Prokleti političari današnjice! Kroje nam živote i sve lijepo što smo proživjeli prijete da će odnijeti, nestati u trenutku kada moćno i važno, igrajući bogove, pritisnu zlosutno crveno dugme.

E, neće mi, vala, ova sjećanje pokvariti, kao i mnogima iz moje generacije. Jer, 17. listopadnog oktobra trebamo dostojanstveno obilježiti desetogodišnjicu odlaska glumice, umjetnice koja je donijela osjećaje bezgranične slobode na velikim filmskim platnima. I zbog toga je sedma umjetnost planeta treba slaviti i vječno spominjati.

Glumici o kojoj ponovo trebam pričati ovima što dolaze i rastu u regionu u kojem kada, nadam se, prođe ova nuklerna frka, ostaje samo prljava politika i korupcija, koju svi stranci i bankarski maheri pobijediti ne mogu. Baš kao što izbori u BiH nisu donijeli ništa dobro.

Dakle, da počnem. Bez uljepšavanja i uvećavanja.

...Mislim da ni Tito nije toliko uticao na život moje generacije kao Sylvia Kristel. Mnogi od nas su tih sedamdesetih već bili u jakim vezama, brakovima (kao ovaj potpisnik), ali to nas nije priječilo da Emmanuellu imamo u tajnim snovima. Lijepo lice žene krupnih očiju, kestenjaste kose sa oblinama izvajanim od majke prirode, a ne od doktora silikona, proganjalo nas je i po noći i po danu više nego lik voljenog Maršala.

Ni Tito nije toliko uticao na život moje generacije kao Sylvia Kristel. Mnogi od nas su tih sedamdesetih već bili u jakim vezama, brakovima (kao ovaj potpisnik), ali to nas nije priječilo da Emmanuellu imamo u tajnim snovima

Kao najstrožiju vojnu tajnu šaptali smo jedan drugom - jesi li gledao "Emmanuellu”? Istoimeni celuloidni uradak bio je šok za ondašnju jugoslovensku filmsku publiku. Gledatelji su ostajali očarani pejzažima Dalekog istoka i zgodne žene koja se u njima vješto snalazila. Još i danas imam pred očima mističnu privlačnost Tajlanda i avanture mlade filmske supruge nekog diplomata. "Emmanuella” je tada zaustavljala dah, uglavnom, muške publike.

Sjećam se, kritičari su pisali da je ovo prvi soft pornić ili hard erotski film koji je uspio da se probije i u obične kino dvorane svijeta. Prije "Emmanuelle ” vladalo je ono legendarno "Duboko grlo”, ali se prikazivalo samo u dvoranama za posebna "crtana ostvarenja”, tada za nas, dekadentnog i najčešće nedostupnog Zapada.

Pojava Emmanuelle u našem sokaku bio je prvi znak da čvrsti komunistički stisak popušta i da svjesna socijalistička omladina može da se izgrađuje i na drugi, širi način. Preskočili smo željeznu ogradu koju su nam naturali kapitalistički propagandisti. Osjetilo se da je bivša Jugoslavija u tom lancu crvene boje istoka, ipak, nešto posebno, prostor u kojem se spajaju totalno suprostavljeni sustavi boga dolara i društva proletera, udarnika.

Pojava Emmanuelle u našem sokaku bio je prvi znak da čvrsti komunistički stisak popušta i da svjesna socijalistička omladina može da se izgrađuje i na drugi, širi način

Nepoznata nizozemska glumica Sylvia Kristel prvi uspjeh postigla je reklamirajući tampone ili higijenske uloške na malom ekranu. Gladatelji, a i specijalni žiri ocijenili je da je tim uratkom zaslužila da se nazove najljepšim licem na evropskom TV ekranu. Poslije te titule uslijedila je ponuda nepoznatih francuskih producenata za glavnu ulogu u nisko budžetnom projektu namijenjenom ponajprije publicu u malim specijalnim dvoranama za vruće filmove u koje su ulaz imali samo punoljetni.

Dvojbu starlete oko prve glavne role pred kamerama prekinuo je poznati belgijski književnik Hugo Claus uvjeravajući je da to "umjetničko djelo” nikada neće privući pozornost njene majke. Tadašnji, desetljećima stariji i već svjetski priznati autor romana, filmova i kazališnih predstava, u stilu američke spisateljske ikone Arthura Millera, koji se vezao za Merilyn Monroe, oženio je mladu ženu punu života i seksipila...

