Međunarodna zajednica (MZ) je Daytonskim mirovnim sporazumom načinila kreaturu od države BiH tako da je ona nefunkcionalna, obogaljena, zatočena u sistem iz koga ne može izaći bez radikalne intervencije iste te međunarodne zajednice. S obzirom na tu činjenicu, MZ ima obavezu da intervenira u BiH na takav način da se očuva njena suverenost, cjelovitost i funkcionalnost.

U skladu s tim, i Visoki predstavnik je obavezan da intervenira gdje god i kada god je ugrožena suverenost i cjelovitost države BiH. Nažalost, on do sada ne intervenira, osim verbalno, a time se dodatno i stalno urušava i ono što je ostalo od BiH. Kriza se produbljava. Ustavne patriote BiH s pravom očekuju, čak zahtijevaju da on djeluje u skladu sa svojim mandatom, da izmjenama IZ ne produbljuje (kobne) etničke antagonizme i td. Nije to neprijateljski stav građana, već upravo obrnuto.

Dakle, MZ je u BiH u važim trenucima pasivna, ili - kada je već aktivna – djeluje konstanto i konzistentno pogrešno:

1. Već tri decenije ponavljaju kako MI TREBA DA SE DOGOVORIMO, a oni će podržati svaki naš dogovor. Oni ne uviđaju, ili neće da vide, da su nas upravo oni konstruirali tako da dogovor unutar BiH nije moguć osim u pravcu raspada.

2. Ustavno su konstruirali BiH tako da njome dominiraju etnosi koji su ratovali devedesetih godina za podjelu BiH, a onda je Dayton samo zamrznuo ratno stanje koje traje i danas.

Oni ne uviđaju, ili neće da vide, da su nas upravo oni konstruirali tako da dogovor unutar BiH nije moguć osim u pravcu raspada

3. Sistemski su ugrađene blokade koje omogućavaju blokiranje svih mehanizama države upravo po principu „etničkih“ a ne državnih interesa, a da za to niko ne odgovara. Drama postaje potpuna kada ni Visoki predstavnik ne reagira u takvim situacijama. (Samo jedan primjer: U Predsjedništvu države sjedi osoba koja s te najviše pozicije sve čini, javno i tajno, da uništi vlastitu državu a da za to ne snosi nikakve posljedice i da međunarodna zajednica s njim razgovara. To je totalni apsurd kakvog nema nigdje u svijetu, a omogućila ga je institucijski MZ.)

4. MZ svih ovih decenija favorizira kao svoje sagovornike etničke starješine kojima nije do dogovora i rješenja krize JER ONI FUNKCONIRAJU NA PAT POZICIJI. To je fundamentalna, strateška greška MZ koja može odvesti samo ka raspadu zemlje. Dakle, MZ forsira upravo onaj smjer na kome je razarana zemlja devedesetih godina.

5. Pri tome – a to je izuzetno važno – Srbija i Hrvatska djeluju u BiH preko svojih „izvođača radova“ tako da ne odustaju od BiH kao svoga plijena, ne odustaju od teritorijalnih aspiracija. Duh Karađorđeva je u BiH izuzetno aktivan, on je ovdje ključni faktor nestabilnosti, a MZ ga „ne zapaža“, ili nema adekvatan stav prema njemu.

6. Apsurdno je, strateški ili metodološki potpuno pogrešno, očekivanje MZ da mi u BiH, vlastitim snagama, prevladamo sve te probleme, da promijenimo stanje u BiH a da se pri tome tolerira miješanje u unutrašnje stvari BiH od strane zemalja koje su izvršile agresiju na nju (čak i Udruženi zločinački poduhvat) i još ne odustaju od teritorijalnih pretenzija.

To je fundamentalna, strateška greška MZ koja može odvesti samo ka raspadu zemlje. Dakle, MZ forsira upravo onaj smjer na kome je razarana zemlja devedesetih godina

7. Postojeće negativno stanje u BiH je posljedica sistemskog/ustavnog uređenja zemlje, NASTALOG NA NEPRAVIČNIM KOMPROMISIMA SA AGRESORIMA NA ZEMLJU. Nije moguće prevazići ga bez odlučne intervencije istih onih snaga (međunarodnih faktora moći) koje su zemlju uvele u ovakvo stanje. Frapantno je kako akteri MZ ovdje uopće ne razumijevaju kauzalitet: šta je uzrok a šta je posljedica. To potvrđuju svih ovih decenija uvjeravajući nas kako mi sami treba da riješimo problem funkcionalnosti i stabiliziranja države dok oni istovremeno po balkanskim krčmama dogovaraju se sa istim onim poglavarima koji proizvode etničke tenzije na ivici ratnih sukoba.

8. MZ je već ranije u BiH iznevjerila temeljne vrijednosti koje njeguje u vlastitim zemljama. Tako i danas, između ostaloga, guraju ona rješenja u BiH (pa i Izborni zakon) koja su u konfliktu upravo sa stavovima i presudama najviših evropskih pravnih institucija, Venecijanske komisije i dr.

Dakle, to je apsurd za apsurdom! Vrlo ozbiljna je mogućnost da MZ gurne BiH dalje u apsurd i konflikt –nametanjem segregacijskog Izbornog zakona kojim bi se legalizirala Herceg Bosna a za Bošnjake bi se stvorio geto. Upravo ovih dana stižu vijesti kako Hrvatska vrši neizdrživ pritisak na Schmidta za promjene Izbornog zakona iako je osuđena za UZP. Ukoliko bi Visoki predstavnik podlegao takvim pritiscima i nametnuo IZ prema zahtjevima HDZ-a, bilo bi to protiv presuda  MKS za bivšu Jugoslaviju, Suda za ljudska prava u Strasbourgu, mišljenju Venecijanske komisije i td.

Ako već 30 godina naš angažman u BiH ne daje dobre rezultate, nego stanje postaje sve gore, onda je očigledno da NEŠTO DEBELO NIJE U REDU S NAŠIM PRISTUPOM

Bio bi to dramatičan korak u pogrešnom smjeru – ka da daljoj destabilizaciji. Preciznije – bio bi to novi međunarodni akt nasilja nad BiH. Ustavne patriote u BiH nisu u stanju prevazići ovakvo stanje,  ali zato jesu u stanju očaja jer MZ neće da povuče odlučne pozitivne poteze na koje je obavezna jer je omogućila agresiju na BiH, zabranila oslobođenje zemlje i potom je kreirala kao nefunkcionalnu državu. Otuda je i pasivnost građana: narod je uhvatilo beznađe jer ljudi vide da se ništa ne može promijeniti na bolje budući da i misionari MZ uporno idu na pogrešna rješenja.

9. Oni misionari MZ koji zaista žele da se BiH stabilizira i izađe iz krize (a takvih prijatelja BiH ima) morali bi se zapitati, u skladu s elementarnom logikom: Ako već 30 godina naš angažman u BiH ne daje dobre rezultate, nego stanje postaje sve gore, onda je očigledno da NEŠTO DEBELO NIJE U REDU S NAŠIM PRISTUPOM.

Stavovi izrečeni u ovom tekstu odražavaju autorovo lično mišljenje, ali ne nužno i stavove DEPO Portala.

(DEPO PORTAL/ad)