U srcu Sarajeva, na Baščaršiji, zbio se ovih dana čudesan „kulturni događaj“. To je prostor u kome su gotovo svi objekti mali, niski, minijaturni. I svi su namijenjeni za promet najraznovrsnijih vrijednosti. 

Baščaršija je inače svojevrsno semiotičko čudo, stilem: sve je u tome prostoru minijaturno, ali upravo taj sklad minijatura sačinjava monument – impresivan stilem u poetici prostora, jer takva Baščaršija predstavlja najveću znamenitost grada i istovremeno je golem stilem regije.

U tome prostoru, zbilo se, dakle, nešto nečuveno. Izlog izdavačke kuće Tugra razbijen je tokom noći i iz izloga su odnesene knjige. Ne smijem odobriti razbijanje izloga, ali je situacija toliko neobična da je teško posegnuti za riječima „obijen“ je (izlog), „pokradene“ su (knjige) i sl., jer je svaki odnos prema knjizi specifičan. Ona pripada jedinstvenoj vrsti vrijednosti za koju je neprimjereno reći da je ukradena. 

Očito je u pitanju naročita potreba, možda čak žudnja za onom vrstom vrijednosti koju predstavlja knjiga. Kakva bi morala biti intelektualna i duhovna drskost kazati, na primjer, za studenta da je ukrao knjigu?! Nužno je uložiti napor u potrazi za adekvatnim, čak obratničkim eufemizmom.

Čudo o kojem ovdje kazujem utoliko je veće što danas ljudi ne mare za knjige, čak ni oni od kojih se to očekuje. Ovo se pak zbilo – kao kakvo znamenje – u vrijeme sveopće dehumanizacije našega svijeta, u doba kada se i značajan dio akademske zajednice i zakonodavci upinju – katkad gotovo ratoborno – da legaliziraju eutanaziju humanističkih nauka a izdavaštvo doslovce satiru ne znajući da tako satiru temeljne vrijednosti naše svekolikog i uveliko već sumornoga svijeta. 

Knjiga je danas osirotjela, u nezapamćenoj krizi, zapuštena... Stoga ovaj događaj liči – u današnjem vaktu – na neku kratku a efektnu Šeherzadinu priču.

(DEPO PORTAL/ad)