Izvor: Interview.ba
Piše: Sanela Karaica
U mostarskom naselju Bare, okružena zelenilom, u blizini rijeke Radobolja, nalazi se istoimena privredna jedinica.
Prostire se na tridesetak duluma, a u vlasništvu je Kazneno popravnog zavoda Mostar.
Na ovom imanju proizvodi se voće i povrće. Imaju i koke nosilje. Brigu o svemu vodi desetak zatvorenika, a za svoj rad primaju i simboličnu plaću. Zatvorenik sa najviše “staža” uskoro izlazi na slobodu. Još samo da završi kiseljenje kupusa.
Radi se cijele godine
U KPZ Mostar trenutno boravi stotinjak osoba osuđenih za različita krivična djela. Direktor ove ustanove Marijo Marić kaže da svrha zatvora nije puko zatvaranje ljudi, nego njihova resocijalizacija i rehabilizacija. Idealnu priliku za to pruža Privredna jedinica Radobolja.
– Zatvor u Mostaru je u centru grada, a ova privredna jedinica je dislocirana. Smještena u jednom od najljepših dijelova grada. Prostre se na površini od tridesetak duluma i skoro cijela je obradiva. Zahvaljujući pogodnoj klimi, radi se aktivno tokom cijele godine. Uvijek su neke kulture zasađene. Zaista je privilegija boraviti ovdje. Radna terapija pokazala se kao jedna od najboljih mjera preodgoja i resocijalizacije osuđenih osoba – kaže Marić.
Priliku za boravak van zatvorskih zidina, na imanju, imaju samo zatvorenici koji su to zaslužili svojim ponašanjem. Interes jeste veliki, ali su uslovi strogi. To su osobe za koje se procijeni da neće praviti probleme i incidente, te da nisu sklone bijegu. Trenutno ih desetak živi i radi na Radobolji. Neki sa predzanjem i iskustvom, a drugi stiču znanje koje može biti korisno i nakon izlaska na slobodu.
Imanje nije za svakoga
Marić ističe kako se izmeštanje na imanje može dobiti tek nakon polovine odslužene kazne.
– To su ljudi koji mogu raditi, koji su prošli medicinske preglede i mogu podnijeti fizički napor, mada imamo svu neophodnu modernu tehniku, motokultivatore… Interes je izuzetno veliki, ali jednostavno nije za svakoga. Najviše interesa da sačuvaju privilegiju boravka ovdje imaju osobe koje izdržavaju duže kazne. Također, moja je odluka da na privrednoj jedinici ne mogu biti osobe osuđene zbog spolnog odnosa sa djetetom i težih slučajeva zloupotrebe opojnih sredstava – pojašnjava Marić.
Osuđenici rade uz nadzor instruktora, koji su uposlenici zatvora. Oni ih uvode u rad, posebno i zbog onih koji se ranije nisu susretali sa ovom vrstom posla. Oni drugi, sa sela, znaju sve oko poljoprivrede i uzgoja voća i povrća, pa i sami budu mentori.
– Cijelu godinu nešto se uzgaja. Imamo jabuke, trešnje, kajsije, višnje, šipke… Smokve su ove godine dobro rodile, pa smo ih dijelili i sada pripremamo sušenje. Imali smo čak japanske jabuke. Od povrća paprika, kukuruz, blitva, luk, mrkva, jesenji kupus. Dvije trećine zatvorenika su sa područja Sarajeva i sjeverne Bosne. Oni su oduševljeni hranom zbog tih nekih proizvoda koji inače ne uspijevaju u njihovim krajevima – govori Marić.
Pomažu i drugima
Do prije nekoliko godina proizvedena hrana mogla se prodavati, a dobijeni novac ponovo ulagati. Tržište je bilo uhodano i razvijeno. Međutim, početkom pandemije koronavirusa Ministarstvo pravde FBiH ukinulo je tu mogućnost tako da se sada voće i povrće koristi isključivo za zatvorsku kuhinju. Uprava KPZ-a ima mnogo planova, uključujući nabavku koza, ali i finansijska ograničenja.
– Mi jedemo svoju hranu koju sami proizvedemo. Pomažemo i ustanove za socijalno zbrinjavanje kada kod smo u mogućnosti ili dostavljamo drugim zatvorima za njihove potrebe. Zaista se dosta toga proizvede, a nije cilj da se to baca, uništava ili da se manje proizvodi jer ta zemlja zahtijeva da se obrađuje kako bi ostala upotrebljiva. Imamo pedesetak koka i namjeravamo obnoviti leglo. Želja nam je da nabavimo još neke životinje zbog mlijeka – kaže direktor KPZ-a Mostar.
Na PJ Radobolja trenutno borave osuđenici za različita krivična djela – šumska krađa, privredni kriminal, razbojništvo…
Jedan je pristao na razgovor za Interview, ali pod uslovom anonimnosti. Ima 53 godine i u mostarskom zatvoru zbog ubistva proveo je više od 11, od čega sedam na privrednoj jedinici.
Zatvorenik sa najviše “staža”
– Ja sam svakako sa sela. Držao sam krave, bavio se poljoprivredom. Šta drugo na selu raditi? Tako sam se prijavio i za posao u privrednoj jedinici. Osuđen sam na dužu kaznu. U zatvoru je skučeno za provesti tolike godine. Kada ste zatvoreni među četiri zida, koliko god ste jaki, dođe do pucanja. Što kažu stari ljudi, nije teška robija, teški su robijaši. Ima svega. Uglavnom su to mlađi ljudi, u svijetu droge. Meni je ovaj rad terapija. Evo, sada su mi rekli da sam svoje odradio, da odmorim ovih nekoliko mjeseci do izlaska, ali ja ne mogu, Meni je to ušlo u krv i ovdje mi fino vrijeme prođe – priča sagovornik portala Interview.ba.
Iako je bilo suše, urod je dobar- U jednom plasteniku imamo još paprika. U drugom smo posadili blitvu i zelenu salatu. Salate ćemo imati već sljedeće sedmice za branje. Krompir smo izvadili u julu. Bilo ga je možda oko tri tone. Imamo jesenji kupus za kiseljenje. Mislim da će biti oko 2,5 tone. To ja radim svake godine. I sada kada to završim, izlazim. Nikada nije bio dobar kao prošle godine. Nijedna se glavica nije pokvarila. Bude ga sve do aprila, a svake sedmice se kuha sarma. Što se tiče krompira i kupusa, to je i kod mene uspijevalo . To znam. Oko uzgoja paradajza i paprike nešto sam naučio. Tu treba vještine i znanja. Ne smije se ni uraniti ni zakasniti. Moraš 24 sata biti u plasteniku, otvarati, zatvarati. Može se sve spržiti za sekundu.
Svi žele neki posao
Direktor KPZ Mostar Marić naglašava da većina zatvorenika ne sjedi skrštenih ruku. Svima koji to žele osiguran je neki posao – u kuhinji, vešeraju…
– Radna okupacija je neprevaziđen način rehabilizacije. Oni ne moraju raditi ali naša je obaveza da im pružimo tu mogućnost ukoliko su zainteresovani. Radno angažirani zatvorenici imaju pravo na jedan dodatni obrok, užinu. Također, primaju i plaću koja je u prosjeku oko 200 maraka. Neki taj novac troše u zatvorskoj kantini, a neki šalju porodicama – kaže Marić.
(Interview.ba/DEPO PORTAL/ad)