Decenijama već u ovim danima kada nam se približava Nova godina, Sarajlije pomisle na dragog Troku. Dobro znaju da promjena brojeva u zbiru godina zajedničkih života neće biti vesela i za pamćenje mnogih generacija ako je svojom pojavom, svojom bradom, svojom igrom nije začinio jedinstveni prijatelj svih žitelja republičke metropole od sedam do 77 godina.

Jer, Mladen Jeličić Troka, najbolji je Djed Mraz u povijesti glavnog grada zemlje kojoj prijete da će nestati. Troka je sa fanatičnom odvažnošću obilazio sve sarajevske ratne bolnice i skloništa dok su sjevali minobacači i zujali snajperi. I niko od ondašnjih vođa pučkih plemena nije se, srećom, sjetio, ili usudio tvrditi da je Djed Mraz prokletstvo komunista. Nesretni mališani bez nogu, ruku, bar, su na trenutak, zahvaljujući nenadmašnom Troki, mogli imati osmijeh na licu i opet postati djeca, a ne nedužni bogalji ključale balkanske mržnje.

Ali, redanje godina mira i razočarenja začinjeno je direktivama iz kabineta najvećih sinova svojih naroda kojima se mijenjala kompletna istorija. Netaknut nije ostao ni svijet najmlađih. Od kolijevke pa do groba treba napraviti žestokog nacionalistu svoga! A to se ne može, jelde, zajedničkim Djeda Mrazom?

Nesretni mališani bez nogu, ruku, bar, su na trenutak, zahvaljujući nenadmašnom Troki, mogli imati osmijeh na licu i opet postati djeca, a ne nedužni bogalji ključale balkanske mržnje

Hvala, dragi Paja, što me se sjeti u vrijeme kada su sve učinili da ubiju dječiju radost. Meni pokušaše nabiti crkvenu etiketu. I ja nađoh spas u dijelu svijeta gdje ne priznaju Dedinu religioznu pripadnost već ga smatraju likom koji pomaže roditeljima u odgoju djece i svoj djeci donosi radost - piše mi na Facebook skromni Troka, dok mi u sjećanjima defiluje najljepša parada razdraganih sarajevskih mališana.

Bilo je to tako i u onim godinama što su ih pojeli skakavci, onda u dobu kada se branilo Sarajevo i u decembrima koji su uslijedili poslije Dejtona.

Mladen Jeličić i danas, kao i onda u mračna vremena, jedino želi da djeca osjete da su djeca i da u zagrljaju dobrog starog deke, uz poklone iz njegove duboke, tajanstvene torbe, otkriju kako samo dobri klinci bivaju nagrađivani. Zahvaljujući Troki i njegovom nezaboravnom igranju punom žara i ljubavi, mnogi mališani odrasli su u uspješne ljude. Koji, s vremena na vrijeme, bace pogled na fotografije što ih podsjećaju na nestrpljivo čekane dane s krajem godina kada im je u posjetu dolazio starac donoseći nazaboravni HO-HO-HO grleni smijeh...

Netaknut nije ostao ni svijet najmlađih. Od kolijevke pa do groba treba napraviti žestokog nacionalistu svoga! A to se ne može, jelde, zajedničkim Djeda Mrazom?

Zato mislim da jedan Djed Mraz zaslužuje spomenik, priznanje koje će ga uvrstiti u red zaslužnih Sarajlija. Mladen Jeličić Troka učinio je više od mnogih za njegovanje legendarnog duha Šehera, odgajanja generacija u znaku nadaleko poznate ljudskosti, humanosti, gostoprimstva po kojima se ponajprije i pamti grad pod Trebevićem. A tek onda po ćevapima Baščaršije.

Vrijeme je da Sarajevo grad uzvrati svoju ljubav prema Troki. Vrijeme je da započnemo akcijom kojom bi gradonačelnici i njenim komisijama predložili da se na spisku zaslužnih građana, kojima treba dodijeliti Šestoaprilsku nagradu 2022. godine, nađe i ime Mladena Jeličića Troke.
Time bi Sarajevo pokazalo da je Sarajevo!

…Ovako sam s prijateljima i brojnim potpisnicima online peticije predlagao nadležnima da Troko bude nagrađen najvećim priznanjem svog grada. Naravno, zvanično Sarajevo je na to ostalo hladno. Zato sam sada siguran da Troko više nikada neće moći da se nađe na listi onih koji bi se mogli zakititi Šestoaprilskom nagradom. Posebno ako u komisiji za dodjelu budu oni što sve glasnije dijele mišljenje sada najspominjanijeg federalnog ministra Ramića.

Šteta što je ministar Ramić djetinjstvo proveo u rodnoj Kalesiji. Siguran sam da je od svoje rodne 1975. godine u onom vremenu mraka bar nekoliko puta primao paketiće u naručju dedice sa dugom, bijelom bradom

P.S. Možda je i gospođa gradonačelnica Šehera u dječijim godinama sjedila u krilu Djeda Mraza Troke kao i desetine hiljada najmlađih Sarajeva. Ili, šteta što je ministar Ramić djetinjstvo proveo u rodnoj Kalesiji. Siguran sam da je od svoje rodne 1975. godine u onom vremenu mraka bar nekoliko puta primao paketiće u naručju dedice sa dugom, bijelom bradom.
 

Stavovi izrečeni u ovom tekstu odražavaju autorovo lično mišljenje, ali ne nužno i stavove DEPO Portala.

(DEPO PORTAL/ad)