Neobična sudbina 58-godišnjakinje iz Srebrenice

Svi su mislili da je mrtva, a onda se Almasa 30 godina kasnije pojavila na amidžinim vratima...

Hronika 16.07.22, 17:00h

Svi su mislili da je mrtva, a onda se Almasa 30 godina kasnije pojavila na amidžinim vratima...
Iznenađenje i nevjerica amidže Ibre Planića kada mu se pojavila na kućnim vratima pored devastirane kuće njenog rahmetli oca Almaza bili su ogromni

 

 

Kada su svi pretpostavljali da je više nema među živima, Almasa Planić (58) iz Gornjih Potočara kod Srebrenice, nakon 30 godina, pojavila se u rodnom selu.

 

Bosanski pasoš

 

Iznenađenje i nevjerica amidže Ibre Planića kada mu se pojavila na kućnim vratima pored devastirane kuće njenog rahmetli oca Almaza bili su ogromni.

 

- Za Almasu niko nije znao ništa jer se nije javljala 30 godina. Pretpostavljali smo da je ubijena u Zvorniku kada je, 1992. godine, počela agresija na Bosnu i Hercegovinu. Niti se ona javljala niti smo mi mogli doći do bilo kakvih informacija o njoj, sve dok se nije pojavila u mojoj avliji - priča za Avaz Ibro.

 

Za to vrijeme Almasa je, kaže, živjela na dva kontinenta, u afričkoj državi Sijera Leone i Bugarskoj, odakle je ovih dana stigla u Srebrenicu da dobije bosanski pasoš.

 

Ona u Bugarskoj ima dvoje odrasle djece, a radi kao njegovateljica starih i iznemoglih osoba.

 

- Dvije godine nakon mog rođenja umrla je majka Emina, a babo Almas se oženio i u drugom braku dobio je sinove Sakiba i Mesuda, koji žive i rade u Švicarskoj. S njima nemam nikakav kontakt - kaže Almasa, nadajući se da će ovih dana i s njima stupiti u vezu.

 

Ona je živjela u Zvorniku, upisala školu za daktilografa i nakon školovanja se udala. No, taj brak nije potrajao, a onda je počeo i rat i Almasa je, s prijateljicom Azmirom iz Zvornika, koja je bila udata za ljekara iz Afrike, otišla u Sijera Leone.

 

- Nakon naučenog jezika upisala sam i završila medicinsku školu. Azmirin muž me uključio u ekipu „Ljekari bez granica“ i s tom ekipom 1993. godine sam otišla u Bugarsku, gdje sam upoznala ljekara Hasana iz Egipta. S njim sam sklopila brak i dobili smo dvoje djece. No, Hasan nas je napustio, otišao u Egipat i sada je u kontaktu samo s djecom - priča Almasa.

 

Iz Bugarske je došla u Zvornik, gdje joj je bila prijeratna adresa, da bi dobila pasoš. S obzirom na to da je rođena Srebreničanka, policija ju je uputila u rodni grad da tamo dobije dokumente, a onda se pojavila i na amidžinim vratima.

 

Neopisiv osjećaj

 

- Kada sam u Općini objasnila da sam došla radi dokumenata, uputili su me u pravnu službu „Moja adresa Srebrenica“. Tamo sam srela Aliju Tabakovića, ispričala mu ko sam i odakle sam i on me odvezao kod amidže Ibre u rodno selo. Neopisiv je osjećaj koji je izazvao susret nakon 30 godina s amidžom Ibrom, strinom Nazom i rodnim selom - kroz suze radosnice govori Almasa.

 

Povratak djeci u Bugarsku

 

Zahvaljujući pravnoj pomoći „Moja adresa Srebrenica”, općinskoj administraciji i uposlenicima Policijske stanice u Srebrenici, Almasa kaže da će uskoro dobiti pasoš i vratiti se djeci u Bugarsku.

 

Za to vrijeme nastojat će stupiti u kontakt s polubraćom i ostalom rodbinom, obići selo, ali i Zvornik, gdje se školovala i provela djevojačke dane. Nekoliko puta posjetila je majčin i babin mezar u Potočarima, prisustvovala komemoraciji 11. jula u Memorijalnom centru i upoznala se sa strahotama genocida.

 

(Avaz.ba, DEPO PORTAL/md)

 

 

BLIN
KOMENTARI