Piše: Kristina Filičić
Duborvački vjesnik

Vodili ljubav na plaži punoj kupača, seksali se na žutoj patkici 50 metara od obale... pišu portali.

Iako je seks u javnosti zabranjen, a akteri riskiraju da im snimke završe na internetu, to ih ne ometa 'u akciji'. Na tom polju i mi u Dubrovniku konje za trku imamo. Nemalo puta građani svjedoče brzinskom seksu u ulici, pod prozorom, pred kućnim vratima. U povijesnoj jezgri često se u klinču nađu stranci, valjda u uvjerenju da to rade u 'mrtvom' spomeniku, pa kad shvate da ipak ima svjedoka, nastaje stampedo navlačenja hlača, spuštanja haljine, a bude i gologuzih trkača. Vraćate se doma, nisu neke ure, 22 i 30 sati, baš pred vašim rašćelom netko strastveno izmjenjuje nježnosti. Zašto se ove 'aktivnosti' sve češće odvijaju pred očima javnosti, je li u pitanju ekshibicionizam, bunt, potreba za dokazivanjem ili mladenačka ludost, nije nam želio komentirati čak ni Aleksandar Štulhofer, najpoznatiji seksolog u Hrvata. Stoga smo se obratili našim lokalnim ženoljupcima koji su živjeli (i žive) punim plućima kako bismo doznali kako se to jednom, ne tako davno, radilo suptilno, daleko od očiju javnosti, a sve radi zaštite dame od možebitnog ogovaranja. Muškarcima su pustolovine ionako samo podizale rejting.

- Pržili smo, to je bilo neobjašnjivo. Živjelo se s tolikim žarom, dušom, užitkom, svatko je im'o neki solad u špagu. Mog'o si uletjet' među dvije, tri ženske i počastit' ih koktelima. Svi su naši ljudi imali love, svi su davali taj poseban šarm gradu. Sadašnje i tadašnje stanje je neusporedivo – kaže nam jedan od sugovornika pa nastavlja u svom stilu:

- Ja sam sa strankinjama bio đe god sam stig'o. To je bio kazin. Na plesnjacima se plesalo između stolova jer na bini nije bilo mjesta. Grmilo je od Kompasa do Medareva, nitko nije dolazio i mjerio jačinu buke. A danas ženske vodaju kučke umjesto mladića ispod ruke. Daleko najveća 'nejebica' u Hrvatskoj, ma u cijelom ovom dijelu Europe, vlada na dubrovačkom području.

Otkriva nam i ljubavne poste, naravno skrovite, koje su u njegovo vrijeme bile u điru.

- Išlo se po svim kantunima Uvale, više na desnu stranu od Neptuna nego na lijevu. Ispod nekadašnjeg odmarališta Goražde po škripovima, u mraku, svašta se radilo. A na Neptunu kad bi muzika završila oko 11, 11 i po' navečer, svjetla bi se ugasila samo odsjaj mjeseca, romantično, predivno. Tu je bilo fenomenalno, pa Babin kuk prema Copacabani, na Petki, u Hladnici... – nabraja nam pa dodaje kako je tad samo mjesec bio svjetiljka a danas 'svuđe neki reflektor, alarm' pa se pita 'đe ćeš ti sad poć sa djevojkom a da nije osvijetljeno?'

- Ljudi su iskomercijalizirali cijeli svoj život, više nema romantike. Sad se jadnici po autima muče. Na Babinom kuku 15 auta zamagljenih stakala, ne možeš se okrenut – govori nam sugovornik pa nastavlja o svojim pothvatima:

- S četiri, pet sam završio dole u parku đe je pao tramvaj. Park je tad bio drugačiji, nije bilo osvijetljeno, sedam klupa, a na klupama šou. A klupa uska pa se snalazi svakako, na šoder koljenima. To je bila solidna posta. Bitan je bio mrak, onda je i djevojka bila sigurna da je neće nitko vidjeti i prepoznati. Ne znam je li itko u povijesti lapadskog nogometnog igrališta odveo Holanđanku na centar terena točno na onu točku. To mi je najlegendarnije. Bilo je valjanja po travi, vrhunski, cijela su mi koljena bila plava sutri dan. Ludnica. Pa koliko ih je 'stradalo' u zahodima u Plakiru. Mislim, s gustom nastradalo. Dobro i njoj i njemu, nekad su se viđeli ponovo, nekad nisu i 'adio Mare'. 'Lupalo' se svuđe. Danas ne možeš jer sve je osvijetljeno, otvoreno, svak' te može vidit, a prije se poštovalo, bio si u mraku nisi o tome prič'o da ne bi žensku doveo u nezgodnu situaciju. Bilo je sto puta više seksa na javnom prostoru nego danas, a danas svi nešto glume i ništa se ne događa.

Ovaj iskusni ljubavnik žali današnje mladiće jer 'više nitko nikome ne prilazi'.

