Izvor: Dnevni.ba

Razgovarala: V.S. Herceg

Čak 29 godina vodio je i sa suradnicima širio i unaprjeđivao najstarije Hrvatsko kulturno društvo u Bosni i Hercegovini – Napredak, postajući njegov svojevrsni simbol. Kako je i sam kazao, za HKD Napredak je želio novu energiju i novi zamah koje će ovo Društvo voditi dalje u budućnosti. Poštovanje mu je izraženo izborom za počasnog predsjednika.

Mons. Franjo Topić je i počasni predsjednik Paneuropske Unije BiH, član Europske akademije znanosti i umjetnosti, a od skora i predsjednik Upravnog odbora Zaklade ‘Ljudsko bratstvo’ i vrlo aktivno angažiran na novom projektu – izgradnji Kapele sv. Ivana Pavla II. u Margetićima/Novi Travnik. Cijeli život ovog svećenika dokaz je onome što kaže – da su svi ljudi braća i sestre te svakome treba tražiti i davati ljubav i povjerenje.

No, ono što stalno ističe je i ljubav prema domovini, Bosni i Hercegovini, a unatoč i teškom vremenu, uvijek nađe riječi nade i utjehe.

Vrlo teška godina iza nas, ne samo za BiH, nego i za cijelo Čovječanstvo. Svjedočimo novom ratu, novoj krizi, stradanjima i razaranju…Što vi, kao svećenik, možete poručiti vjernicima, ali i svim ljudima. Ima li nade da će sljedeće godine nadvladati razum, ljubav…?

– Za mnoge prošle godine govore da su teške i jesu bile, ali ja uvijek volim stvari pogledati s vedrije i pozitivnije strane i uvijek sam se trudio i u ratnim vremenima vidjeti što mogu uraditi, na koji način pomoći i poboljšati stvari. Ne želim relativizirati naše probleme, ali želim kazati kako su ljudi često kukali, pa tako veliki pisac August Šenoa piše na kraju 1880. godine: „Bila je crna po nas Hrvate. Dobrote ne doživismo nikakove, zla i premnogo. Kiša i tuča, poharala zemlju… Hoće li bolje biti? Mora jedan put, ta gore ne može biti nego što je sada“. I današnji čovjek boluje od ‘kuknjavitisa’, a to ne rješava, nego treba zagrnuti rukave i raditi koliko možemo bolje i biti pozitivni. Bolesnik se neće izliječiti ako samo kuka, nego traženjem dijagnoze i uzimanjem lijekova, a vjernici i molitvom.

Papa Franjo stalno inzistira na solidarnosti, poziva na mir, skreće pozornost na pomaganje siromašnima, solidarnost s patnjama naroda u Ukrajini…, dolazi li to do ušiju i srca ljudi?

– Pitajte ljude (smijeh). Papa Franjo je svoj put ka srcima ljudi našao od prvog trenutka stupanja na tu važnu službu, apelirao je na zaustavljanje svakog sukoba, pa i ovih posljednjih, ukrajinskog, jemenskog i drugih. Papa Franjo, i to kao isusovac, uzeo je ime sv. Franje Asiškoga, čiji je život obilježilo siromaštvo i borba za siromašne. Prvo, on sam je kao nadbiskup Buenos Airesa živio u skromnom stanu, a ne u palači, vozio se javnim prijevozom na posao u nadbiskupiju, a i kao papa nije htio uzeti zlatni križ, vozi se uglavnom u malim autima, tako se i u Sarajevu vozio u Fordu Fokusu (koji se nalazi u našoj nadbiskupiji). Stalno apelira na katolike i čitav svijet da se brinu za siromašne, tako i za ovaj Božić poziva da manje kupujemo, a više dajemo siromašnima, što je i nama poruka. Koliko dolazi do ušiju, ovisi od svakoga od nas, i trebali bi bar katolici te pozive što više slijediti. Bez obzira koliko dolazi, to stalno treba ponavljati, pa će pomalo dolaziti do sve više ušiju i srdaca, jer čovjek je biće zaborava.

