www.upoznajtesvijetokonas.com
(Zoran Bibanović je dugogodišnji djelatnik u turizmu, specijaliziran za strateški razvoj. Autor više knjiga i priručnika kao i mnogobrojnih turističkih vodiča i programa)

Evropa je  nakon milenijumskih ratova „svih protiv svih“ i dva svjetska rata uspjela stvoriti Evropsku uniju (EU) posebne vrste sa vlastitim izvorom prihoda, sudskom vlasti i nizom nadnacionalnih institucija sa ovlaštenjima da donose odluke o pitanjima od zajedničkog interesa. Uklonjene su mnoge prepreke i barijere u protoku roba, usluga, rada i kapitala, ali ne i mnoge društvene prepreke među ljudima/narodima.

Da je to tako najvidljivije je pristajanje Evrope na nakaradno društveno oblikovanje Bosne i Hercegovine ratom i hibridnim ratom u poraću, po „svojoj slici i prilici“. Stvorena je ustavna tvorevina u kojoj je sva ideologija i pamet novostvorenih kriminalnih bosanskohercegovačkih etnopolitičkih feuda šovinizam, namjenjen isključivo za izluđivanje domaćih glasača, uz strategiju međunarodnog populističkog (čitaj kriminalno-političkog) društveno štetočinskog umrežavanja.

Kako je uopće opstala Bosna i Hercegovina ovih trideset godina?

Vojni stratezi agresora i nekih evropskih sila su bili uvjereni da će otpor Armije RBiH (1992.) nestati u roku nekoliko mjeseci, dok je prema riječima Samante Pauer (Samantha Powers) vašingtonska ratna politika bila „nemilosrdno efikasna“, odnosno nije predstavljala neuspijeh. U nekim slučajevima američka politika je podsjećala na praksu korištenja gusara u ranoj fazi izgradnje država, što je na koncu omogućilo da se rat okonča i opstane Bosna i Hercegovina. Uzgred rečeno američki predsjednik Džo Bajden (Joe Biden) je ove 2021. godine,  imenovao g. Samantu Pauer za direktora agencije za međunarodni razvoj (USAID), koja će se baviti problemom pandemije virusa Covid 19, klimatskim promjenama, globalnim siromaštvom i demokratskim nazadovanjem.

Pohlepa, profit i endemska korupcija instaliranih etno-stranačkih kartela  su ponovo i opet, paradoksalno ali tačno, sačuvali teritorijalni integritet i lohotni suverenitet države

Nesporna je činjenica da je (između ostalog) sprega kriminala i patriotizma u posljednjem ratu (1992/95.), u trenucima UN-ovog embarga na oružje Armiji RBiH, omogućila opstanak države Bosne i Hercegovine. Veze kriminalnog podzemlja i političkih rukovodstava su nastavljene i u poraću (1995/2021.) kada su režimi država agresora (R Srbija i R Hrvatska), potpisnice Dejtonskog mirovnog (ne)sporazuma, preko svojih instaliranih kriminalno-političkih elita odlučili da u poratnim godinama ekonomsko-politički unište Bosnu i Hercegovinu.

Pohlepa, profit i endemska korupcija instaliranih etno-stranačkih kartela  su ponovo i opet, paradoksalno ali tačno, sačuvali teritorijalni integritet i lohotni suverenitet države. Gramzivim političko-kriminalnim akterima nije padalo na pamet da uništavaju samo postojanje Bosne i Hercegovine, odnosno patronat bosanskohercegovačkih etno kvazi feuda koji su ključne aktivnosti povjeravali „svojim“ kriminalcima. Tako je izgledalo sve do polovine ove gospodnje 2021. godine, kada je na samom odlasku sa funkcije visokog predstavnika dobri Valentin Incko nametnuo dopune u Krivičnom zakonu BiH kojima se zabranjuje negiranje genocida.

Navedena izmjena zakona je kao nekada Sarajevski atentat (1914.) prije više od 100 godina, poslužila kao povod za opći napad na slabe institucije države. Naravno da to nije bio uzrok jer su uzroci kao i uvijek u historiji mnogo dublji. Uzroci su novostvorene prilike za mnogostruko veće profite nacionalnih kartela, koji su se u međuvremenu međunarodno umrežili. Prilike za veliki međunarodni kriminal su se ukazale naročito u energetskom sektoru i mogućnošću ovladavanjem nezaštićene državne imovine na teritorijama pod „svojom“ kontrolom.

