Još se oporavljamo od prošlog rata, a već nas vide kao pogodno tlo za sljedeći. Tome su najviše doprinijeli oni koji nas vode. Jer bh. građani - oni obični, koje se gotovo nikad ništa ne pita, ne misle tako. Ali, mi smo pitali. Fikret i Miloš mladići su koji ruše stereotipe.
Nastanjeni u malom selu na obroncima Majevice, ovi vrijedni mladi ljudi svoju perspektivu vide u BiH. Život na selu je, kažu Fikret Mehmedbegović i Miloš Đokić, itekako moguć. Njeguju i ljubav, prijateljstvo i život, kao primjer svima. Ne razdvajaju se. Nisu se htjeli razdvojiti ni dok su pred kamerom FTV-a pričali o svom dugogodišnjem prijateljstvu.
- Ovdje za nas, u ovim selima gdje nas ljudi poznaju, kažu da smo mi država u državi.
- Dok smo nas dvojica zajedno, samo se Boga bojimo. Meni je Bajram kao i moja slava - njemu je moja slava kao Bajram. I nema razlike. Ako Bog da, 100 godina tako da se volimo, poštujemo i naša djeca isto tako - nemam druge želje.
Želje skromne, jednostavne i iskrene. Poslove na farmama obavljaju zajedno, pomažući jedan drugome. Da je lako, nije, kažu. Očuvati imanja, stočni fond i održati proizvodnju - iz godine u godinu - sve je teže.
Na samom vrhu Majevice je stara drvena kućica - njihovih ruku djelo. I „oaza mira“, kako je zovu. Tu često odmaraju, druže se i nalaze vremena za hobije.
- Ovdje šest sela ima. U Lovačkom sam udruženje Partizan Donja Trnova. Radim već 3 godine, zadovoljan sam - priča Miloš. I Fikret ponekad ide s njim, dodaje, uz smijeh - kao neki inspektor
U vrijeme kada mladi iz zemlje odlaze, kada se život u BiH, posebno u njenim ruralnim područjima, smatra nemogućim, kada su iskrena prijateljstva bez interesa postala rijetkost - ovi mladi ljudi su primjer da prave vrijednosti ipak postoje.
- Nas nema u 100 država - to je glavno, a za ostale nas ne interesuje.
(DEPO PORTAL/ad)