Izvor: Lupiga.com
Razgovarao: Boris Pavelić

Željko Komšić vjerojatno je ključ predstojećih izbora u Bosni i Hercegovini: o njegovu rezultatu možda ovisi put kojim će zemlja ubuduće krenuti. Bliži se, naime, kraju njegov treći mandat na položaju člana Predsjedništva BiH iz reda hrvatskog naroda, a većina hrvatskih parlamentarnih stranaka u BiH i službena politika u Zagrebu i dalje s njim odbijaju komunicirati, jer tvrde da nijedan mandat nije osvojio glasovima Hrvata, nego Bošnjaka i građanski orijentiranih birača, što smatraju protivnim Daytonskom sporazumu.

Taj demonstrativni hrvatski bojkot Komšića traje cijeli njegov treći mandat, još od 2018. godine, a proteklih je tjedana internacionaliziran do bizarnih razmjera, nakon što je hrvatski predsjednik Zoran Milanović zaprijetio vetom na ulazak Švedske i Finske u NATO, ako se u BiH ne promijeni Izborni zakon, kako izbore u Federaciji BiH ne bi mogli pobjeđivati političari poput Komšića, za koje ne glasaju birači iz njihova naroda.

Željko Komšić posve je neobična osoba za uvriježenu nacionalnu podjelu u BiH i u bivšoj Jugoslaviji: 58-godišnji sarajevski Hrvat veteran je Armije BiH, koji je za podvige u obrani Sarajeva odlikovan najvišim vojnim odlikovanjem, Zlatnim ljiljanom. Kao političar Socijaldemokratske partije BiH, 2006. godine osvojio je prvi mandat za člana Predsjedništva iz reda hrvatskog naroda, da bi četiri godine kasnije ponovio taj uspjeh. Nezadovoljan politikom SDP-a BiH, 2013. godine osnovao je Demokratsku frontu (DF), stranku koja je uspjela osvojiti stanoviti utjecaj u politici susjedne zemlje, a Komšić se, nakon što je 2014. godine kandidat DF-a na izborima za hrvatskog člana Predsjedništva BiH Anto Popović završio na četvrtom mjestu, 2018. godine opet kandidirao – i glatko pobijedio.

Nakon što je prije nekog vremena najavio novu kandidaturu za isto mjesto, postalo je jasno da će se predizborna kampanja, barem s hrvatske strane, negativno koncentrirati na njega, pa u sljedeća četiri mjeseca možemo očekivati, u najmanju ruku, žestok okršaj dva politička koncepta: etničkog, oličenog u HDZ-u BiH i politici Zagreba, te građanskog, koji zastupa Željko Komšić. Uoči početka te borbe, Željko Komšić rado je pristao odgovoriti na pitanja Lupige.

Kako komentirate mišljenja, u Hrvatskoj česta, da se niste trebali kandidirati za člana Predsjedništva BiH iz redova hrvatskog naroda, jer vas u proteklim mandatima većinski nisu birali Hrvati?

- Sve kada bih uvažavao takva mišljenja, na to ne bih mogao pristati. Znate zašto? Ako bih pristao, time bih napravio presedan i legitimizirao to da neko iz susjedne države ima pravo odlučivati bilo kome u državi Bosni i Hercegovini ima li pravo na kandidaturu. Nema potrebe da bilo koji građanin Bosne i Hercegovine od bilo koga van Bosne i Hercegovine, treba da dobije zeleno svjetlo kako bi ostvario svoje građansko pravo da bira i bude izabran. Dakle, govorimo o abecedi demokratije.

Biste li se vi, da se kandidirate za člana Predsjedništva BiH iz redova bošnjačkog naroda, uopće mogli kandidirati za Predsjedništvo BiH? Može li se Srbin ili Bošnjak kandidirati za člana Predsjedništva iz redova hrvatskog naroda, ili obrnuto?

- Odgovorit ću vam pozivajući se na Ustav BiH. Dakle, tri člana Predsjedništva Bosne i Hercegovine biraju se iz dva entiteta i Distrikta Brčko. Iz Federacije BiH biraju se Bošnjak i Hrvat a iz Republike Srpske, Srbin. Po važećem Ustavu BiH, neko ko se izjašnjava kao Srbin ili Bošnjak ne može se kandidirati kao član Predsjedništva BiH iz hrvatskog naroda. Ja se u krajnjoj liniji zalažem za to da Bosna i Hercegovina ima jednog predsjednika, koji se bira sa cijele teritorije Bosne i Hercegovine, direktno, ili indirektno, kroz izbor u Parlamentu Bosne i Hercegovine.

Činjenica je da vam Hrvatska i mnogi Hrvati u BiH, o HDZ-u BiH da i ne govorim, ne priznaju vaše zasluge: branitelj ste Sarajeva na prvoj crti, ranjen, odlikovan Zlatnim ljiljanom. Kako vi sebi osobno objašnjavate neuspjeh da stvorite politički most prema hrvatskim političkim strankama u Federaciji BiH, pa čak, nažalost, i prema mnogim Hrvatima?