Niko razuman u Bosni i Hercegovini ne želi ekonomski destabilizirati susjedne zemlje podizanjem tužbi za opljačkanu imovinu, ali uspostavljanje politike čistih računa i obuzdavanje arogancije i agresivnog djelovanja režima u susjednim zemljama je nasušno potrebno

Ogromne pare leže i u državnoj imovini i prirodnim resursima. Libija i njen lider Muamer el Gadafi (Muammar al Gaddafi) je stradala kao povjerilac (zajmodavac) evropskih sila, a Bosni i Hercegovini duguju susjedne zemlje ogromnu opljačkanu imovinu. To je takođe veliki uzrok i razlog uništavanja Bosne i Hercegovine radi čega se raspaljuju vatre islamofobije, vjerskih i etničkih predubjeđenja i razne druge predrasude. Predsjednik Hrvatske Zoran Milanović tako uz Hrvatsku predlaže Srbiju i Tursku kao medijatore za izmjene Izbornog zakona i Ustava Bosne i Hercegovine?! Kako smo informirani iz medija predsjednik Turske Erdogan (Recep Tayyip Erdogan) je ovih dana prihvatio ulogu posrednika u navedenim pregovorima. Dok evropski komesar za proširenje Oliver Verhelji  najavljuje finansijsku pomoć od oko 1,5 milijardu EUR uglavnom entitetu Republika Srpska, dotle njegov šef predsjednik Mađarske Viktor Orban izražava zabrinutost Evrope za mogućnost integracije oko 2 miliona bosanskih muslimana?!

O tempora, o mores (Čudnih li vremena, čudnih li običaja) uzviknuo je Ciceron kritikujući rimsku stvarnost. Niko razuman u Bosni i Hercegovini ne želi ekonomski destabilizirati susjedne zemlje podizanjem tužbi za opljačkanu imovinu, ali uspostavljanje politike čistih računa i obuzdavanje arogancije i agresivnog djelovanja režima u susjednim zemljama je nasušno potrebno.

Veliki udar na Bosnu i Hercegovinu se odvija sinhronizirano iznutra i izvana. Iznutra se blokiraju i ruše slabe institucije države od strane političke stranke SNSD, kriminalizirani energetski sektor koji izvozi oko 30% ukupno proizvodene energije, ruši privredu FBiH najavljujući poskupljenje elektirične energije privredi do 350%, a iz medija saznajemo da je trenutno na spiskovima za iseljenje oko 150.000 mladih ljudi. Građani odlaze zbog nepostojanja vizije progresa i endemske korupcije u društvu. Pravni eksperti nas uvjeravaju da je trenutno spas države u rukama urušenog pravosuđa, na žalost vjerovatno najslabije karike bosanskohercegovačke vlasti.

Ko želi propast Bosne i Hercegovine i još nekih zemalja Zapadnog Balkana i Istočne Evrope? Historija nas podučava da su razlozi propasti mnogih imperija i država bili rat i korupcija.

Ostala je još samo „sitnica“ da se na svjetlost dana iznesu uzroci agresije na Bosnu i Hercegovinu i daju smjernice za društveni, politički i ekonomski preporod. Da li je to moguće uraditi na Svebosanskom narodnom saboru?

Uzrok propasti Rimskog carstva je bila korupcija, zbog koje u gradskim upravama više nije učestvovala urbana elita. Zbog raširene korupcije sposobni ljudi i u centralnoj vladi su bili prepušteni neposobnim, potkupljivim saradnicima i spletkarošima koji su od njih krili istinu i time ih sprječavali da se održe na vlasti. Detalji svih optužbi protiv poznorimske uprave otkrivaju se u velikoj zbirci carskih edikta objavljenih 438. godine, Teodosijevom kodeksu, kao i u mnogim djelima savremenih pisaca sa Istoka i Zapada. Carstvo koje u trenutku najveće hitnosti nije moglo angažirati svu odbrambenu snagu, koju je još uvek posjedovalo, nije ni moglo odoljeti spoljnom neprijatelju.

Da se radi o dobro osmišljenom projektu evropskih desničara vidljivo je po sinhroniziranim aktivnostima zemalja Istočne Evrope i Turske, ali i birokratije u Brislu (Bruxselles). Prisjetimo se i na genezu ratnih i poslijeratnih smjenjivanja sposobnih funkcionera širom današnje Bosne i Hercegovine i dovođenje na njihova mjesta stranačkih poslušnika.

Time dolazimo do teze prof. dr. Esada Durakovića o pohlepi za profitom kao božanstvu za uništavanje svijeta ili barem uništavanju Evrope. Veliki nezasluženi profiti potiču mega korupciju. Naravno, nas ne interesira spasavanje svijeta od te pošasti, već spasavanje nas samih u Bosni i Hercegovini po devizi „misli globalno, djeluj lokalno“.

Akademik Abdulah Sidran je lucidno primijetio da je jedini iskreni saveznik Bosne i Hercegovine međunarodno pravo, zakonitost i poštivanje civilizacijskih tekovina. Ali kao i u Drugom svjetskom ratu, današnja civilizacijska pobjeda bosanskohercegovačkih naroda protiv korupcije i međunarodnog kriminala je moguća samo uz odlučujuće učešće velikih sila, u našem slučaju SAD i Velike Britanije, a kako trenutno stoje stvari i uz pomoć nove vlade Njemačke, Nizozemske i drugih zemalja EU.

Ostala je još samo „sitnica“ da se na svjetlost dana iznesu uzroci agresije na Bosnu i Hercegovinu i daju smjernice za društveni, politički i ekonomski preporod. Da li je to moguće uraditi na Svebosanskom narodnom saboru?

Vjerovatno je moguće.  

Stavovi izrečeni u ovom tekstu odražavaju autorovo lično mišljenje, ali ne nužno i stavove DEPO Portala.

(DEPO PORTAL/ad)