Piše: Jasmin DURAKOVIĆ

„Kako da da budem nacionalista, kada sam svjetski šampion.“

Ovo je čuvena rečenica još čuvenijeg svjetskog pravaka u boksu Mate Parlova. Čovjek o kojem ovdje pišemo nije svjetski prvak, ali je čitav život posvetio borbi protiv nacionalizma, pošasti koja je uništila i uništava Bosnu i Balkan posljednjih 30 godina.

On je Slavo Kukić, profesor i akademik društvenih nauka iz Posušja. Posušje je ovdje važno, jer se nalazi u zapadnoj Hercegovini, jednom od žarišta bolesti koju ovdje spominjemo i koja je u fokusu društvenog angažmana akademika Kukića.

Taj angažman za njega nije bio nimalo bezbolan: često je na meti verbalnih napada i prijetnji nacionalista iz svih naših sokaka, a jednom su ga zbog toga HDZ-ovi batinaši opasno namlatili. I to na radnom mjestu, na Sveučillištu u Mostaru, gdje je, dok ga nisu odatle protjerali, godinama radio.

Slavu sam upoznao negdje 2001., kada je bio predsjednik Upravnog odbora RTVFBiH. Tada je, uprkos žestokim pritiscima iz vladajuće političke opcije zvana „Alijansa“, ostao dosljedan u svome mišljenje i nije htio da savije kičmu pred pritiskom Zlatka Lagumdžije koji je imao svog favorita za direktora „Sivog doma“. Tako sam, zahvaljujući njemu, rahmetli profesoru Nedžadu Fejziću i današnjem premijeru Vlade Tuzlanskog kantona  Kadriji Hodžiću, izabran za generalnog direktora RTVFBiH.

Nakon toga smo surađivali osam godina i stvorili smo FTV, koja je tih godina bila suvereni vladar televizijske industrije u BiH. O pritiscima kroz koje smo u to vrijeme prolazili mogla bi se napisati knjiga Balzakovih gabarita.

Bio je u to vrijeme Kukić i predsjednik Nadzornog odbora mostarskog „Eroneta“. Direktor je bio Stipe Prilić i bilo je to vrijeme kada je ova kompanija izuzetno dobro radila. Žurno su ih politički „čuvari nacionalnih interesa“ posmjenjivali i protjerali iz te firme.  Danas je ta firma na putu kojim je već prošao mostarski „Aluminijum“. Prosto je nevjerovatno u kakvoj su na Balkanu skladnoj simbiozi nacionalizam i pljačka naroda.

Ali, uprkos svemu ovome, Slavu nisu ušutkali. Nastavio je svoj angažman pišući i nastupajući za medije po čitavoj BiH. Malo je ko prešao ovih godina toliko kilometara po izbušenim bosanskim i hercegovačkim cestama punim rupa kao on, boreći se za zemlju bez nacionalizma, ali i jedne druge pošasti koja hara ovim prostorima od vremena raspada komunizma - korupcije najviših razmjera.

Srećom, pojavile su se društvene mreže i sada akademik društvena zbivanja u BiH i regiji najčešće komentira iz svoje radne sobe u Posušju.
 

Piše i knjige, pa je ovih dana objavio još jednu koja je u potpunosti u duhu njegovog naučnog i ideološkog svjetonadzora – „Sumrak kapitalizma“.

Ponekad se doima kao usamljeni digitalni nomad koji ne odustaje od svojih principa i ideala. Naročito kad taj glas dolazi iz zapadne Hecegovine u kojoj je nacionalizam mantra oko koje je okupljena čitava politička elita tog kraja.

Ali da se razumijemo, na isti način ne vole mnogi Slavu ni u Sarajevu, Zenici ili Banja Luci. 

On, uprkos svemu, traje. 

Heroj našeg vremena.

(DEPO PORTAL/ad)