Nečuveno! Charles Michel, predsjednik Evropskog vijeća, bio je dva dana u Sarajevu, a posjetio je samo jednu ćevabdžinicu. Plašim da će drugi čovjek EU steći krivu sliku o najpoznatijem nacionalnom jelu u Bosanaca.

I ko je, molim vas lijepo, savjetovao Benjaminu Karić da visokog gosta iz Brisela vodi samo na roštiljski dim kod čuvenog Hodžića? I odakle pravo prvoj dami Sarajeva da izjavi da su ćevapi kod Hodžića najbolji? Jest da ih i ja visoko cijenim, ali bez suda stručnog ćevabdžijskog žirija teško se može reći koji su mljevenici, kako bi rekli gospoda sa Banskih dvora, numero uno u Šeheru.

Sjećam se kada je prije ihihihi godina u Sarajevu boravila, danas sve ljepša, bivša hrvatska predsjednica Kolina Grabar Kitarović. Posjetom jednoj ćevabdžinici na Baščaršiji podijelila je raju republičke metropole. Još kada je zajedno s njom u taj lokal svratio i Halid Bešlić, došlo je do pucanje bratstva i jedinstva uz tada mirnu Miljacku.

Zamislite, odveli su Kolindu u Želju, a Halid vatreni navijač Sarajeva. I njoj su tada predstavnici ondašnje vlasti tvrdili da su Šainovi ćevapi najbolji u gradu.

Ne sjećam se da je Zoran Milanović, kada je birvaktile podržavao Željka Komšića, neligitimnog Hrvata, imao vremena da posjećuje ćevabdžinice, jer više je volio rješavanja tekućih pitanja. Možda je upravo to presudilo da Komšića u taj vakat izaberu u Predsjedništvo BiH. Zbog toga se nije bunio nijedan tadašnji legitimni Hrvat, a i nije bilo zbrke oko toga koji je roštilj u SA naj.

Danas se s pravom može ukazati na veliku organizacijsku pogrešku Kabineta mlade gradonačelnice Sarajeva. Zamislite te ideje, te originalnosti, provodati Charlesa Michela po ćevapima, dan, dva nakon što je čelnik Evrope veselo pozirao s Vučićem u Beogradu. Stajali su uz neki kameni roštilj, a Michel je za tu prigodu poziranja uz veliku, nepečenu porciju ćevapa, čak, naučio da jedan komad mljevenog mesa važno drži štipaljkom. Uz osmijeh na licu Charlesa moglo se primijetiti da se kao pita - šta mi ovo rade.

Isti takav izraz imao je i sa Benjaminom. Kao da je kontao, jadni ovi Balkanci, u vremenu vrhunske tehnologije i opasnosti od moguće trećeg svjetskog rata oduševljavaju se nekakvim čudnim komadima mljevenog, rolovanog mesa. U kojem u Beogradu ima i svinjetine, a u Šeheru zna se čega nema.

A, da li je kod Hodžića bilo i luka usitno, kajmaka, jogurta, ili kiselog mlijeka? Je li somun bio prepečen, da onako krcka? Da li je bio s ćurokotom ili nije? Bezbroj je tu pitanja. Kao što gospodin predsjednik Evropskog vijeća nije kušao i pljeskavice, koje su van take. Ili zašto se nije prešlo preko puta do Ferhatovića. Da Michel osjeti ima li razlike u čarima roštilja. Ili zašto ćevabdžijska turneja nije produžena do Mrkve, Želje?

Mislim da nije politički vješto, diplomatski domišljato da gradonačelnica onako izjavi – ovo su najbolji ćevapi u Sarajevu! Gdje će joj duša?!

Koliko se sjećam. Charles Michel je stigao u Sarajevo da bi posredovao u usaglašavanju predsjednika SDA i HDZ oko novog izbornog zakona. Zna se da HDZ BiH, uz bučnu podršku Zagreba, traži da se donese zakon kojim će samo Hrvati birati Hrvata za člana Predsjedništva BiH. Zna se i šta SDA misli o tome.

Zna se i šta je nakon posjete Sarajevu izjavio drugi čovjek EU. Kao nazire se svjetlost u tunelu mraka bh. političkih prepucavanja. Isto je izgovorio kao brojni diplomatski predhodnici iz svijeta što su upirali kod Bakira i Dragana, a ponekada i kod Dodika.

Jedino se ne zna ono najvažnije u posjeti Charlesa Michela BiH, koji je u Jednu i jedinu stigao na nagovor Plenkovića. Kako se hvali hrvatski premijer, što u potpunosti uvažava suverenitet BiH i podržava politiku nemiješanja u unutranje stvari susjedne države. Ne zna se ko ima bolje ćevape, Beograd ili Sarajevo?!

Visoki gost iz Brisela ostao je tu mangupski tajanstven. Nije, čak, ni maglovito naznačio ko potpiruje vatru političkih roštilja u Bosni i Hercegovini.

Nakon svega, gradonačelnici Karić ostaje da se vadi kod ostalih ćevabdžija u Sarajevu. Sljedećeg gosta će morati, ako želi zadržati podršku raje, odvesti u neku novu ćevabdžinicu. Da zvaničnici iz bijelog svijeta vide da se Čaršija ne dimi džabe.
                                                           

Stavovi izrečeni u ovom tekstu odražavaju autorovo lično mišljenje, ali ne nužno i stavove DEPO Portala.

(DEPO PORTAL/ad)