![]() |
U prvom dijelu filma “Harry Potter i Darovi smrti”, sedmom po redu snimljenom po romanima J. K. Rowling, iz mraka se prvo ukaže monokromna špica kompanije Warner Bros, koju zatim pred nama izjede hrđa. Tjeskobno, nema što, ali takav je i nastavak, s krupnim planom očiju ministra za magiju Rufusa Scrimgeoura |
Dvoje mladih u casual odjeći pleše u diskretno osvijetljenom šatoru usred šume, dok s tranzistora odjekuju Nick Cave i The Bad Seeds. Ništa posebno - reći ćete - valjda je to ulomak iz nekakvog filma za tinejdžerime, koji će se pretvoriti i u horor ako iz grmlja iskoči poludjeli gorštak.
Ništa od toga! U filmu , istina, ima elemenata horora, ali riječ je o najnovijem izdanju serijala o čarobnjaku Harryju Potteru. Čekajte, Harry Potter i Nick Cave?! Nema dvojbe! Serijal je prošao popriličan put od prvog filma “Harry Potter i Kamen mudraca” iz 2001. u kojem su mogli uživati i mlađi školarci, gdje je ekspozicija bila nakrcana mudrim sovama, letećim pismima i fantastičnim dosjetkama za klince i sve koji se tako osjećaju. U prvom dijelu filma “Harry Potter i Darovi smrti”, sedmom po redu snimljenom po romanima J. K. Rowling, iz mraka se prvo ukaže monokromna špica kompanije Warner Bros, koju zatim pred nama izjede hrđa. Tjeskobno, nema što, ali takav je i nastavak, s krupnim planom očiju ministra za magiju Rufusa Scrimgeoura (britanski glumac Bill Nighy u prvom i po svoj prilici jedinom gostovanju u serijalu), koji širi alarmantne vijesti. Prethodni dio serijala, “Harry Potter i Princ miješane krvi”, završio je u ne baš optimističnom tonu, pogibijom Harryjevog dobrog mentora, ravnatelja Hogwartsa Albusa Dumbledorea, no sada sve ide od zla na gore: lord Voldemort, Harryjev smrtni neprijatelj, u potpunosti kontrolira situaciju, pa sada već 17-godišnji naslovni protagonist (glumcu Danielu Radcliffeu je već 21 godina, što se vidi po jakoj bradi, u scenama u kojima se treba pojavljivati neobrijan) s prijateljima mora potražiti utočište, a jedan od trikova da prežive uistinu je neuobičajen: njih šestorica vradžbinama preuzimaju Harryjevo obličje, pa umjesto jednog u nekim scenama imamo sedam Pottera.
Dok su rani filmovi iz serijala trenutke jeze čuvali za sredinu i završnicu, u ovome tjeskoba vlada od prve sekunde. London bliske budućnosti totalitaristička je metropola s policijom na svakom koraku i racijama koje prizivaju razdoblje nacizma i progona Židova.
Dok su rani filmovi iz serijala trenutke jeze čuvali za sredinu i završnicu, u ovome tjeskoba vlada od prve sekunde. London bliske budućnosti totalitaristička je metropola s policijom na svakom koraku i racijama koje prizivaju razdoblje nacizma i progona Židova |
Asocijacije su neminovne: pa ovo je Orwellova “1984”! Umjesto ljupkih kreatura iz ranijih filmova, poput kentaura, troglavih pasa i hipogrifa Kljunoslava, tu se puca, odjekuju eksplozije, a Smrtonoše pikiraju na zemlju kao nadzvučni lovci. U ono malo predaha između smrti i bombardiranja mračne pjesme Nicka Cavea pristaju kao salivene.
Hoće li publika biti šokirana ovakvim “Harryjem Potterom”? Sumnjam, jer su ih već “Red feniksa” i “Princ miješane krvi” upozorili da je u serijalu napravljen radikalan zaokret te da su nova ciljna publika stariji tinejdžeri (svi drugi su dobrodošli). Najveća je zebnja među poklonicima vladala oko podjele posljednje knjige u dva filma. Dosad su, naime, čak i najdeblje knjige J. K. Rowling adaptirane u jednom “cugu” - van su letjela poglavlja i dramski odvojci koji nisu bitni po glavnu radnju - međutim, sada kao da je ekranizirana svaka autoričina riječ. Ubačen je čak i kratki lutka film, kojim se prepričava bajka, što bi u ranijim nastavcima bilo nezamislivo.
Iako je to slutilo na katastrofu, rezultat i nije tako loš. Prvo, uz središnju temu, grozničavi bijeg od sila mraka pod kontrolom lorda Voldemorta, dodan je jednako intrigantan podzaplet, romantični trokut između Harryja, Hermione i Rona. Harry se ranije ponašao prema svojoj prijateljici kao da u njoj uopće ne gleda ženu, sada se stvari kompliciraju, a priča dobiva uvjerljiv romantičan naboj. Redatelj David Yates i scenarist Steve Kloves obavili su puno bolji posao nego u pomalo suhoparnom i pretrpanom “Princu miješane krvi”. Za razliku od serijala “Sumrak” (kojeg se duhovito citira u jednom prizoru), gdje radnja naizgled tapka u mjestu i kada se zbivanja zahuktaju, ovdje je sve zanimljivo i kada se gotovo ništa ne događa. Jedva čekamo drugi dio “Darova smrti”.
(Jutarnji.hr/N. Polimac)