Preuzeto sa bloga upoznajtesvijetokonas.com

Bosanskohercegovačko raznoliko kulturno i prirodno naslijeđe je oblikovalo i čovjeka za svijet koji ga okružuje. Raznoliki civilizacijski valovi koji si zapljuskivali našu teritoriju oblikovali su društvene vrijednosti tolerancije i ljudske odnose razumijevanja drugog i drugačijeg.

 
Tradicija zajedničkog života različitih vjerskih, a kasnije narodnih grupa u današnjoj BiH je vijekovima urbana činjenica. Zloupotreba multinarodnog karaktera Bosne i Hercegovine je bila sa ciljem pljačke i ovladavanja teritorijama. Fra Petar Anđelović, u knjizi Fratar i njegova Bosna (Rabic, Sarajevo 2007.) konstatuje: „Kada je Boga premalo u Bosni, onda je ona stradala. Božije mjesto je onda polako zauzimala gramzivost, spremnost na otimanje i na kraju dominaciju nad drugima. Te nove bogove možemo nazvati narodom, nacijom ili državom“.

Richard Holbrooke, ali tek naknadno, u svojim memoarima je optužio UN da je dozvolivši ratnom SDS-u da određuju šta može ući u grad, postao saučesnik u ratnoj SDS politici. Na kraju jedne posjete opkoljenom Sarajevu George Soros je izjavio: „Sarajevo je koncentracioni logor, a UN je dio sistema koji ga održava“. UN je imao svoja „pisana i nepisana pravila“. Bilo je protiv pravila da Vojska i Policija Republike Srpske blokira svu humanitarnu isporuku, ali je u skladu sa pravilima da mogu mešetariti tim isporukama. Bilo je protiv pravila preusmjeravati humanitarnu pomoć borcima, ali se toleriralo ako se radilo „ipod ruke“, bilo je protiv pravila granatirati mjesta sa velikim brojem ljudi, ali je bilo dozvoljeno granatirati grad i terorizirati građane snajperima. Embargo na oružje se striktno sprovodio, a pobjede regularne Armije RBiH su odmah rezultirale sporazumima sa pobunjenicima.

„Kada je Boga premalo u Bosni, onda je ona stradala. Božije mjesto je onda polako zauzimala gramzivost, spremnost na otimanje i na kraju dominaciju nad drugima. Te nove bogove možemo nazvati narodom, nacijom ili državom“

Da nije što se kaže, ničije maslo za ramazana, kao odgovorno lice za ratno snabdijevanje MZ Koševsko Brdo od cca 14.500 stanovnika izjavljujem da sam opasne sukobe imao gotovo isključivo sa vojnim i civilnim „krticama“ umreženih u stare vojno-policijske mreže ex. Jugoslavije, a mnogostruko manje problema sa brojnim opasnim paravojnim jedinicama. Za potrebe pomoći u ishrani boraca Armije RBiH u spiskove smo uveli dva nepostojeća povjerenika sa preko 350 fiktivnih stanovnika, a humanitarnu pomoć paravojnim jedinicama smo izdavali isključivo na osnovu ovjerenog spiska njihovih pripadnika od strane Armije RBiH. Obzirom da se sa svakim krugom raspodjele broj stanovnika MZ smanjivao, viškove iz prethodnog kruga raspodjele smo često preusmjeravali Armiji RBiH. Takvim aktivnostima smo rušili plan projektirane anarhije u gradu, što je izazivalo bijes vojnih i civilnih „krtica“. Spletom različitih okolnosti i slučajnosti sam preživio pljačkašku, ratnoprofitersku jagmu gospodara života i smrti unutar grada, koju je omogućila i kreirala vanjska opsada. Vjerovatno smo opstali najvećim dijelom zbog alavosti navedenih poslušnika koji su tražili sve, odnosno kompletno preuzimanje raspodjele humanitarne pomoći stanovništvu.

Nakon skoro četiri godine uništavanja postojanja Bosne i Hercegovine od strane susjednih zemalja, u trenucima izvjesne vojne pobjede Armije RBiH, unilateralnim djelovanjem SAD, prekinut je rat, spašene su osnovne civilizacijske tekovine  i osnovna ljudska prava, stvaranjem tzv. Dejtonskog mirovnog sporazuma, ali na žalost okolo ratnih mešetara moći. Za to ne snose krivicu SAD već ratno rukovodstvo RBiH koje je mnogo ranije prihvatilo niz ratnih sporazuma sa pobunjenicima i agresorima. Već sam jednom, u kolumni iz 2013. godine, Vodič kroz nepostojeće spomenike… citirao izjavu koju je prenijela (iz The Journala) Slobodna Bosna, broj 860. laburističkog zastupnika za Dablin-Zapad u Donjem domu Parlamenta Irske Patrick Nultya. „Dejtonskim mirovnim sporazumom je institucionalizirana politika gospodara rata, presvučena tankom glazurom pseudodemokratije. Ovaj uski sloj kontroliše sve u Bosni i Hercegovini: politiku, privredu, organizovani kriminal, medije i akademsku zajednicu, ali i drži poluge zaštite i straha. Mogućnost da se građani uspnu na društvenoj ljestvici gotovo da ne postoji. Jedino vanjski akteri mogu ukloniti ambijent straha koji trenutno prožima sva pitanja u Bosni“ – konstatirao je Nulty.