- Vozili su se fićo i zastava, svi su imali pare za izlaske. Ljudi su se družili, bilo je smijeha. Same žene su prilazile ako bi joj se netko sviđao. Sad se samo radi o tome 'ko vozi koje auto, kome je ćaća bogatiji i tko ima više apartmana. Ma doznaju ti i bankovni konto, nema duše u tome! To me neviđeno baca u afane od ludila. To je totalno falsi život, to nije Dubrovnik.

Prisjetio se i dogodovština svojih prijatelja, iako se, napominje, nikad o tome nije pričalo uokolo, samo ekipa između sebe.

- Prijatelj mi se na APN-u četvrtici s jednom Englezicom nije mogao uzvuć' uz Petku. Pa je stao, bacio moped u grmlje, rek'o joj 'vidi lijepog pogleda, cijeli se Lapad vidi, ođe nam je baš super', odradio poso i vratio je nase. Jedan bi sprašio metak i utek'o u stilu 'nemoj mi da se poslije toga trebam grlit', to je bila njegova rečenica – kroz smijeh će.

Sugovornik nam spominje nekadašnji klub Exodus na Pločama koji ne radi već 30 godina. Na Komardi u mraku samo bi leđa jedni drugima okrenuli. Pa Porporela, točnije Uvalica s više parova, sve jedni do drugih ali nitko nikoga ne vidi, svatko je u svom filmu. Gradac, Danče.., samo da je totalni mrak.

- To su životne istine. Neće se to nikad dogoditi ovim dječacima današnjim, nažalost. Ljubavni uzdasi su se nekad mogli čuti po cijelom gradu.

Kad bi ga pokojna majka pitala 'sinko, gdje ćeš' naš sljedeći sugovornik rekao bi joj 'kako ću znat kad od Babinog kuka do Cavtata ima stotinu mjesta'. On se prisjeća kako je samo na Pilama bilo pet muzika Mimoza,Ocean, Dubravka...

- A vidi sad, pokopanje. Prošo sam svega a kako će ovi mladi ne znam. Čude se što ljudi sele, nema noćnog života da potrošiš pare, a niti imaš razloga za to. Svirali bi Kastelani, Milo Hrnić, pa đe su noćni klubovi, 'Exodus' Labirint bar, Capitano bar, sve se pretvorilo u restorane – u tome vidi najveći problem i još dodaje:

- Strankinje su prije ostajale po dva, tri tjedna, a sad upoznaš curu, ona kaže idem sutra na Korčulu, preksutra sam na Hvaru. Kako ćeš joj onda uletjet'? Barit' je bilo lako, ulet jednostavan. Pođeš đe je muzika, pitaš za ples, pa malo priče i to je to. Muzika, ples i piće, to je bilo dovoljno. Ispred Kompasa se prije čekalo u redu na zidiću da bi mog'o sjesti. Sada nema ničega. Sviraju na piano baru, 'ko da je pogrebno, niđe veselja.

Idealna skrovita mjesta za njega su bila noćna kupanja 'zabiješ se između Neptuna u škripove, ko te tamo vidio'.

- Pa ispod Visa 2, pa na Babinom kuku koliko hoćeš mjesta. Ako imaš auto, pođeš u Brsečine na onu plažu. A ako si imo barku ne trebaš niđe, samo se otisneš na pučinu.To su bila lijepa vremena. Poš'o bi i na Lokrum često, a Srđ, ko te vidi, ko te gleda. Išo bi sa žičarom, vratio bi se pješke. Pa bilo je onda i para i svega, neka druga vremena – kaže nam dok ovo vrijeme naziva 'nenormalnim'.

- Život nekad i sad se ne da usporedit'. Ali toga 'nekad' u svijetu uredno ima, samo u nas nema. U nas samo 'mamipara', sve restorani. Nigdje rock muzika, kakav techno, to je ko štemanje zidova! Đe je taj hard rock? Kako je gay klub tako brzo doš'o, eto počastili su vlastelina Marojicu Kabogu s njime, što ne bi i nas s jednim rock klubom – pita se sugovornik pa će za kraj o kako ga naziva zakonu prirode:

- Neće lavica lavu prić', nego obratno. Rek'o bi moj ćaća 'sve pošlo na krivu adresu'.

Đe je ovaj svijet pošo?

Što se tiče faćkanja, barenja, to su bile normalne stvari. Prije rata nije bilo interneta, samo telefona, sad se traže na Tinderu. Njih četvero sjedi za stolom, nitko ni s kim ne razgovara, bulje u ono gomno od telefona i još šalju SMS-ove jedni drugima a sjede na metar razdaljine. Eto ti komunikacije. Pa prije si pričo s curama, zanimalo te što vole, koje knjige čitaju, što slušaju, što će studirat', pa bi došlo do komunikacije i povezivanja. Na fini, ne na grezi način – kaže naš sugovornik pa izražava bojazan:

- Ako nam se još dogodi, a toga vani ima, pa donesu zakon da je seksualno uznemiravanje ako ženskoj osobi daš komplimenat, naj...li smo. Znači ne smiješ reć ni 'imaš lijepe oči' a kamoli što drogo. Đe je ovaj svijet pošo?

(DEPO PORTAL/dg)