I zagonetni krajolici Tajlanda, azijske zemlje u kojoj nikada nisu boravili, prevagnuli su da se pisac Hugo i holandska glumačka početnica odluče za "Emmanuellu”. Koliko su vjerovali u taj projekat najbolje kazuje odluka Sylvie Kristel da se za nekoliko hiljada dolara odrekne svih daljnih prava na komercijalni uspjeh filma. Veličinu njene greške ilustruju brojke što navode da je cijeli serijal tih vrućih slatkih avantura privukao više od 350 miliona gledalaca širom svijeta.

Snazi privlačnosti lika Emmanuelle značajno je doprinio je i pominjani belgijski književnik. Često je na setu, poslije rediteljevog znaka - akcija, znao uzvikivati - Sylvia, mrdaj se, živi! Nemoj da djeluješ kao mrtva riba. Scene u kojima se mlada glumica potom upuštala sa novim žarom, ostaće zabilježene kao najerotskiji činovi sedme umjetnosti.

Zbog posebno izuzetnih kadrova, jedinstvenog spoja bogastva prirode i blistavosti nature tijela jedne žene, film "Emmanuella”, od 1973. godine, kao i svi njegovi nastavci koji su uslijedili do 1992. godine, probio je čvrstu konzervativnu barijeru što je razdvajala porno i erotske filmove od klasičnih prikazivanih u "normalnim” kino dvoranama. Nakon Sylvie Kristl ništa nije bilo kao prije. Putene scene na velikom platnu ili videu postajale su sve prirodnije i opuštenije oslikavajući zivot upravo onakvim kakav i jeste.

Često je na setu, poslije rediteljevog znaka - akcija, znao uzvikivati - Sylvia, mrdaj se, živi! Nemoj da djeluješ kao mrtva riba. Scene u kojima se mlada glumica potom upuštala sa novim žarom, ostaće zabilježene kao najerotskiji činovi sedme umjetnosti

Tome, na sreću milionske regionalne publike, decenijama kasnije nisu mogle odoljeti ni naša Severina ili Suzana Mančić. Ipak, su to bili samo neuspješni porno pokušaji prema Sylvinoj umjetnosti igranja.

Promjene koje je u našim bitisanjima donijela Emmanuella najbolje opisuje filmska povijest. Zabilježeno je tako da su cenzuru diktatora Franca Španjolci izbjegavali putujući u kino dvorane susjednih zemalja, postajući tako prvi filmski turisti. Ili u Francuskoj, gdje do tada još nikada nije zabilježeno da je jedan film privukao više od 20 miliona gledatelja. U Japanu su lijepu Sylviu na platnu uglavnom pratile žene, koje su najžešće kadrove nagrađivale velikim pljeskom. Aplauz je bio najduži za slobodne scene u kojima je Emmanuella bila u gornjoj poziciji. To je ocijenjeno najvećim feminističkim pomakom u to vrijeme…

Godine su prolazile, a Emmanuella nije izlazila iz naših sjećanja. Još pamtim kako sam bio tužan kada sam čuo da je Sylvia Kristl duboko zaronila u pakao droge, alkohola. Nježna, krhka žena, što je budila sva čula, tonula je u razvrat života koji nam je željela uljepšati svojom igrom, pred kamerama. Srećom, uspjela se izvući, ali su godine ovisnosti sudbonosno uticale na daljni glumački put.

Blijedila je njena zvijezda, čak je i materijalno osiromašila. Milioni su prošli kroz njene ruke i nestajali kao pjesak kroz prste. Nikada neću zaboraviti koliko sam bio šokiran kada su mi prijatelji na jednoj od filmskih manifestacija u holandskom Utrechtu pokazali na mršavu ženu, izmučenog lica, i tiho rekli - ono ti je Sylvia Kristl!

Nježna, krhka žena, što je budila sva čula, tonula je u razvrat života koji nam je željela uljepšati svojom igrom, pred kamerama

Pokušavao sam da izbrišem tu sliku što mi ruši sve uzdrhtale memorije iz godina mladosti. Nažalost, nekadašnji teški prizor ponovo je oživio kada su mi javili da je jedna od najzgodnijih, neću reći najseksi, cura s našeg sarajevskog davnog korza umrla od raka grla. Baš kao i Sylvia Kristl što je otišla u povijest kao Emmanuella naših tajnih snova.

Sahranjena je tiho i skromno na jednom grobolju Utrechta, 17. oktobra 2012.

(DEPO PORTAL/ad)