Ako Maroko u subotu slučajno pobijedi Hrvatsku, znam čemu će mediji posvetiti najviše pozornosti. O tome da li će Vučićeva prava braća, kako ih je više nego glasno nazvao predsjednik Srbije, masovno zajednički klanjati nakon osvajanja bronze. Isto onako ili još efektinije nego poslije dramatične pobjede Maroka nad Španijom.

Upalit će se tada komentatori medija i društvenih mreža, a oni najradikalniji će po stoti put ponavljati da je tekma između Maroka i Lijepe naše, ništa drugo nego rat polumjeseca i križa. Ako Hrvatska padne, onda će to biti veliki udarac državi za koju je njen prvi predsjednik kazivao da je predziđe kršćanstva.

Nevjerovatno je u šta se fudbal polagano pretvara. Broje se krvna zrnaca trkača za buba marom po zelenom terenu, analiziraju se nacionalnosti sudija. Nakon poraza, posebno, najmanje se spominju razlozi gubitka ili pobjede. Sve postaje teška politika, vulkan najgorih nacionalističkih emocija, parada nesputanih radikala kojima su stadioni postali najbolja mjesta za širenje mržnje.

Kakve veze ima ono užasno skandiranje - Nož, žica, Srebrenica - sa nogometom? To su svjesne namjere da se izazove rat navijača, koji se jedog dana može prenijei na prostore izvan terena.

Sve postaje teška politika, vulkan najgorih nacionalističkih emocija, parada nesputanih radikala kojima su stadioni postali najbolja mjesta za širenje mržnje

No, vratimo se Svjetskom prvenstvu u Kataru. Najveća pogreška mondijalne fudbalske organizacije je tolerisanje sve otvorenijih vjerskih iskazivanja na utakmicama. Gotovo da nema igrača koji se pri utrčavanju na travu ne pomoli, prekrsti, a evo počelo se i klanjati. Time se religija sve jače uvlači u događanja gdje joj mjesto nije. Umjesto da je jedan jedini Bog ili Allah, kako piše u svim svetim knjigama i kuranu, poveznik pripadnika raznih nacija i vjerskih uvjerenja, on, ni kriv ni dužan, postaje temeljac još veće podjele među sportašaima, a posebno navijačima, tačnije nacijama.

Do sada kao da se nije naročito primjećivalo, odnosno postalo je normalno da igrač nakon zgoditka diže ruke ka nebu ili da se javno krsti, križa prije pucanja penala. Uvijek sam se pitao kakve veze ima Bog s buba marom. Ako nisi utreniran, uvježban, ako nisi talentiran, neće ti pomoći ni On ni Allah.

Ali, sada se počelo klanjati, a toga nikada nije bilo na velikim svjetskim takmičenjima. Sada, po tim, znate kojim, opasni islamisti preuzimaju i ovaj dio svjetskih igara. Ko zna šta će stići s njima. Da li će širiti neke svoje ideje, opasnost, terorizam. Jer, za Marokom je velika armija navijača. Nije to samo Kraljevina, nego cijela Afrika, cijeli muslimanski svijet.

Uvijek sam se pitao kakve veze ima Bog s buba marom. Ako nisi utreniran, uvježban, ako nisi talentiran, neće ti pomoći ni On ni Allah

To će biti najprimjetnije na našim prostorima, kada, recimo, u Sarajevu koliko hoćeš raje bude navijalo protiv prve komšijske zemlje, protiv Hrvatske. Ili, još čudnije, kada pravoslavna Srbija, na čelu sa predsjednikom bude vikala Maroko, Maroko. Samo da bi time naglasila još veće udaljavanje od suseda preko Dunava, ponovo se lažno ulizujući muslimanima. Zaboravljajući što su devedesetih radili njihovoj braći po Bosni.

U tom religijskom paradiranju po stadionima Katara samo nam je, zapravo, još falilo duže gostovanje reprezentacija Srbije. Onda bi bile primjereno zastupljene sve molbe svevišnjem prije nego što sudija da znak za početak tekme. Tada bi uz križanje, klanjanje, imali i krštenje. Time bi Katar ostao baš za pamćenje.

Sjetite se ovoga kada u nedjelju budete gledali svečani doček Vatrenih u Zagrebu. Modriću i ekipi svaka čast, samo ne znam kako još nisu skontali da ono kada pjevaju "Herceg Bosno srce ponosno" nije više sport, niti oduševljenje prema svojoj domovini. Time samo nastavljaju narušavati odnose Hrvatske i Bosne i Hercegovine.

Nogomet tako postaje prljava politika, zagađena neprimjerenim korištenjem vjere u svakom trenutku kada joj mjesto i vrijeme nije

Jer, nije isto kada o Herceg Bosni pjeva jedan sve marginalniji Tompson, kao što je to kada grleno i zanosno pjeva Luka Modrić.

Nogomet tako postaje prljava politika, zagađena neprimjerenim korištenjem vjere u svakom trenutku kada joj mjesto i vrijeme nije.

Stavovi izrečeni u ovom tekstu odražavaju autorovo lično mišljenje, ali ne nužno i stavove DEPO Portala.

(DEPO PORTAL/ad)