Izvor: Slobodna Dalmacija
Piše: Damir Pilić
Kako ukrajinski rat eskalira, na Zapadu se sve češće kao izlaz iz klopke velikog europskog rata vidi svrgavanje ruskog predsjednika Vladimira Putina s vlasti. No, je li to realno očekivati? Analiziramo tri potencijalna aktera takvog prevrata: ruski narod, političke stranke i "silovike".
Što se tiče naroda, prema istraživanjima Levada Centra - jedine ruske neovisne agencije – Putinov rejting u Rusiji ove godine neprestano raste: uoči agresije na Ukrajinu kretao se oko 60 posto, da bi već krajem veljače porastao na 71 posto, a u ožujku se popeo na 83 posto, koliko iznosi i danas.
Jaka državna propaganda nije jedini uzrok Putinove domicilne popularnosti. Glavni uzrok je ono što je Rusiju zadesilo prije njega: kad je 2000. došao na vlast, zamijenivši Borisa Jeljcina, Putin je našao Rusiju poniženu i poharanu "šok-modelom" brzog uvođenja kapitalizma, pa je prosječni životni vijek Rusa pao za deset godina, što se zbiva samo u kataklizmama. Tu činjenicu Zapad uvijek previđa.
Putin je za svojih mandata prepolovio stopu siromaštva (s 29 na 13,5 posto), podigao životni standard Rusa i stvorio srednju klasu. Upravo zato njegova popularnost već dvadeset godina ne pada ispod 60 posto, a nerijetko skače na 80 i 90 posto (nakon aneksije Krima, vojnog uspjeha u Siriji ili aktualne agresije na Ukrajinu, koja se u Rusiji dominantno percipira kao nužna akcija za obranu stanovništva Donbasa).
Ukratko, Putin je u Rusiji popularan jer Rusi pamte iz kakvog ih je egzistencijalnog ponora izvukao, na što je ove zime – par dana nakon početka agresije na Ukrajinu - ukazao i BBC:
"Stekao je političke poene održavši Rusiju relativno stabilnom nakon postkomunističkog kaosa devedesetih. Osim što je vratio nacionalni ponos, Putin je dozvolio srednjoj klasi da se izdigne i procvjeta", zaključuje BBC.
Naravno, treba vidjeti kako će se djelomična mobilizacija odraziti na Putinovu popularnost u Rusiji, ali prvi dojmovi ne ukazuju na bitnu promjenu: ovotjedni skupovi podrške Putinovoj politici u Moskvi i Sankt Peterburgu bili su puno masovniji od antiratnih prosvjeda.
ZAZOR PREMA LIBERALIMA
Što se tiče političke oporbe, deset brutalnih godina pod Jeljcinom stvorilo je u Rusiji dugoročni zazor prema liberalnim i prozapadnim opcijama, koji je i danas vidljiv u političkom pejzažu Rusije.
Tako u današnjoj Rusiji liberali ne mogu prijeći izborni prag (osim na lokalnim izborima, i to samo u centralnim kvartovima Moskve i Sankt Peterburga), a glavne opozicijske stranke – Komunistička partija (KPRF) i ultra-nacionalistička Liberalno-demokratska partija (LDP) – u bitnome podržavaju Putinovu politiku, osobito njegov otklon od Zapada.
Na lanjskim izborima Putinova stranka Jedinstvena Rusija osvojila je 50 posto glasova i stekla dvotrećinsku većinu u Dumi. Jedinom ozbiljnom konkurencijom pokazala se Komunistička partija s 19 posto glasova - koja je time potvrdila status daleko najjače oporbene snage u Rusiji - pa ne čudi da je Washington Post lani pisao kako na predsjedničkim izborima 2024. jedinu "prijetnju" Putinu mogu predstavljati ruski komunisti.
Ali u pogledu ukrajinskog rata Putin se ne mora bojati njihove reakcije: upravo je KPRF uoči rata službeno zatražio od Putina da prizna neovisnost Narodnih Republika Donjeck i Lugansk, što je bila pravna uvertira u agresiju. Ono što komunisti zamjeraju ruskom vođi nema veze s Ukrajinom: oni ga optužuju za "bjesomučne privatizacije" i "višak kapitalizma", tražeći da se Rusija okrene "kineskom modelu" upravljanja društvom. Iz toga je jasno da se pobjedom takve opozicije Zapad ne bi usrećio.
Na tim lanjskim izborima treći su bili ultra-nacionalisti iz LDP-a (8%), a izborni prag prešle su još samo socijalistička stranka "Pravedna Rusija" (7%) i novoformirana stranka desnog centra "Novi ljudi" (5%), od kojih nijedna generalno nije protiv Putina. Sve druge partije dobile su ispod jedan posto glasova.
Dakle, nijedna liberalna partija ne samo što nije ušla u Dumu, već nije dostigla ni tri posto glasova, koliko je potrebno za financiranje iz državnog proračuna.
Nastavak teksta čitajte ovdje.
(DEPO PORTAL/ad)