Često čujemo da je religija među najvažnijim segmentima života ljudi u BiH. Je li točno da vjerski predstavnici zaista imaju toliki utjecaj te mogu li oni biti nit vodilja ka pomirenju i mirnijem zajedničkom životu?

– Sve može biti uvijek bolje i na tome svi trebamo raditi i početi od sebe, a vjerski predstavnici ponajviše. Vjera u Boga i ljubav prema Bogu mjeri se po ljubavi prema čovjeku. Biblija jasno veli: Vjera bez djela je mrtva. Također Isus kaže: „Ako dođeš prinijeti dar, tj. Misu, molitvu, prvo se idi pomiriti s kim si u zavadi, pa onda prinesi dar, Misu, molitvu. Da izvedemo do kraja zaključak: ako si u svađi s drugima, ne vrijedi Ti molitva. No i vjerski predstavnici su ljudi, pa često budu „bića zaborava“. Blagdani služe da se svi prisjetimo ovih temeljnih istina i da ih nastojimo što više ostvarivati u ova blagdanska vremena.

Mnogi smatraju da se vjerski dužnosnici ne bi trebali baviti politikom, dok neki ističu kako vjerski dužnosnici mogu doprinijeti pozitivnijem i relaksiranijem društveno-političkom okruženju. No, svjesni smo da, na koncu, postoje različite retorike i kod vjerskih predstavnika… Kakvog ste vi stava?

– Ako me tako direktno pitate, onda ću kazati da sam protiv da se vjerski službenici bave politikom, to sam osobno pokazao kad sam odbio biti ministar i kandidat za gradonačelnika Sarajeva. Pojedini vjerski službenici često pod utjecajem politike i medija postupaju i govore političkim jezikom, a to ne bi trebali. Politika i vlast su često bezobzirni u borbi za svoje osobne i stranačke interese, a vjernici bi se trebali boriti za moral, etiku, dobrotu ne samo pripadnika svoje zajednice, nego i svih ljudi.

I u Bosni i Hercegovini svjedočimo stalnim međunacionalnim tenzijama. Zaista, mrze li se narodi u BiH ili je to pogubna retorika političara koji manipuliraju nacionalizmom i kako na to odgovoriti?

– Ne smije se zatvarati oči, nažalost ima mržnje među narodima i pojedincima i to bi trebao biti alarm za sve dobronamjerne ljude. Lako je širiti mržnju, a teško ju je suzbijati i širiti prijateljstvo, da ne kažem veću riječ – ljubav. Mržnja je prije svega, po mom uvidu, osim rata, posljedica stranačke borbe za vlast, gdje neki ne biraju sredstva. Svugdje se stranke bore za vlast i svađaju, ali kod nas su uglavnom nacionalne stranke i onda se to prenosi na nacije i pojedince.

Htjeli ne htjeli, to preko medija ulazi u svijest i još više u podsvijest ljudi. Molim ljude, bez obzira na vjeru i naciju, da se odupru mržnji u sebi i oko sebe. Podsjećam na jednu beskrajno važnu i lijepu pjesmu: „Gdje je ljubav, ondje je i Bog!“, a slobodno se može produžiti logično: gdje je mržnja, ondje je vrag! Molim sve da razlikuju stranke i narode, kao i stranke i ljude.

Hrvati su u BiH najmalobrojniji narod, a još uvijek bh političari ne uspijevaju reformirati Izborni zakon i Ustav…Vi ste često komentirali moguća uređenja Bosne i Hercegovine. Prema vama, koje bi to moglo biti za BiH?

– Ne volim politička pitanja, imaju koji su za to zaduženi, no mnogi novinari i obični ljudi to vole. No, kad se radi o općim stvarima, onda se svatko treba time baviti, da bude bolje ne samo Hrvatima, nego svima u BiH. Dakle, Hrvati u Bosni i Hercegovini kao konstitutivni narod žive slično kao i drugi narodi. Što se tiče izbornog zakona, osobno smatram i više puta sam govorio da treba mijenjati izborni zakon ne samo u Federaciji, nego u čitavoj BiH. Ono što je problem u BiH, jest što se većina stvari gleda kroz politička prava i količinu stranačke vlasti...

Nastavak razgovora čitajte ovdje.

(DEPO PORTAL/ad)