Izvor: Večernji list
Piše: Hrvoje Horvat
Gotovo devet sati materijala u trodijelnom dokumentarcu "Get Back" Petera Jacksona takav su bunar do sada nepoznatih i sjajnih sekvenci da su sasvim sigurne dvije stvari; Jackson u veljači zasigurno dobiva Oscara, dok svi mi ostali možemo zahvaliti što su deseci sati sačuvanih filmskih i audiovrpci nakon 50 godina napokon objavljeni.
Dokumentarac "Get Back" toliko je presudan za proučavanje Beatlesa da do neke mjere mijenja općepoznate zaključke koji su do sada smatrani "svetim pismom" karijere najvažnijeg sastava u povijesti rocka.
Peter Jackson u prvoj je verziji filma imao čak 18 sati montiranog materijala, ai i ovih devet mnogima će biti prevelik zalogaj. Naime, snimajući novi album i pripremajući koncertni nastup u siječnju 1969., nekoliko mjeseci nakon "Bijelog albuma", Beatlesi su ušli u filmski studio Twickenham, a s njima i redatelj Michael Lindsay-Hogg, čiji je tadašnji film "Let It Be" objavljen 1970., kad i istoimeni album. No, ono što je godinama bilo svjedočanstvo "siječanjske diktature" pada u vodu pred onim što nudi novi, daleko cjelovitiji prikaz snimanja, druženja, razgovora i života Beatlesa.
Mnoge zabetonirane istine padaju u vodu; Lennon i McCartney nisu bili rivali, nego partneri koji su se voljeli i cijenili naočigled kamera i svih prisutnih. Jednako talentirani i moćni, upravo su neodoljivi kad gledate njihovu suradnju u studiju u trenucima dok pršte ideje, rađaju se nove pjesme, a oni poput najboljih sparing-partnera podržavaju jedan drugoga. U toj jednadžbi u kojoj je još sjajni Ringo Starr – najsimpatičniji dio četvorke i sjajan bubnjar koji "iz prve" prati sve što ostali sviraju – žrtvom je mogao ispasti samo George Harrison.
Upravo je Harrison prvi napustio Beatlese nakon tjedan dana snimanja i otišao u Liverpool, nezadovoljan što njegove nove pjesme, nepravedno, ne prolaze kod ove dvojice jednakopravnih vođa grupe. Tek nakon dva sastanka čitavog benda Harrison se vratio i nastavio rad, ali je njegova "kisela faca" od tada na dalje prvi signal da više nije bilo povratka na staro.
"Get Back" je nešto poput Bergmanovih "Prizora iz bračnog života", psihološki i radni portret Beatlesa na vrhuncu slave i kreativnih sposobnosti. Zaboravite sve dokumentarce u kojima mlađe rock-zvijezde hine neposrednost i spontanost, taj siječanj 1969. bio je dokaz da su Beatlesi bili sposobni pripustiti kamere u vrijeme najosjetljivijeg dijela rada i razotkriti sve međusobne odnose, bez obzira na status neupitnih planetarnih božanstava rocka.
Velike su zasluge tadašnjeg redatelja Michaela Lindsay-Hogga što je savršeno postavio kamere i mikrofone te snimio sve detalje u nekoliko tjedana rada, u kojima je propao plan za televizijski specijal i nastup na mediteranskom otoku, pa na Primrose Hillu u Londonu, da bi sasvim slučajno odabir pao na krov londonske zgrade u kojoj je bila smještena nova kompanija Beatlesa "Apple".
Na kraju "Get Backa" vidjet ćete i čitav zadnji javni nastup Beatlesa. Putem su se selili iz Twicknhama u novi Apple studio, čekali podešavanje opreme, kasnili, mučili se i egzorcistički otkrivali slojevite međusobne odnose, dočekivali Petera Sellersa, klavijaturista Billyja Prestona kojeg su poznavali iz Hamburga 1962., nakon čega snimanje kreće punom parom.
Preston je jedini koji može reći da je svirao i s Beatlesima i sa Stonesima, s kojima je bio i u Zagrebu 1976. No, u dva trenutka filma, Lennon I McCartney satirično razmišljaju što napraviti i kamo ići, pa kažu da bi trebali otići u Jugoslaviju, što je kuriozitet svoje vrste. Teško da bi ih to spasilo, ali zato devet sati filma Petera Jacksona mijenjaju povijesne predodžbe i predrasude, sjajnom dramaturgijom i režijom vrhunski montiranog višesatnog materijala o Beatlesima u naponu snage.
Ukratko, ne postoji važniji rock-dokumentarac od ovoga koji ćete uskoro moći pogledati.
(DEPO PORTAL/ad)