži to je, recimo, a on je samo jedan iz velike kolone sličnih, osjetio Senaid Begić, nekadašnji direktor Kantonalnog zavoda zdravstvenog osiguranja i do prije koju godinu prvi čovjek SDP-a Zeničko-dobojskog kantona. Čovjeku, ni krivu ni dužnu, a temeljem montirane optužnice, odrezaše dvije i pol godine robije, a potom, zbog iskazane nelojalnosti zeničkoj kriminalnoj hobotnici „zaštitnika“ Bošnjaka, učiniše sve da ga u zidine zatvorskoga kazamata i strpaju. I tamo će, kako stvari stoje, na pravdi Boga truneći dočekati barem 2025. godinu.

Ista sudbina bi potom, i iz istih razloga dakako, zadesiti mogla i donedavnog rektora zeničkoga sveučilišta i još uvijek aktualnog dekana tamošnjega Ekonomskog fakulteta. Jer, optužnicu im je spakirala ista „pravna ekspertica“, osoba koja se do jučer kočoperila na SDA izbornim listama, koja je za montaže bila zadužena i u slučaju Begića, a i sudi im isti „pravni mag“ koji je odrezao i „kriminalcu“ Begiću.

Čovjeku, ni krivu ni dužnu, a temeljem montirane optužnice, odrezaše dvije i pol godine robije, a potom, zbog iskazane nelojalnosti zeničkoj kriminalnoj hobotnici „zaštitnika“ Bošnjaka, učiniše sve da ga u zidine zatvorskoga kazamata i strpaju

Na krimene koji se stavljaju na teret profesorima koji su nelojalni SDA-u ozbiljan svijet može reagirati jedino na način kako je reagirao i u slučaju Begića. Podsmijehom. Ne vjerujem, međutim, živi bili pa vidjeli, da će to omesti i esdeaov zenički tužiteljsko-sudački dvojac da dodijeljenu mu političku rolu odigra do kraja. I na način koji se iz središnjice „zaštitnika“ bošnjačkih nacionalnih interesa od njega, kao partiji vjerna „psa“, očekuje dakako.  

Temeljem navedenih slučajeva netko bi mogao pomisliti da se o političkoj šapi na pravosudnoj vertikali vlasti govoriti može jedino u slučaju zeničkoga pravosuđa. Ni pol muke da je tako. Stvarnost je, nažalost, puno sumornija. I bosanskohercegovačka je bez izuzetka. Primjera za to, uostalom, imate do mile volje – od Trebinja do Bihaća i  od zapadne Hercegovine do ravne Semberije.

Prije koji dan, recimo, pročitah da se, po logici nalik onoj zeničkoj, pokušava montirati i prvom čovjeku sarajevskog univerziteta. Kriv je, k'o biva, rektor jer je omogućio nezakonito napredovanje nastavnika i asistenata na najvećoj visokoškolskoj asocijaciji ove zemlje. I još koješta što je s tim povezano dakako. Ukratko, i kaznenom prijavom, tko god da je potpisa, i medijskom logističkom hajkom hoće se sugerirati da se radi i o kriminalu i o kriminalcu, ni manje ni više nego iz alkaponeovskog gnijezda.

Što reći na to? Najbolje ništa. Jer to je jedino što ovakve bljuvotine zaslužuju. Uostalom, tko išta zna o procedurama u vezi sa sveučilišnim izborima, na optužbe koje se pokušava tovariti sarajevskom rektoru može reagirati na samo jedan način. Ironijom i gađenjem.

Otkuda takva, gotovo opsesivna potreba tužiteljskog bavljenja rektorom sarajevskog sveučilišta?

Nažalost, sve to ne znači da će na sličan način reagirati i državni tužitelji. U prilog tome, ako se već hoće, svjedoči i iskazana ažurnost federalne tužiteljice. Izvjesne gospođe čije ime ne zaslužuje ni spomena. Ali, to se ne bi moglo reći i za njezinu „brigu“ za funkcioniranje pravne države. Jer, vjerovali ili ne, na zaprimljenu kaznenu prijavu gospođa tužiteljica reagira u manje od 24 sata obavještavajući njezina podnositelja da mu je prijava protiv „sumnjivca“ s čela sarajevskog sveučilišta proslijeđena „na nadležno postupanje i odluku Kantonalnom tužiteljstvu“ sarajevskog kantona.

Ako tko nije shvatio što napisah, evo do kraja ogoljelo. Gospođa federalna tužiteljica je, dakle, prijavu tamo nekog, ne daj bože koliko „savjesnog građanina“, zaprimila 23. siječnja, a o poduzetom je tog istog službeno obavijestila već 24. siječnja iste božje godine u kojoj nastaje i ovaj tekst. Pa nek' netko kaže da nam tužiteljstvo nije ažurno. I neka navede ijedno drugo pod ovom nebeskom kapom koje od našeg federalnog može biti hitrije.

Stoga me, onako najiskrenije, malo zbunjuju informacije, a i njih je do mile volje, da se predmeti u tužiteljskim ladicama znaju kiseliti i godinama, neki, navodno, i desetljećima. Jer, sudi li se po konkretnom, ili su takve informacije zlonamjerne ili u slučaju rektora Škrijelja tužiteljske prelate pokreće izvanserijska motivacija.

