Izvor: balkans.aljazeera.net

Piše: Muamer Tanović

Svijet se u to već uvjerio – ako Recep Tayyip Erdogan nešto najavi ili zaprijeti, prilično su velike šanse da će to i učiniti. Primjera je mnogo – od Sirije i Iraka, do Libije i Nagorno-Karabaha, gdje je turski lider, uprkos upozorenjima i protivljenju najvećih svjetskih sila (među kojima i saveznika iz NATO-a), odlučno provodio svoje interese i pritom koristio oružje.

Zato se svijet više nego argumentovano može zapitati – hoće li Erdogan upotrijebiti vojnu silu i protiv svog susjeda i tradicionalnog neprijatelja Grčke – možda ne u ratu punih razmjera, već u ograničenoj demonstraciji sile kojom bi Atinu natjerao da ublaži stavove u vezi brojnih pitanja zbog kojih se dvije države već dugo spore?

„Grčka, pogledajte historiju, vratite se u prošlost, ako odete predaleko, cijena će biti visoka. Imamo jednu stvar za reći Grčkoj: Zapamtite Izmir”, rekao je odlučno Erdogan, podsjećajući na pobjedu turske vojske nad grčkom iz 1922. godine, kojom je okončana okupacija pokrajine na zapadu Turske.

“Kad dođe vrijeme, uradit ćemo ono što je potrebno”, dodao je, te je spomenuo i historijsku konotaciju „možda ćemo doći iznenada jedne noći“, iz turske pjesme u kojoj se prije početka invazije na Kipar 1974. slala poruka grčkoj strani.

Kada će doći vrijeme i šta će biti potrebno uraditi, pitanje je koje je nad Evropu nadvilo prijetnju nad još jednim ratom na kontinentu, onome što sada nikome niti najmanje ne treba.

Čije je more, a čiji zračni prostor?

Osim onih deceniju starih, poput turske invazije na Kipar i podjele otoka, spor koji je sada aktuelan je pravo na Egejsko more. Grčka, kojoj pripadaju gotovo svi otoci u tom dijelu Mediterana, pa čak i oni poput Kostelloriza, koji je svega nešto više od dva kilometra udaljen od Antalije, tvrdi da joj pripada zračni prostor do deset nautičkih milja od svakog od njih, a s obzirom na to da udaljenost između ogromnog broja grčkih otoka ne prelazi šest milja, to znači da Grčka polaže pravo na zračni prostor gotovo čitavog Egejskog mora.

Turska to odbacuje, a tenzije između dvije zemlje uspele su se na još viši nivo nakon što su na istoku Mediterana otkrivena bogata nalazišta plina, što je dodatno zakompliciralo spor oko pomorskih zona.

Osim toga, Turska tvrdi da Grčka na svoje otoke raspoređuje naoružanje, na šta, prema prethodnim međunarodnih dogovorima, nema pravo. Atina, pak, sugerira na to da to oružje nije usmjereno protiv Turske, već da ima za cilj sprječavanje mogućeg napada svog susjeda.

„Imamo nekoliko sporova sa Grčkom u Egejskom moru, poput širine teritorijalnih voda, demilitarizacije otoka ili dužine zračnog prostora“, kaže Al Jazeeri Hasan Gugus, bivši turski ambasador u Grčkoj i Austriji.

“Većina grčkih otoka u Egejskom moru je blizu turske obale, a dati su Grčkoj u okviru Mirovnog sporazuma iz Pariza 1947. pod uslovom demilitarizacije. No, Grčka to krši”, tvrdi.

Atina se s tim ne slaže, te tvrdi da turski stavovi nisu u skladu sa međunarodnim zakonom i pravnim osnovama iz sporazuma iz Lausanne (1923), Montreuxa (1936) i Pariza (1947), s tim što je sporazumima iz Lausanne i Pariza regulisano kome pripada koji otok.

No, sporazumom iz Montreuxa predviđeno je djelimična izmjena sporazuma iz Lausanne, na čemu se baziraju turske tvrdnje.

„Postojeće tenzije između Grčke i Turske su samo nastavak sukobljenih stavova situacije o pomorskim granicama koji traju nekoliko decenija. Iako periodi spuštenih napetosti između dvije zemlje nisu bili neuobičajeni, također su se dešavale sporadične krize“, navodi profesor Tozun Bahcheli sa Odjela za političke nauke koledža Univerziteta Zapadni Ontario iz Kanade.

‘Zamalo zaratili tri puta’

„U najmanje tri navrata od 1970-ih umalo su zaratili jedni protiv drugih. Trenutne grčko-turske napetosti su ozbiljne i prijete daljnjoj eskalaciji. Nedavne prijetnje turskog predsjednika Erdogana grčkom suverenitetu nad nekoliko egejskih otoka nepotrebno su provokativne“, ocjenjuje.

Uprkos tome što razvoj situacije u sporu između susjednih zemalja ne pokazuje znake smirivanja, već štaviše, konstantnog pogoršavanja, on je stava da se sporovi mogu riješiti mirnim putem, ali da „duboko historijsko nepovjerenje među njima onemogućava kompromis“.

