Sve do prije nekoliko dana jedva sam čekao kada će komšija kresnuti svog starog golfa dizelaša. Iz auspuha je tada, umjesto, crnog, izlazio bjeličasti dim donoseći mirise od kojih bih u trenu ogladnio. Svako njegovo dodavanje gasa prije ubacivanja u prvu nevjerovatno me podsjećalo na one miomirise iz prodavnica sa uštipcima, buhtlama i palačinkama.

O, kako vam to zarazno miriše, znao sam se šaliti s mirnim, brkatim mršavkom.

A, je li i vaš auto na naftu, pitao bi me umjesto odgovora. Nije, uzvraćao sam. E, baš šteta! Sada morate davati i do 2.60 eura za litar.

Nikada ne reci nikad! Mislio sam prije tridesetak godina da nikada više neću slušati o sipanju raznih ulja umjesto nafte u motor automobila dizelaša. Posebno kada hvale suncokretov i kukuruzni oil

A, vi? Nije ni nafta puno jeftinija! E, moja je po 1,60 do 1,80 eura po litri. Kako to? Lijepo! Umjesto nafte moj golfić gari na suncokretovo ili kukuruzno ulje. Primijetio sam da je vožnja bolja sa ovim od suncokreta, zato ga više koristim. I zato vam onako lijepo ispusni gasovi mirišu, primjećujem uz osmijeh koji on nadopunjuje svojim glasnim kikotanjem...

Nikada ne reci nikad! Mislio sam prije tridesetak godina da nikada više neću slušati o sipanju raznih ulja umjesto nafte u motor automobila dizelaša. Posebno kada hvale suncokretov i kukuruzni oil. 

Jer, još se friško sjećam povijesnog uspjeha jedinstvenog automobila tokom ratnih godina u glavnom gradu BiH, kada je dokazivao da je neuništivo čudo njemačke tehnologije. Vozio je na sve vrste loživih ulja, mazuta, čak i na najobičnije ulje za kuhanje…

Već nekoliko godina nema mog druga Nešija među živima, ali ono što je činio nikada neće prestati živjeti. Na našu sreću, bio je zaposlenik sarajevskog elektrodistributivnog poduzeća. Znao je Neši kao svoj džep svaku trafo stanicu u gradu. Da ga probudiš usred noći, kao iz topa će odgovoriti koliko litara rashladnog ulja stane u svaku od njih. Neši je tada bio naš Shel, Ina, Energopetrol.

Nikada nas nije izdao kada smo bili na čistini i sa gasom do daske bježali od smrtonosnog zujanja poludjelih strijelaca sa okolnih brda...

Ratni golf dvojka, koji smo zaplijenili i njime izazivali snajpere, ponekada bi se teško zakašljao od ulja koje bi nam drugar električar nabavljao, ali bi brzo živnuo uz ispuštanje gustih oblaka crnog dima.

Istina, dizel motor bi drukčije brundao, možda bio sporiji, ali se nikada nije gasio. Nikada nas nije izdao kada smo bili na čistini i sa gasom do daske bježali od smrtonosnog zujanja poludjelih strijelaca sa okolnih brda...

I, evo jutros ponovo komšije i njegovog starog, dobrog golfa. Čujem kako pokreće motor, nekako zabrunda vozilo življe nego proteklih dana. Šta je ovo? Izlazim, kao fol, da pogledam nešto ispred vrata, susjed dodaje gas i nestaje niz ulicu sa tamnim oblacima dima što kuljaju iz bučnog asupuha. Opet, šta je ovo? Nema ni bijelih oblačića, niti onih mirisnih kulinarskih zavođenja.

Jedva čekam kada će komšija ponovo parkirati pred mojim i njegovim prozorima. A, evo ga!

Opet, kao fol, izlazim da nešto kužim i naši se pogledi susretnu. Nisam mogao da odmah ne započnem sa izduvnom cijevi njegovog automobila.

Zbog toga mi je sada prvi put drago što moj auto i dalje brekće na benzinske oktane. Jer, ovdje na trulom Zapadu samo veći maheri od mog komšije i mene mogu prevariti poreznike

Ma, stao sam, dobri gospodine zbog straha od kazne. Kakve kazne? Uhvatilo mog prijatelja, koji mi je i otkrio ovu tajnu kako voziti na jestivo ulje, da pokreće svoj automobil bez akciza. E, nema vožnje bez državnih nameta. Sada ga čeka kazna od nekoliko hiljada eura. Rekli su mu da ulje jestivo, dakle za jela, a ne za jeftinije vozikanje od kojeg država nema ništa.

...Eto, zbog toga mi je sada prvi put drago što moj auto i dalje brekće na benzinske oktane. Jer, ovdje na trulom Zapadu samo veći maheri od mog komšije i mene mogu prevariti poreznike.
                                                                        

Stavovi izrečeni u ovom tekstu odražavaju autorovo lično mišljenje, ali ne nužno i stavove DEPO Portala.

(DEPO PORTAL/mr)