Treći prvi januar prolazi bez mojih mokrih kupaćih. Prva dva puta nije mi dala drugarica korona, a ovog trećeg najvažnija drugarica u mom životu, što je do kraja novembra izazivala kupanjima u toplom Jadranskom moru. Sakrila mi je ključeve i obleku za banjanje u bučnom Sjevernom moru kada je doznala da je temperatura vode 1. siječnja 2023. bila pet stepeni Celzijusa.

Ostalo mi je sjećanje na 2020. i uživanja u kapljicama Golfske struje koja je bila možda za stepen, dva toplija, i na polarni vjetar što je probijao do kostiju. Posebno kada izletiš iz mora. Činilo mi se da ću se pretvoriti u ledenjak. Srećom srce i svi organi su dobro šljakali, ne samo kod mene nego i kod hiljadu, dvije novodišnjih kupača zbog kojih doktori i obalna straža nisu imali posla.

A, ovako sam pisao...

Lako je vama u Sarajevu, otkazali su vam samo javni doček Nove godine. Meni i zajedničko odbrojavanje posljednih sekundi decembra godine 2020. sa masom veseljaka na nekom amsterdamskom trgu i, što mi je najvažnije, otkazali novogodišnje bućkanje u Sjevernom moru.

Posljednji put trijeznio sam se u hladnim talasima Golfske struje u januru 2020. Onda je došla korona i zamrzla tradiciju Niske zemlje. Do prokletog COVID-a više od dva miliona Holanđana je jedva čekalo 14 sati 1. januara da se na pisak zviždaljke u stilu ljudskog stampeda zatrče ka nemirnim valovima mora, koje s pravom nosi naziv Sjeverno.

Prvih januara u ovoj zemlji čudio sam se hablešinama što izazivaju svoje tijelo i upalu pluća. Ali, kako su novogodišnja bacanja u zapjenušane talase prolazila, u meni je nemirna sarajevska krv tražila nova uzbuđenja, iskazivanja. I ja sam postao hablešina kao i oni kojima sam se isčuđavao.

Još se jako sjećam prvog testiranja odbramenog sistema mog tijela. Bilo je to proste 2015. Tačno u godini kada sam postao penzioner počeo sam kao poletarac u šampionskom drhtanju na prvom zimskom kupanju. Ustvari, kada bih otplovio u sarajevsko djetinjstvo, morao bih se sjetiti da sam imao nekoliko zimskih kupanja u Miljacki, oko Vrbanja mosta, kada sam sa još nekim klincima izazivao ledeni pokrov na rijeci u kojoj sam naučio plivati. Ali, to je bilo nesvjesno i panično kvašenje, a te 2015. čistog razuma sam krenuo u obračun sa morem koje može biti koliko hoće Sjeverno.

Dakle, išlo je to ovako. Prvo sam u najdebljoj vindjaci sa duplim dugim gaćama ispod farmerki i debelom vunenom kapom na glavi krenuo da se polagano svlačim na plaži po kojoj je bjesnila žestoka, gotovo, skandinavska bura. Probijala je do kosti i kroz moju eskimsku odjeću. U tom vrtlogu minusa grijalo me što su se oko mene brzo i gotovo bez stida skidale i otkrivale ljepotice s kojima ću za koji minut, kao fol, veselo zagaziti u mrzlu vodu.

Poslije prvojanuarskog striptiza odjeknuo je glas sa zvučnika - idemo sa zagrijavanjem. Tada su se na postolju ispred nas pojavili mišičavi treneri i trenerke, kao da su na nekim sarajevskim pistama, i uz zvuk brze muzike diktirali tempo. Kada smo se dobro zapuhali slijedilo je – svi u vodu! Potrčao sam, pa šta mi dragi bog ili allah daju.

Prve kapljice su bile kao udar struje, ali što sam više gazio ka pučini postajalo mi je sve toplije. Srećom, uz holandsku obalu na nekim plažama, baš kao na Delti Neretve, možeš gaziti stotinama metara, a da ti je voda oko koljena. Elem, ne boj se grča ili nečeg sličnog u plićaku za kojeg je i Bentbaša duboki okean.

Onda je opet uslijedila pištaljka i svi smo se naglo okrenuli i u sličnom tempu trkača na kratke staze poletjeli prema sigurnosti pješčane obale.

Mokar do gole kože, potom sam ponosno, usporenog koraka, pokušavao da pokažem ovim sjevernjacima kako i čovjek s juga može parirati njihovim puhakanjima da su samo oni spremni skakati u more prvog dana nastupajuće godine. I od tada pa sve do 2020. bio sam jedini Sarajlija na mojoj plaži među nekoliko hiljada novogodišnjih izazivača minusa i kapljica.

Dolaskom korone otišlo je najveće uzbuđenje novogodišnjeg slavlja. Ostao je samo pokušaj da se tradicija ne ugasi. Spas se vidio u najobičnijim konzervama u koje može stati nešto više od litra tekućine.

Zahvaljujući konzervi, u kojoj srećom nije bio legendarni sarajevski ikar, pokušao sam, a i ukućani su dozvolili, da 2021. godine učestvujem u novogodišnjem kupanju. Trebao se skinuti u kupaće i tačno u 12 sati, u svojoj avliji ili na obližnjoj plaži, kao i milioni učesnika duž Niske zemlje, lagano posipati hladnom vodom.

I tako mi je propala, cijelu godinu planirana, akcija da kao i ranijih januara na kupanjima nosim transparent s porukom ZA SARAJEVO. Od dvije riječi Holanđani poznaju samo Sarajevo i sve ono što je zemlja, u kojoj je ovaj grad, prošla dok su je branile plave kacige UN, na čelu s pukovnikom Karremansom, dobro poznatom iz velikog filma "Quo vadis, Aida?" rediteljice Jasmile Žbanić.

Ali, nećemo politiku u moju butigu. Dozvolite da vam glasno i radosno kažem – SRETNA VAM NOVA.

S nadom da ću se ponovo moći kupati 1. januara u Sjevernom moru i da ćete vi u Sarajevu radosno na otvorenom slaviti dolazak novih ljeta.
I da mi prijatelj Kemal Huseinćehajić, najveći majstor digitalnih montaža na Facebooku, neće još jednom pogoditi budućnost, kao što je s ovim uratkom. Još prije 13 mjeseci naslutio je da ću se 1. januara 2023. jedino moći kupati u čaši.

A, evo me čaša stigla i tog datuma tek nastupajućeg ljeta. E, neće me, vala, niko zaustaviti, osim više sile, 1. siječnja 2024. Taman mi izbio rat u kući.

(DEPO PORTAL/ad)