U trenucima izvjesne vojne pobjede Armije RBiH, unilateralnim djelovanjem SAD, prekinut je rat, spašene su osnovne civilizacijske tekovine  i osnovna ljudska prava, stvaranjem tzv. Dejtonskog mirovnog sporazuma, ali na žalost okolo ratnih mešetara moći

Današnja slika Bosne i Hercegovine veoma podsjeća na sliku Evrope iz 1930. godine, u kojoj je parlamentarna kontrola političkih partija jedva postojala. Demokracija je razrušena, a nacionalističke stranke su preuzimale vlast u ambijentu permanentnog izvanrednog stanja. Stvarani su odredi za teroriziranje neistomišljenika, vlastita birokracija i vojska, a nacionalne stranke su ovladale ljudskim glavama. Ipak u vremenima regularnih višestranačkih izbora njemački narod nikada nije većinom glasova izabrao agresivni i glasni nacionalsocijalizam. Konačno su njemački Jevreji (1935.) Nürenberškim zakonima (Nürenberger Gesetze) pretvoreni u građane drugog reda. Dodijeliti tada Jevrejima (čitaj danas bosanskohercegovačkim muslimanima – primjedba Z.B.) sotonsku poziciju u mentalnom sklopu građana Evrope nije bilo teško – (parafrazirano – Hagen Schulze, Kratka njemačka povijest, University Press, Zagreb-Sarajevo, 2012.).

Protivustavna teza političke partije SNSD da ako Kosovo ima armiju i državnu birokratiju imaćemo i mi, a onda ćemo naći države koje će priznati nezavisnu državu Republiku Srpsku je samo sredstvo, ali ne i cilj. Cilj je pljačka i ovladavanje šumskim resursima i rudnim bogatstvima, a posebno hidropotencijalima sliva rijeke Drine čije davanje pod koncesiju odmah ima svoju ogromnu vrijednost. U slivu rijeke Drine do sada je izgrađeno 9 velikih brana, a planirana je izgradnja dodatnih 37 velikih i 75 malih hidroelektrana. Zbog toga se i vodio posljednji rat u Bosni i Hercegovoini i vršeni ogromni zločini i etnička čišćenja Bošnjaka iz Podrinja. Zbog toga se mrljavo pristupa definiranju granica na Drini, a razlog su uzurpirane HE Bajina Bašta i HE Zvornik koje veselo decenijama proizvode struju sa po dva generatora u BiH i po dva generatora u Srbiji, a sve zajedno za potrebe susjedne R Srbije.

U ovom trenutku vanrednog stanja i talačke krize čitave BiH u koju je gurnuta od strane političkih partija SNSD na državnom nivou i HDZ-a na nivou FBiH, definitivno nije prioritet izmjena izbornog zakona BiH, politička trgovina, politički kompromisi i davanje legitimiteta zahtjevima političkih stranaka-ucjenjivača, a posebno stvaranje dvije izborne baze u Federaciji BiH. Bosni i Hercegovini nakon 26 godina poratnog mrcvarenja ne trebaju klonovi robusnog Ričarda Holbruka (Richard Holbrooke) u vidu neuvjerljivog Metju Palmera (Matthew Palmer) koji obrnuto proporcionalno od američke prakse u BiH, na koju se poziva, zagovara izborni zakon koji potiče začetak monarhije i stvaranje novih bogova o kojima je govorio fra Petar Anđelović.

Bosni i Hercegovini nakon 26 godina poratnog mrcvarenja ne trebaju klonovi robusnog Richarda Holbrookea u vidu neuvjerljivog Matthewa Palmera

Sjajni Džejms Medison (James Madison), spiritus movens američkog Ustava je baš obratno, imao drugačije strahove od našeg medijatora Palmera. Tvorci američkog Ustava su se pitali – kako spriječiti (napraviti sistem) da većina slabo informiranog naroda (neinformirani raštrkani farmeri) izabere potencijalnog tiranina? Sa druge strane postojala je bojazan da bi izbor od strane Kongresa takođe mogao biti opterećen spletkama, intrigama i frakcijama. Tvorci američkog Ustava su se zbog toga brinuli da izgrade jake institucije, zaštite lična prava, pravo svojine, a cement koji drži na okupu naciju nisu smjele biti etničke veze već složeni socijalno-politički pluralizam u kojem ni jedna grupa niti interes nije smio suviše da ojača.

Bosanskohercegovačko društvo i parlamentarne političke stranke te principe ne mogu ostvariti sami bez učešća i pomoći vanjskih aktera, u našem slučaju bez aktivnog učešća Njemačke i SAD, pri čemu se nipošto i nikako, ne smiju ništa pitati susjedne zemlje učesnice u proteklom agresivnom ratu (1992/95.) u Bosni i Hercegovini. Možda i mogu, ali tek nakon plaćanja ratnih šteta i povrata ili konfiskovanja opljačkane ogromne bosanskohercegovačke imovine!  

Stavovi izrečeni u ovom tekstu odražavaju autorovo lično mišljenje, ali ne nužno i stavove DEPO Portala.

(DEPO PORTAL/ad)