Ženski marš je krajem prošle godine pokrenuo kampanju osvještavanja građanki i građana o spontanom pobačaju, a u okviru nje u nekoliko nastavaka objavljuju članke o praksi dijagnostike i liječenja, te lična iskustva građanki koje su gubile trudnoće. Ukoliko želite i vi da podijelite svoju priču, anonimno ili pod punim imenom, i svojim iskustvom ohrabrite druge žene koje su imale jedan ili više spontanih pobačaja, pišite na [email protected]

Izvor: Ženski marš

Ponukane ličnim pričama iz najbliže okoline, jer o spontanim pobačajima (ustaljeni laički naziv u našoj zemlji za medicinski spontani abortus) u Bosni i Hercegovini nećete mnogo naći u javnom govoru, odlučile smo istražiti praksu postupanja kod spontanih pobačaja u našoj zemlji.

Priče naših sugrađanki i svjedočenja o iskustvu u javnom zdravstvu, ali i reakcije najbliže okoline na iznenadni gubitak trudnoće su obeshrabrujuće i zahtijevaju opsežnu akciju kako institucionalnu, tako i akciju podizanja javne svijesti o spontanim pobačajima koji u našem društvu i u 21. stoljeću žene nose kao intimne stigme, kao prokletstva o kojima se šapuće, kao svojstvenu grešku, kao nemogućnost da se ostvare na polju u kojem je žena jedino cijenjena u Bosni i Hercegovini – majčinstva.

Apsurdnosti o kojima ćemo govoriti u toku ovog istraživanja se upravo odnose na stalni pritisak na žene da se ostvare kao majke, toliko važnu ulogu u biografiji da je jedna od stranaka, i to lijevog bloka, usudila na kratke biografije na štampanim promotivnim flajerima kandidatkinja – dodati i broj djece! Muškarci na listi su uglavnom navodili profesionalne uspjehe. U takvoj zemlji, gdje čak i lijevi blok preferira majčinstvo iznad drugih vrlina žene, tretman zdravog materinstva je poražavajući.

Stalni pritisak na žene da se ostvare kao majke, toliko važnu ulogu u biografiji da je jedna od stranaka, i to lijevog bloka, usudila na kratke biografije na štampanim promotivnim flajerima kandidatkinja – dodati i broj djece!

U zemlji koja se već dva desetljeća bori sa jako niskom stopom fertiliteta i za koju se predviđa gubitak oko 40% stanovništva do 2050. tretman materinstva je na nezavidnom nivou. Osim ekonomske nestabilnosti, kao razloga sve manjeg prirodnog priraštaja, na koji se institucionalno reaguje ponižavajućim podsticajima države od par stotinjak konvertibilnih maraka po djetetu, problema raskida ugovora o radu na određeno u slučaju trudnoće, spontani pobačaji, iako statistički visoki, nisu ni blizu vrha ljestvice problema o kojima se govori u razgovorima o prirodnom priraštaju. Utjecaj spontanog pobačaja na psihološko zdravlje žene u Bosni i Hercegovini se, bar institucionalno nikada nije razmatralo.

Od svih javnih ustanova zdravstva, samo iz Zavoda za zaštitu žena i materinstva u Kantonu Sarajevo, na pitanje:

Da li je ikada ZZZM KS lansirao javnu kampanju o spontanom pobačaju i gdje se može vidjeti ako jeste? Da li postoji istraživanje o stigmi, praksi i psihološkom uticaju spontanog pobačaja na žene u KS?

Dobili smo odgovor da:

- Zavod za zdravstvenu zaštitu žena i materinstva Kantona Sarajevo je kroz niz aktivnosti i u svakodnevnom radu, te u skladu sa mogućnostima izazvanog nedostatkom ljekara i medicinskog osoblja, nastojao da pacijentice upozna o ovoj problematici. U planu Zavoda je proširivanje aktivnosti vezanih za edukaciju, već mozete naći dosta tema vezanih za edukaciju stanovništva na web stranici našeg zavoda.

Da li je ikada ZZZM KS lansirao javnu kampanju o spontanom pobačaju i gdje se može vidjeti ako jeste? Da li postoji istraživanje o stigmi, praksi i psihološkom uticaju spontanog pobačaja na žene u KS?

Posjetivši stranicu, koja se istina razvija, nismo našli edukativni sadržaj vezan za spontane pobačaje.

