Kandidat ujedinjene opozicije za člana Predsjedništva Bosne i Hercegovine, Denis Bećirović zasigurno je osoba čiji korak se stalno prati, posebno u posljednje vrijeme. Denisa znamo po izvanrednom političkom putu, sjanim govorima, realiziranim projektima, ali privatno ne znamo gotovo ništa o njemu. U opuštenom razgovoru za magazin Azra Denis je na „škakljiva“ pitanja odgovarao potpuno iskreno.
Za početak razgovora ispričao nam je svoj put od iz rodne Tuzle do Sarajeva?
– Za Sarajevo me vežu dvostruke veze – po političkoj, stručnoj i naučnoj liniji. Osim što sam u više mandata obnašao odgovorne funkcije na entitetskom i državnom nivou, u Sarajevu sam završio postdiplomske studije, magistrirao i doktorirao. Pri tome, nikada nisam gubio vezu s rodnom Tuzlom. Tuzlu volim kao rodni grad, a Sarajevo kao glavni grad moje domovine. Jednako tako poštujem i druge gradove i uvijek ističem potrebu jednakosti i solidarnosti među bosanskohercegovačkim gradovima. Ne mislim da je bilo koja općina važnija deset puta od neke druge, kao što je to izjavio jedan vladajući političar.
Kako je tekao Vaš politički put, jeste li uvijek željeli da se bavite politikom, ili se ona, naprosto, desila?
– Dugo sam prisutan u političkom životu naše zemlje, ali moj život nije nikada zavisio od politike. Prvo zaposlenje nije bilo u politici. Nakon završenog studija nastavio sam akademsku karijeru i nikada nisam prekidao vezu s naukom. Univerzitetski sam profesor u zvanju vanrednog profesora. Politički angažman smatram obavezom prema ljudima i domovini, a nauku nikada neću zanemariti. Sve dok mi ljudi poklanjaju svoje povjerenje ne smijem ih iznevjeriti i ne smijem odustati od borbe za pravedniju i slobodniju Bosnu i Hercegovinu. To je moja dužnost.
Svoj privatni život sve ove godine čuvali ste daleko od očiju javnost. Kako Vam je to uspijevalo?
– Na porodicu sam beskrajno ponosan. Nikada se nismo sklanjali od očiju javnosti, ali ni pretjerano isticali. Rekao bih da je to neka zlatna sredina. Družimo se s našim prijateljima, posjećujemo kulturne, sportske i druge događaje. Iako je slobodnog vremena malo, trudimo se da što više budemo zajedno, da uživamo u svakom zajedničkom trenutku i dijelimo radost življenja u našoj predivnoj Bosni i Hercegovini.
Upravo zbog nedostataka informacija, ne znamo mnogo o braku sa suprugom Mirelom, koja je zaista pobrala sve simpatije na otvorenju ovogodišnjeg Sarajevo Film Festivala?
– Prvo, hvala vam na komplimentima za suprugu. Ona je moj najveći oslonac i najbolji prijatelj. Neupitno povjerenje, bezrezervna podrška, velika odricanja i beskrajna ljubav moje supruge, obilježili su dvadeset godina našeg braka i od porodice načinili mirnu luku kojoj se uvijek rado vraćam. Svi izazovi su lakši kada pored sebe imate osobu kojoj vjerujete i koja vas uvijek čini jačim kada je najteže.
Kako Vaša supruga gleda na Vašu političku karijeru?
– Uvijek me podržava pa čak i kada je to nauštrb vremena predviđenog za porodicu. Uprkos tome što politika okupira veliki dio misli i vremena, supruga je ta koja svojim optimizmom i vedrinom daje svježinu i dinamiku svakodnevnim obavezama. Dati dio sebe za drugog je najplemenitija osobina koja može krasiti jednu osobu. U sve što sam postigao u nauci i politici, moja supruga je dala veliki doprinos. Na tome sam joj beskrajno zahvalan.
Poznato je da imate dvoje djece, sina Danisa i kćerku Ena-Miu. Kojih su uzrasta i zbog čega kćerka ima dva imena?
– Sin ima 18 godina, a kćerka 11. Sin je rođen u godini kada je Danis Tanović dobio Oskara i po njemu je dobio ime. Kćerka je dobila ime dogovorom, moj prijedlog je bio Ena, a supruga je predložila ime Mia. Na kraju je dogovoreno ime Ena-Mia. Djeca su naš najveći životni uspjeh i inspiracija. Veliki dio motivacije za politički angažman pronalazim upravo u mojoj djeci, jer ona pripadaju budućnosti, jednako kao i sva druga djeca u Bosni i Hercegovini. Borim se da njihova budućnost bude bolja od sadašnjosti u kojoj živimo.
Kako počinjete svoj dan, koji ritual ne propuštate?
– Ustajem veoma rano i pripremim se za obaveze koje slijede. Volim da planiram i ništa ne prepuštam slučaju. Jutarnja kafa s mojom suprugom je ritual koji ne propuštam. Tek nakon toga sam spreman za novi radni dan.
Ko je „šef“ u kući?
– Kao i svaki veliki orkestar, i mi imamo svoju prvu violinu. Mirelina kreativnost i posvećenost dodatno doprinose ugodnoj atmosferi u našem domu.
A u kuhinji?
– Supruga je vrhunski majstor i u kuhinji. U njenim specijalitetima uživamo s oduševljenjem i djeca i ja, kao i naši prijatelji. Ponekad i ja znam pokazati određene „kvalitete“ u kuhinji, te mi se omakne delicija koju ukućani ocijene „visokom ocjenom“.
Kompletan intervju pročitajte OVDJE.
(DEPO PORTAL/dg)