Upravo je pred nama Deveti januar koji se trijumfalno slavi u jednome dijelu BiH. Toga datuma, dokumentom je ozvaničena krvoločna spoljašnja i unutrašnja agresija na državu BiH i na uništenje jednoga njenog naroda, kako reče u tome sumračnom dobu zlokobni Radovan Karadžić. U stvari, tada ja ozvaničena agresija na suverenu državu, agresija koja je rezultirala čak genocidom nad tim narodom (nad Bošnjacima) kome je zaprijetio istrjebljenjem "otac" RS Radovan Karadžić, i sazdana je Republika na masovnim grobnicama. Danas se taj datum zločina slavi, uprkos međunarodnim presudama i presudama Ustavnog suda, čak i osudi Visokog predstavnika.

Borba za očuvanje državnosti BiH traje i danas, tridesetak godina nakon Crnog Devetog Januara. Njeni razvaljivači su uporni, a njeni čuvari su vrlo često nevješti, neodlučni i neiskreni, konfuzni i samoživi… Postoje načela koja se – upravo kao načela – ne smiju izdati ako se želi sačuvati državnost BiH:

• Očuvanje države Bosne i Hercegovine je apsolutni prioritet. Svaka politička i društvena aktivnost  koja nije u funkciji očuvanja države i jačanja državnosti BiH je štetna i kao takva je neprihvatljiva. Iz ovoga temeljnog načela proizlaze sva druga načela usklađujući se s njim. Ukoliko su suprotna tome, smatraju se antidržavnim.

• U skladu s prethodnim, interes države mora biti iznad interesa svake političke partije/stranke, kao i iznad interesa svakog pojedinca, ili grupe. To je apsolutni minimum ispod kojeg ne smije ići nijedna politička partija ili društveni subjekt.

• Stalni problem s političkim partijama u BiH i njihovim formiranjem vlasti jest u tome što one uglavnom vrše zamjenu prioriteta. Naime, njihov prioritet je vlast, umjesto da im je apsolutni prioritet očuvanje državnosti BiH. Ta dva cilja nisu uvijek komplementarni, naprotiv. O tome svjedoči djelovanje nekih političkih lidera koji – paradoksalno – bore se za vlast zato da bi, koristeći njene poluge, devastirali DRAŽVU BiH, faktički da bi je uništili.

• Bosanstvo u značenju pripadnosti državi nužno je njegovati kao primarnu vrijednost, funkcionalnu upravo u očuvanju državnosti; potrebno je promovirati  bosanstvo u domenu pravnog utemeljenja, politike, kulture i dr. Etnička pripadnost bilo kojeg naroda u BiH time se ne osporava kao važan dio identiteta: te vrste identiteta su komplementarne a nisu uzajamno isključive. Otpor bosanstvu je podrška etničkoj fragmentaciji društva u BiH, zatim antagoniziranju etničkih grupa i konačno – etnoteritorijalizacji i disoluciji države po tome načelu.

• Bosanstvo je najbolji okvir za njegovanje bosanskohercegovačke multietničnosti i multikulturalnosti u punome skladu. Potrebno je u svakoj prilici – programski – predstavljati međunarodnoj zajednici tu vrijednost koja je oduvijek postojala u BiH, ali je devedesetih godina 20. vijeka upravo ta vrijednost napadnuta od strane susjednih hegemonističkih režima koji i danas teže ostvarenju svoga cilja.

• Uporno raditi za izgradnju građanske države BiH kao zemlje jednakopravnih građana, kako što su i druge evropske države u kojima se kolektivna prava štite kroz zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.

• Jačanje državnih institucija svih vrsta mora biti prioritet svih politički osviještenih subjekata i državnog aparata.

• Državu urediti tako da su potpuno zaštićena individualna prava, nacionalni i kulturalni identiteti, što nije u koliziji sa bosanstvom kao nacionalnim identitetom u značenju pripadnosti državi.

• Naročitu pažnju uvijek posvećivati pravosuđu, izboru valjanih kadrova na svim instancama pravosudnog sistema, jer je ono, faktičkim, najodgovornije za zdravlje jednoga društva.

• Nikada ne vrijeđati niti ponižavati bilo koji narod i ne poistovjećivati ga u cjelini s određenim političkim subjektima ili institucijama.

• Naročito Bošnjaci treba da imaju u vidu da je suverena i integralna multietnička BiH apsolutni uslov za njihov opstanak – zajedno sa Hrvatima, Srbima i svim drugim narodima u njoj. Zabluda je uvjerenje da je prihvatljivo rješenje stvaranje tzv. bošnjačke države: to bi bila getoizacija koja bi vodila, najprije, radikalizaciji u takvoj državi, potom izloženosti represiji okruženja i konačnom nestanku Bošnjaka s ovih prostora.

• Stoga, ne smije se pristati ni pod kakvim uslovima na dalju etnoteritorijalizaciju BiH, u bilo kojem pravnom, političkom ili administracijskom preuređenju koje uključuje etničku homogenizaciju, jer to vodi ka konačnoj podjeli BiH po etničkim linijama. Aktualni pritisci za izmjene Izbornog zakona očito imaju taj cilj. Izmjene Izbornog zakona i Ustava koje je nametnuo visoki predstavnik C. Schmidt treba da su stalno u fokusu političkih subjekata i javnosti općenito kao suštinski segregacijske. Te izmjene stalno demaskirati i pred međunarodnom javnošću kao dramatičnu degradaciju građanske ravnopravnosti i demokratije.

• Nužno je odlučno i jasno distanciranje svih vjerskih zajednica od politike. Dosadašnja simbioza političkih partija i vjerskih zajednica bila je neproduktivna, čak destruktivna. U slučaju Bošnjaka, ta simbioza je politički i državnički kontraproduktivna jer, između ostaloga, ide naruku onim snagama koje žele predstaviti Bošnjake samo kao muslimane, kao vjersku grupu, a ne kao narod, odnosno jednu od etničkih zajednica koje žive u BiH.

• Izuzetno je važno jačanje diplomatije kojom treba stvarati prijateljstva u inozemstvu a koja će pružati podršku izgradnji građanske države BiH. Kvalitetna diplomatija je od nemjerljivog značaja za svaku zemlju, pogotovu za BiH koja se još uvijek bori za odgovarajuću poziciju u svijetu. U tom smislu, valja imati u vidu da je dosadašnja praksa u imenovanju diplomatskih predstavnika BiH u svijetu bilo izuzetno loša, vrlo često kontraproduktivna, jer su se na te pozicije, najčešće, imenovali ljudi koji su nekompetentni za svoje misije a „zaslužni“ su kao partijski podanici.

• Intelektualci, akademska zajednica općenito, treba da izražava svoju državotvornu svijest i ustavni patriotizam konstruktivnim istupanjima u javnosti, oslobađati se apatije i pasivnosti, znajući da se upravo sada, u njihovom vremenu, odlučuje o budućnosti njihove zemlje i budućnosti potomstva.

• Sva ova načela treba uporno držati u fokusu domaće i međunarodne javnosti. U tom smislu je nužno da se politički subjekti oslobode uvjerenja kako se pravičnost/pravda podrazumijeva i da nije potrebno ponavljati zahtjeve za njom: samo upornom i glasnom borbom za nju pravda se može dostići.

Stavovi izrečeni u ovom tekstu odražavaju autorovo lično mišljenje, ali ne nužno i stavove DEPO Portala.

(DEPO PORTAL/ad)