Cilj ovog istraživanja je ispitati stanje na terenu, lična iskustva i institucije i pronaći pravac djelovanja koji će pružiti smjernice prije svega ženama koje su imale iskustvo spontanog pobačaja, njihovoj okolini, a u konačnici i institucijama nadležnim za javno zdravlje u cilju uvođenja pozitivnih praksi u postupanju kod spontanih pobačaja, prije svega pojednostavljivanje procesa dijagnostike (nalazi da se prikupljaju na jednom mjestu) i pružanja profesionalne psihološke podrške koja seže dalje od tapšanja po ramenu.

Zaključke i podatke koje smo prikupili u toku ovog istraživanja objavljivaćemo kao seriju članaka na portalu ženskimarš.com, a konačni cilj istraživanja je javna on-line kampanja o spontanim pobačajima koja ima za cilj obrazovati i ohrabriti žene, upozoriti na štetnost tradicionalnih mitova o uzrocima pobačaja koji izazivaju teški osjećaj krivice kod roditelja, a posebno žene, razlučiti stvarne poznate uzroke od izmišljenih, te uputiti ih na prave adrese za refundaciju sredstava koje su utrošile u privatnim ordinacijama jer su neke pretrage, zahvati i liječenja bili nedostupni za njih u javnim ustanovama, iako su im Zakonom omogućene besplatno, usmjeriti društvo ka ambijentu zdrave podrške ženi, destigmatizirati riječi „spontani pobačaj“, te izvršiti pritisak na javne institucije zadužene za brigu o zdravlju da konačno počnu pružati kvalitetne usluge liječenja na vrijeme i psihološku podršku građankama koje su im Zakonom omogućene – besplatno!

Nives, učesnica u ovom istraživanju, na pitanje:

Da li smatrate da u našem društvu postoji stigma prema ženama koje su doživjele spontani i da li smatrate da se o spontanim pobačajima treba više govoriti u javnosti kako bi se porodice, radno okruženje i sistem podrške ženi senzibilizirao i obučio kako biti podrška ženi u ključnom periodu žalovanja?, odgovara:

- Apsolutno postoji stigma i spontani pobačaj je i u 2021. godini ovdje tabu tema. Jako se malo o tome govori. To je nešto što se krije. Imate osjećaj da krijete zaraznu bolest. Da ćete time što to glasno kažete, priznati da niste dovoljno dobri. Ponavljam, bombardovani smo savršenim trudnoćama, savršenim majkama, djecom koja iskaču iz svake reklame. Svi vam savjetuju da o tome ne govorite dalje. Da to sačuvate za sebe.

Stigma postoji i od okoline, ali i među ženama, jer ni žene ne pričaju o tome jedna s drugom. Kada saznaju da se tebi to desilo, tada počnu pričati svoje iskustvo, ali tiho da to puno ljudi ne sazna, neke iz razloga srama, neke iz straha…

Ovo istraživanje je namijenjeno kao podrška ženama koje su doživjele spontane pobačaje i sadržaće rijetka lična iskustva žena iz Bosne i Hercegovine koje su uopšte željele da govore na ovu temu, a koje su koristile ginekološke usluge privatnog i javnog sektora zdravstva.

Istraživanje i kampanja sadržaće i jednostavna objašnjenja i upute vezane za dijagnostiku, liječenje i psihološku podršku ženama koje su iskusile ovaj teški gubitak.

Alma, druga sudionica istraživanja pristala je da govori o svom iskustvu za potrebe istraživanja i kaže:

- Stigma postoji i od okoline, ali i među ženama, jer ni žene ne pričaju o tome jedna s drugom. Kada saznaju da se tebi to desilo, tada počnu pričati svoje iskustvo, ali tiho da to puno ljudi ne sazna, neke iz razloga srama, neke iz straha…
O mom iskustvu sam pričala svima jer smatram da treba o tome govoriti, da tu nema krivice, razloga za sram…
Trudim se da i druge žene privolim da pričaju više o svom iskustvu, jer pored porodice upravo su žene kojima se dogodio spontani pobačaj bile moja najveća podrška.

- kraj prvog dijela -

PROČITAJTE JOŠ:
Pakao nakon pobačaja: 'Dok je krvarila, žena je satima čekala u redu, da bi dobila pečat i četiri dana bolovanja!'

(DEPO PORTAL/ad)