Slavo Kukić, doktor socioloških znanosti i profesor na Ekonomskom fakultetu Sveučilišta u Mostaru, za BUKU komentariše pregovore o izmjenama Izbornog zakona, Čovićeve prijetnje blokadom izbora, Dodikovu najavu uspostavljanja entitetske vojske i Milanovićeve izjave koje iz dana u dan nailaze na sve veće osude u regionu...
Profesore Kukiću, posljednjih dana uz posredništvo američkih i evropskih diplomata u Sarajevu su se vodili razgovori o izmjenama Izbornog zakona BiH. Zakovani stavovi učesnika u pregovorima se nisu promijenili, a saznali smo i to da HDZ ne želi odustati od etničkih prefiksa, na čemu insistira Venecijanska komisija. Da li Dragan Čović ima na umu presude Evropskog suda za ljudska prava?
- Poprilično je naivno očekivati kako bi Dragan Čović mogao promijeniti pamet i svoje zahtjeve i ultimatume korigirati kako bi ih uskladio i s presudama Suda u Strasbourgu i sa stavovima Venecijanske komisije. Takvu metamorfozu ne treba očekivati ni kod druge dvojice etnonacionalističkih lidera. Problem je, međutim, što je moguće identificirati i prve znake popuštanja pred etnonacionalističkim ucjenama kod emisara iz Washingtona i Bruxellesa, koji imaju zadatak da BiH vrate na put napredovanja prema društvu evropskih naroda. Posebno oni koji nastupaju uime briselske administracije počinju operirati pojmovima koji podrazumijevaju spremnost na kompromise koji s evropskim sistemom vrijednosti imaju veze koliko, što bi narod rekao, Marko Kraljević onaj iz narodnih pjesama s internetom.
Do kraja godine planiran je još jedan susret političkih lidera pod medijacijom gospode Palmera i Eichhorst, a Čović najavljuje blokadu izbora ukoliko ne bude dogovora do Nove godine. Kakva je to politika u kojoj se građani uzimaju za taoce?
- Što se pozicije bosanskohercegovačkih građana tiče, ne radi se niočemu što je novina, ni što je neobično. Uostalom, u poziciji talaca oni su već 30 godina i ovako, najiskrenije, dojam je kako su se na tu poziciju počeli i navikavati i kako je sve više doživljavaju nekom vrstom prirodnog stanja. Utoliko, ne treba čuditi ako nervozno ne reagiraju ni na moguću blokadu izbora. Druga je stvar što ja ne vjerujem u blokadu izbora kao mogući ishod političkih borbi bh. etnonacionalista. Dapače, vrlo sam sklon uvjerenju da su prijetnje blokadom samo instrumenti političkog pritiska kako bi se usvojila rješenja reformi Izbornog zakona na kojima oni sami inzistiraju.
Član Predsjedništva BiH Milorad Dodik kazao je kako je spreman zakon o vojsci Republike Srpske, ali da će prije toga ponuditi da se prepolovi broj vojnika u Oružanim snagama BiH. Kako gledate na ove nove ucjene?
- U pitanju je, više sam puta to u zadnjih pet-šest mjeseci ponovio, odavna pročitana politička trgovačka logika Milorada Dodika. To je logika ‘ucijeni i ponudi pod navodnicima kompromisno rješenje kako na ucjene ne bi istrajao’. Priča o zakonu je ucjena kako bi se dobilo reduciranje Oružanih snaga. Osobno vjerujem da je priča o zakonu najobičniji spin, ali je temeljno pitanje što je pozadina zahtjeva za prepolovljavanjem Oružanih snaga BiH. I stoga ova zemlja mora biti odlučna, kako u vezi s Dodikovim najnovijim ucjenama, tako i u vezi s apostrofiranim zahtjevom. Ovo tim prije jer i sam Dodik zna da bi zakonom o vojsci Republike Srpske izazvao NATO, koji ima mogućnost da dođe u Bosnu i Hercegovinu prema Dejtonskom sporazumu i da bi to bio njegov politički pad, koji je ionako izvjestan, ali bi ga u ovom slučaju samo dodatno ubrzao.
U međuvremenu, Gabriel Escobar treći put boravi u BiH u kratkom periodu i razgovara o blokadi državnih institucija. Vjerujete li da će se institucije odblokirati razgovorima?
- Ne vjerujem u tu mogućnost. Balkanski tip plemenskih poglavica ne reagira na logiku zdrava razuma, niti na silu argumenata. Ali zato odlično razumije logiku batine. Podsjetio bih na blokadu Federacije BiH u vrijeme lorda Ashdowna, koja neodoljivo podsjeća na današnju situaciju u tom dijelu zemlje, da nema federalne vlade prije svega, ali i još štošta. Lord je, kažu, tada upao na federalni Parlament, stao za govornicu, i poručio parlamentarcima da im daje vrijeme do 18 sati tog dana, ili će sutra svi zajedno biti politički mrtvaci. I sutra smo imali federalnu Vladu. Hvatali su ministre kako bi zadovoljili i nacionalnu kvotu i neki su, zahvaljujući tome, postali ministri a da o tome nisu ni sanjali. Priča se u tom smislu ni za jotu nije promijenila do danas. Drugo je pitanje jesu li za takav pristup svjetski centri moći spremni i danas.
Velika Britanija i Njemačka su dvije zemlje koje posljednjih sedmica najglasnije upozoravaju na situaciju u BiH i jasno označavaju Dodika kao generatora političke krize. S druge strane, predsjednik Republike Hrvatske kaže kako je Dodik najmanji problem u BiH. Kako, profesore, vidite današnju politiku Zorana Milanovića?
- Netko će reći kako su u slučaju Zorana Milanovića radi o političkoj metamorfozi iz socijaldemokrate u desnog političkog radikala. Jedno vrijeme sam o takvoj evoluciji i sam razmišljao, ali se i čudio. Međutim, mislim da ne treba isključiti i ozbiljan psihološki poremećaj. Dok se ta vrsta mentalnog iskakanja zadržavala u granicama Hrvatske i njezinih unutarnjih političkih borbi, Milanovićev novi stil, ako ga tako mogu nazvati, kod mene nije izazivao posebnu pažnju. Međutim, onog časa kada se on počeo baviti Bosnom i Hercegovinom i to na način koji teško može razumjeti civiliziran svijet, teško itko normalan može ignorirati otrov kojeg taj čovjek riga u javnom prostoru, a u vezi s Bosnom i Hercegovinom. Zanemarimo na čas njegovo nastojanje da upire u Čovićeva kola vraćanja Bosne i Hercegovine u vremena prošlih stoljeća, to uostalom radi i HDZ-ova Vlada u Republici Hrvatskoj. No, kako zanemariti dovođenje u pitanje genocida u Srebrenici, a on je to u nekoliko zadnjih dana učinio nekoliko puta. Eh, pošto ja to smatram nenormalnim, umjesto da ga kritiziram, ja bih radije njegovoj obitelji najtoplije poručio da, dok još ima vremena, potraži pomoć nekog od respektabilnijih psihijatara. U Hrvatskoj, ili drugim evropskim zemljama.
Ostatak intervjua poslušajte u podcastu Buka.com.
(DEPO PORTAL/ad)