Srđan Puhalo/ 'Patriotski čin' ili strah od vlasti

Kako mediji u RS vješto izbjegavaju sva škakljiva pitanja o genocidu sa kojima bi se društvo trebalo suočiti


13.07.22, 10:04h

 

 

www.frontal.ba

 

Ovako je juče o Srebrenici izvještavao najveći broj medija u Republici Srpskoj.

 

„U Memorijalnom centru u Potočarima kod Srebrenice održana je komemoracija Bošnjacima stradalim prije 27 godina. Komemoraciji su prisustvovali prisustvuju brojni predstavnici diplomatskog kora i međunarodne zajednice u BiH, te delegacije iz više zemalja, zatim zvaničnici iz Federacije BiH predvođeni članovima Predsjedništva BiH, Šefikom Džaferovićem i Željkom Komšićem. Polaganje cvijeća planirano je u sakralnom dijelu Memorijalnog centra, kada će biti i odata pošta stradalima, nakon čega slijedi vjerski dio komemoracije i ukop posmrtnih ostataka. Biće ukopano 50 posmrtnih ostataka, identifikovanih žrtava. Ovaj skup obezbjeđuje Policija Republike Srpske, uz podršku ostalih bezbjednosnih struktura u BiH.“

 

I, to je to, Dodik je na njih više nego ponosan.

 

Najveći broj medija u Republici Srpskoj je ispunio formu i pružio minimum informacija o onome što se juče dešavalo u Srebrenici, vješto izbjegavajući sva škakljiva pitanja sa kojima bi se društvo u Republici Srpskoj trebalo suočiti.

 

Kao što vidite, nigdje se ne spominje genocid, a kad nema genocida nema ni potrebe da se genocid negira.

 

Spominje se samo broj ukopanih Bošnjaka tog dana, njih 50, ali ne broj do sada ukopanih žrtava u Potočarima ili broj tijela koji se još uvijek traže, a njih je  oko 1200. Logika je jasna, mali broj znači i mali zločin.

 

Kao što vidimo ne spominju se ni presude Tribunala u Hagu i domaćih sudova povezanih sa zločinom u Srebrenici, jer ako se spomenu presude moraju se spomenuti i imena zločinaca.

 

Ako se spomenu imena zločinaca, onda se mora konstatovati da je cjelokupno političko i vojno rukovodstavo Republike Srpske osuđeno za genocid u Srebrenici.

 

Ne spominju se ni mjesta zločina, jer ako bi se spominjala mjesta zločina, moralo bi se objasniti zašto tamo nema obilježja nastradalim Bošnjacima.

 

Spominju se nastradali Bošnjaci, ali ne i kako su stradali tj. da su ubijeni sa žicom na rukama, metkom u leđa, da su streljani satima.

 

Ne spominju se ni sekundarne i tercijarne grobnice, jer kada bi se spomenule onda je sve rađeno planski i organizovano.

 

Sasvim je jasno da mediji u Republici Srpskoj svjesno i namjerno ne pišu o Srebrenici onako kako bi trebalo i ostaje otvoreno pitanje da li je to njihov „patriotski čin“ ili strah od vlasti?

 

Šta god da je u pitanju oni svjesno i namjerno učestvuju u nastavku genocida nad srebreničkim Bošnjacima.

 

Na ovaj način mediji u Republici Srpskoj genocid u Srebrenici pokušavaju da svedu na lokalni incident, o kojem ne vrijedi mnogo trošiti riječi. Na kraju krajeva, to se desilo prije 27 godina i za to su krivi Beara i nekoliko psihopata, a mi se trebamo okrenuti budućnosti.

 

Kada se to tako predstavi javnosti onda se pitanje postavlja samo po sebi „a sa čim mi treba da se suočimo?“

 

Stavovi izrečeni u ovom tekstu odražavaju autorovo lično mišljenje, ali ne nužno i stavove DEPO Portala.
 

(DEPO PORTAL/md)

 

 


BLIN
KOMENTARI