- Svako onaj ko je Hrvat u Bosni i Hercegovini a ne provodi i zastupa politiku HDZ-a, od iste organizacije u startu je proglašen izdajnikom Hrvata i demoniziran. Možda sam najeklatantniji primjer toga, ali svakako nisam jedini, i to je tako još od devedesetih godina. Nigdje se taj staljinistički metod izopćavanja nije snažnije zadržao nego kod HDZ-a i miljea kojeg kontrolišu. U periodu 2014. - 2018. godine nisam bio član Predsjedništva Bosne i Hercegovine, pa su tad demonizirali neke druge Hrvate u strahu da im ne ugroze poziciju. HDZ BiH je partiju poistovjetio sa narodom. Ko nije HDZ narodni je izdajnik. Često sam puta slušao kako tobože samo moje postojanje sprječava mogućnost pluralizacije Hrvata. Na stranu sad to što mislim da je etnička pluralizacija isto kao i etnička homogenizacija jer i dalje ostaje etnička, dakle omeđena u okviru jedne društvene grupe, na stranu to, sva ta postavka je notorna glupost. Naime, dok postoji strahovlada HDZ-a, i njihovo vještičarenje, neće biti nikakve pluralizacije. To je isto kao da govorite o pluralizaciji i demokratizaciji DDR-a. HDZ-u se moraju uzeti vlast i poluge moći kako bi se otvorio prostor za drugačiju politiku i drugačije mišljenje. Niko se dobrovoljno ne odriče političke moći, pa neće ni HDZ se dobrovoljno odreći političke moći i kontrole nad ljudima. Uostalom, radi se o jednoj interesnoj skupini koja je možda najviše ojadila Hrvate, pokrala i uništila sve što se moglo pokrasti i uništiti i to će vam isto off the record reći većina Hrvata u Bosni i Hercegovini. A što se tiče “mostova prema Hrvatima”, imam ih bezbroj i svaki dan se “njima krećem”. Jer Hrvati u Bosni i Hercegovini nisu isto što i HDZ. Mostova nemam prema HDZ-u! I to, interesantno je, njihovom voljom, a ne mojom!

Kada ste 2006. godine izabrani prvi put, imali ste mnoge simpatije i u Hrvatskoj, i u BiH. Danas, 16 godina kasnije, vlasti u Hrvatskoj odbijaju s vama službeno komunicirati, dok su vas općine u BiH s HDZ-ovom većinom proglasile nepoželjnim. Vidite li i svoju odgovornost u takvom neželjenom razvoju događaja? Koje Hrvate, prema vašem mišljenju, trenutno zastupate kao član predsjedništva iz redova hrvatskog naroda?

- Ja sam isti kao i 2006. godine. Istina, stariji i imam koji kilogram više nego 2006. Ništa se drugo nije promijenilo, pogotovo u mojim političkim idejama. S druge strane, činjenica je da se dosta toga promijenilo u političkoj atmosferi Hrvatske, ne samo prema meni, nego i prema Bosni i Hercegovini. Dalje, po Ustavu Bosne i Hercegovine članovi Predsjedništva Bosne i Hercegovine predstavljaju sve građane i narode Bosne i Hercegovine. Prema tome, stvar je tu jasna. Ako me pitate da li zastupam politiku takozvanog HNS-a i HDZ-a, naravno da takvu politiku ne zastupam jer ona nije u interesu Bosne i Hercegovine, a niti je u interesu Hrvata u Bosni i Hercegovini, nego u interesu Beograda i Rusije, i nije nikakva tajna kada pogledate ko je na čelu te politike, nije nikakva tajna čiji je to đak i poslušnik. Na kraju krajeva njegov “mentor”, iako Hrvat iz Zapadne Hercegovine, i dan danas, čekajući da đavo dođe po njega, živi u Beogradu kao ugledni “udbaš” dokazan u radu sa “hrvatskom neprijateljskom imigracijom” iz doba SFRJ. Gospodin “europejac” koji je trenutno na čelu te i takve politike u BiH, bio je i ostao beogradski i to zna svaki pošten Hrvat u Bosni i Hercegovini, kao što zna da javni govor o tome, ukoliko živite u njegovom toru, završava prijetnjom ili vozanjem u gepeku, što su stare udbaške metode, i maniri ljudi s kojima je i dan danas u vezi. Ja takvu politiku ne zastupam. Rekao bih da mi je bliža ona politika bosanskih Hrvata koja se zajedno sa Bošnjacima, građanski orijentiranim Srbima i drugim građanima borila protiv velikosrpske agresije. Ona politika koja se borila za opstanak i suverenitet Bosne i Hercegovine, ali i Hrvatske. Ne mislim se nikome izvinjavati što se prije trideset godina nisam odlučio boriti za Boban - Karadžićeve ciljeve, u interesu Beograda, kao što je to tada radila i danas radi vrhuška HDZ-a.

Koju svoju konkretnu političku inicijativu, odnosno politički potez u prethodnom razdoblju, smatrate najkorisnijim za Hrvate u BiH?

- Jedno vrijeme ostao sam skoro jedini visokopozicionirani političar, ili bar jedan od rijetkih koji je to smio reći, etnički Hrvat u BiH, koji nije proruski orijentiran, a dobro se sjećate svih onih HDZ-ovih i Čovićevih izljeva ljubavi prema Rusiji i branjenja Rusije koje je bilo gorljivije čak i od Dodikovog, i to u trenutku ruske agresije na Ukrajinu. Sve što radim, naročito u posljednjih nekoliko godina je suprotno od toga, i orijentisano ka NATO-u koji je u strateškom interesu svih građana Bosne i Hercegovine, pa tako i Hrvata u Bosni i Hercegovini. Koliko znam, Plenković i Vlada Hrvatske su se po Briselu morali crveniti zbog stavova tih "velikih i pravih Hrvata". Mojih stavova se ne bi morali crveniti.

Nastavak razgovora čitajte ovdje.

(DEPO PORTAL/ad)