Kako se „Alo!“ uvjerio tokom posjete Međunarodnom kaznenom sudu za bivšu Jugoslaviju, koju je za novinare organizovala misija OSCE-a u Srbiji, bazen i sauna su neke od rijetkih pogodnosti koje nisu stavljene na raspolaganje pritvorenicima optuženim za najteže ratne zločine.
Pored prostranih, osvjetljenih ćelija s interfonom u kojima imaju lične računare, optuženicima je između ostalog dostupna posebna prostorija za zabavu, gdje odmjeravaju snage u stolnom nogometu, šahu, igraju karte... Muzički dio haške ekipe svoje talente svakodnevno može da razvija u muzičkoj sobi - kutku o kojem i sam srpski ministar ekonomije Mlađan Dinkić otvoreno sanja godinama. Kako smo saznali, u tim prostorijama su nastale i brojne kompozicije kojima pritvorenici po izricanju presude kolektivno ispraćaju „suborce“ na izdržavanje kazne izvan Nizozemske.
Ipak, većina zatvorenika vrijeme najradije provodi krčkajući omiljene specijalitete, a u kuhinji se tokom rođendanima i religijskih praznika gozbe spremaju udruženim snagama, bez obzira na nacionalnu i vjersku pripadnost.
Tako pored zatvorske hrane optuženici mogu da kuhaju svoju hranu, a dešavalo se da se na trpezi za praznike nađe i cijelo prase ili janje. Međutim, ako je vjerovati haškim glasinama, najpopularnija "klopa" među pritvorenicima u Sheveningenu su Šešeljeve palačinke s „nutelom“.
Za razliku od većine drugih zatvora, haškim optuženicima je posjeta omogućena tjekom čitave sedmice, a oženjenima su na raspolaganju i prostorije za „intimno druženje“. Svakodnevno imaju pristup telefonskoj liniji kojom kontaktiraju s pravnim zastupnicima, a oni koji se brane sami imaju pravo na posebne prostorije u kojima spremaju obranu.
Zatvorenici nisu razdvojeni prema etničkim, nacionalnim i vjerskim kategorijama, pa se pomirenja mnogo prije događaju unutar zidina zatvora nego izvan njih. Tako je ostala upamćena pjesma „Haška istina“ nekadašnjeg zatvorenika Sima Zorića, koji je još davne 1998. godine iz Sheveningena poručio: „Nije bitno šta je bilo tamo, neg je važno kako nam je amo. Među nama dobra sloga vlada, svak bi reko to je ko nekada.“
Holanđani ih uče jezike, ali i da gaje biljčice
Ukoliko bi odlučio da se preda tribunalu, Ratko Mladić bi od utamničenja svakako izvukao korist, bar kad je reč o edukaciji. Poznat kao veliki protivnik kompjuterskih uređaja, odbjegli general bi mogao da unaprijedi svoje znanje na vrlo popularnim računarskim kursevima. Istina, pritvorenici rado posjećuju predavanja iz engleskog i francuskog jezika, a nisu im strani ni časovi kreativnosti i baštovanstvo.
Na lijekove i ljekare troše po 5.000 eura
Bez obzira na dobre uslove koji su im u pritvorskoj jedinici pruženi, optuženike iz godine u godinu sve češće napušta zdravlje. Ako se uzme u obzir konstantan stres kojem su izloženi, činjenica da nisu sa svojima i teret napornih suđenja, ne čudi zvaničan podatak da čak 66 odsto njih ima kardiovaskularnih problema, 34 odsto kuburi s kičmom, dok je čak 78 odsto njih gojazno, te pati od povišenog holesterola i dijabetesa. Tezu o pogoršanju zdravlja pritvorenika potkrepljuje i činjenica da su prosječni medicinski troškovi po zatvoreniku 2001. iznosili 1.000 eura, dok su danas porasli na čak 5.000 eura godišnje.
Video-nadzor
Iako je u većini zatvorskih ćelija omogućen video-nadzor, predstavnici Tribunala nemaju pravo da prisiljavaju zatvorenike na tu vrstu provjera. Tako je svojevremeno Zdravko Tolimir, uprkos preporukama ljekara da bi zbog zdravstvenih problema morao da bude pod nadzorom čuvara, odbio tu vrstu kontrole pod izgovorom da se „kosi s njegovim vjerskim načelima“. S druge strane, Jovica Stanišić je pristao na video-nadzor dok je imao probleme s želucem Alo.rs/DEPO/a.k.