Dopustit ću sebi pravo na luksuz misliti kako bi po srijedi moglo biti baš ovo potonje. Izvanserijska motivacija državnih tužitelja. Ali, pođe li se od toga, kako izbjeći pitanje otkuda takva, gotovo opsesivna potreba tužiteljskog bavljenja rektorom sarajevskog sveučilišta? Zar su, bit ću još precizniji, njegovi „grijesi“ u vezi s tobožnjom umiješanošću u nezakonite izbore nastavnika sarajevskog sveučilišta prioritetniji od tisuća drugih, teških desetinama, pa i stotinama miliona konvertibilnih maraka s grbača bosanskohercegovačkih poreznih obveznika?

Njegov smrtni grijeh je u suprotstavljanju samovolji politički najzvučnije i najmoćnije profesorice. A ono se, po onome čime mediji zasipaju javnost, manifestiralo u najmanje dvije skupine problema

U više navrata sam zborio o „krimenima“ bivšeg zeničkog rektora. Čovjek je ustrajavao u obrani prava na autonomiju sveučilišta na čijem je čelu bio. A to je podrazumijevalo i prste sebi zeničke SDA mafije. I zbog toga bi mogao platiti ceh. U slučaju rektora Škrijelja, međutim, nelojalnost SDA moćnicima je samo manji dio njegova „krimena“. Puno veći bi, kako stvari stoje, mogla biti nelojalnost koju je iskazao prema najmoćnijem bošnjačkom političkom bračnom paru. Gospodinu i gospođi koji tako neodoljivo asociraju na, sjeme im se zamelo, neke od bračnih parova s kraja prošlog stoljeća.

No, ne vjerujem da se s potrebom bračne kontrole svih i svega u slučaju rektora Škrijelja priča i završava. Naprotiv. Njegov smrtni grijeh je u suprotstavljanju samovolji politički najzvučnije i najmoćnije profesorice. A ono se, po onome čime mediji zasipaju javnost, manifestiralo u najmanje dvije skupine problema.  

Rektorov „grijeh“ je, prvo, što nije prezao od onemogućavanja politički najmoćnije gospođe kod Bošnjaka da pod vlastitu kontrolu, po logici i scenariju koji su primijenjeni na njezinu matičnom fakultetu – jer, gospođa je danas, hoće li biti i sutra sam Bog zna, sveučilišna profesorica – stavi i najprestižnije bosanskohercegovačko sveučilište. Prisjetimo se, uostalom, što je sve činjeno kako bi se nelojalnom rektoru onemogućila obnova mandata i na njegovo mjesto naćulilo nekoga tko bi funkcionirao kao produžena ruka prve dame u Bošnjaka.

Ne vjerujem, doduše, da je neuspjeh operacije izbornoga „neutraliziranja neposlušnog rektora“ bio i motiv da se u obračun s profesorom Škrijeljom uključe čak i institucije pravne države, državno tužiteljstvo posebice. Ne bih, međutim, ruku u vatru stavio da sa spasilačkim akcijama državnih tužiteljstava nisu povezane neke druge muke najmoćnije u Bošnjaka, one u vezi sa sumnjama koje se tiču njezina akademskog razvoja prije svega. A rektor sarajevski se te sumnje, koje su, izgleda, godinama gurane pod tepih, drznuo izvući na svjetlost dana. Provjeriti ih, utvrditi njihovu utemeljenost, konačno s dnevnog reda skinuti pitanje je li politički najmoćnija gospođa kod Bošnjaka ono čime se desetljećima predstavlja? Je li, recimo, magistrirala ili ne, je li, sukladno tome, imala uvjete za prijavu doktorske disertacije ili ne, je li mogla biti birana u sva nastavna zvanja u koja je birana i tome slično?

I u slučaju partije i bračnog para „zaštitnika“ bošnjačkih interesa posla imate s otrovnicom koja je ozbiljno načeta, ali joj glava još uvijek nije „smrskana“. A takvi, ne pazite li, glave mogu doći i Vas same

E, tu je „Dara prevršila mjeru“. I tu bi se, po svemu sudeći, mogao nalaziti razlog da se u akciju neutraliziranja „drskog“ rektora uključi sve čime se raspolaže. Za sada su to akcije institucija države pod kontrolom stranke „zaštitnice“ bošnjačkog obraza. Tužiteljstva i sudovi. Cilj je uvaženog rektora proglasiti kriminalcem, za to ga optužiti i osuditi, a time umanjiti i snagu svih krimena u vezi s akademskim razvojem prve u Bošnjaka.

Ne bude li dovoljno sve to, bude li Damoklov mač i dalje visio o vratu bošnjačkoga „intelektualnog srebra“, kao mogućnost isključiti ne treba baš ništa, čak i najradikalnije forme obračuna sa svima koji se na putu nađu. I opet, razumije se, s argumentacijom koja se koristi desetljećima dugo – da je to interes Bošnjaka.

Stoga prijateljski savjet rektoru. Ono što činite na ponos je, rekao bi Platon, Akademiji. Ali, pri tome ne zaboravite otvoriti i uši i oči. Jer, i u slučaju partije i bračnog para „zaštitnika“ bošnjačkih interesa posla imate s otrovnicom koja je ozbiljno načeta, ali joj glava još uvijek nije „smrskana“. A takvi, ne pazite li, glave mogu doći i Vas same.

Stavovi izrečeni u ovom tekstu odražavaju autorovo lično mišljenje, ali ne nužno i stavove DEPO Portala.

(DEPO PORTAL/ad)