„Zato će se NATO u godinama koje dolaze morati nositi sa kontinuiranom nestabilnošću u grčko-turskim odnosima“, zaključuje Bahcheli.

Nikolaos Tzifakis, profesor sa Odjela za političke nauke i međunarodne odnose Univerziteta Peloponez iz Grčke, za tenzije direktno krivi Erdogana.

„Da bismo procijenili rizik od vojnog incidenta, moramo prvo istražiti šta je uzrokovalo nedavno podizanje tenzija. Turski predsjednik se posljednjih mjeseci igra s vatrom“, rekao je za naš portal.

„Proširio je obim turskih zahtjeva i sada otvoreno osporava grčki suverenitet nad naseljenim otocima. Također je prekinuo sve veze s grčkim premijerom Kyriakosom Mitsotakisom i koristio vulgaran jezik kako bi stalno prijetio Grčkoj vojnom invazijom. Stoga nije da se radi samo o postojanju vjerojatnoće nenamjernog izbijanja vojne krize zbog greške ili pogrešne procjene bilo koje strane“, kaže Tzifakis.

‘Predizborna potreba za neprijateljskim gestovima’

Profesorica Dragana Mitrović, čelnica Centra za azijske studije Fakulteta političkih nauka u Beogradu, navodi na još jedan faktor, a to je nezadovoljstvo zbog pada standarda u obje zemlje, zbog čega, tvrdi, postoji potreba za iskazivanjem neprijateljstava, tim prije što se bliže izbori u obje zemlje.

„Oštra i izazivačka retorika sa obje strane, optužbe za posmatranje preko nišana borbenih aviona i skorašnji izbori u obje zemlje u kojima je javno mnjenje nezadovoljno stanjem ekonomija i padom standarda ukazuju na dramatiku trenutka i unutrašnju potrebu ispoljenih neprijateljskih gestova“, kaže, te dodaje da se ipak nada da će biti izbjegnut konflikt.

„Vjerujem da su lideri dvije zemlje, čak i mnogo politički snažniji i manje ‘poslušni’ turski predsjednik, svjesni da bi vojni sukob dve zemlje članice NATO pakta toliko frustrirao SAD i Brisel da bi posljedice po njih bile veoma loše, dovoljno da ih se odvrati od rakvih akcija“.

Izbore u Turskoj spominje i Tzifakis, koji tvrdi da je Erdoganova pobjeda nije sigurna, zbog čega bi se mogao odlučiti na neki radikalan potez prema Grčkoj.

„Trebamo se paziti i mogućnosti da Erdogan dođe u iskušenje da testira stanje u Egejskom moru s obzirom na predstojeće predsjedničke izbore u Turskoj, gdje mu pobjeda nije sigurna“, dodao je.

No, turska strana ima svoju priču, ali i spominje mogućnost da je Grčka samo instrument u rukama moćnijih država koje ne žele dobro Turskoj, između ostalog i zbog „neutralnosti njene vanjske politike“.

„Grčka ne samo da instalira opasno oružje na ovim otocima, koji su vrlo blizu Turske, već također s vremena na vrijeme čini ozbiljne prekršaje protiv Turske. Zapravo, svi vrlo dobro znaju da takvo prkošenje Turskoj ne dolazi zbog grčke snage i hrabrosti, već prije zbog činjenice da postoje drugi akteri koji žele iskoristiti Grčku kao ‘proxy državu’ protiv Turske, poput vođenja posredničkih ratova preko terorističkih organizacija“, kaže Yasin Aktay, zastupnik u turskom parlamentu, koji protom spominje SAD i Francusku.

‘Opada utjecaj Zapada na Tursku’

U periodu kada je NATO jedinstven u podršci Ukrajini u ratu protiv Rusije, postavlja se pitanje je li moguće da Alijansa dozvoli da između njena dva člana izbije vojni sukob, s obzirom na ogromne posljedice koje bi izazvao ne samo po NATO pakt, već i po cijelu Evropu.

„Nažalost, prijetnja vojne konfrontacije Grčke i Turske ne smije biti potcijenjena. A, ne bih se kladio na to da će NATO spriječiti erupciju neprijateljstva. Sudeći prema 2020. godini, kada su dvije države bile na rubu rata, mogao bih očekivati direktno miješanje samo nekoliko država, poput SAD-a i Francuske, koji su nedavno potpisali bilateralne sporazume sa Grčkom o odbrani.

„Osim toga, Evropska unija, koja od marta 2021. izričito upozorava Tursku uvođenjem sankcija, može svojim odlukama utjecati na kalkulacije predsjednika Erdogana, u trenutku kada se Turska suočava sa teškom ekonomskom krizom. No, moram priznati da utjecaj Zapada na Tursku konstantno opada od pokušaja državnog udara 2016. godine“, ističe Tzifakis.

(DEPO PORTAL/md)