Izvor: Patria
Piše: Ernad Matej

Predsjednik Srbije Aleksandar Vučić najavio je sastanke sa predsjednikom SNSD-a Miloradom Dodikom i predsjednikom SDA Bakirom Izetbegovićem. Dodik će u Beograd već sutra, a Bakir bi trebao uskoro. Tako kaže Vučić.

Za Dodika znamo, on u Beograd mora ići, ali Izetbegović bi ovog puta ozbiljno trebao razmisliti da konačno državu stavi ispred vlastitog interesa. Poštujući prije svega deklaraciju sopstvene stranke, trebao bi konačno prestati sebe gurati kao predstavnika svih Bošnjaka i ličnim primjerom jačati i graditi identitet Bosanaca i Hercegovaca.

Opasno je i dalje pristajati na narativ da je u BiH problem između Srba i Bošnjaka. Trenutno na sceni imamo pokušaj državnog udara kroz rušenje ustavnog poretka BiH i pristajanje Izetbegovića, makar i simbolično, na narativ o novom etničkom sukobu nije ništa drugo nego derogiranje tih istih institucija na drugačiji način.

Ukoliko mu je zaista stalo do BiH i ako se u dijelovima SDA i dalje ne sanjaju snovi o bošnjačkoj državici unutar BiH. Još uvijek Milorad Dodik je član Predsjedništva BiH i iz te perspektive adekvatni sagovornici Vučiću bi bila ostala dva člana Predsjedništva BiH. Još bolje bi bilo da kao znak dobrih namjera Vučić dođe u Predsjedništvo BiH, a da se paralelno s tim u Beogradu, Sarajevu ili Banjaluci održi zajednička sjednica Vlade Srbije i Vijeća ministara BiH. To bi bio istinski dijalog okrenut rješavanju konkretnih problema, a jedan od njih je nerazumna blokada institucija BiH od predstavnika iz RS-a. Ako u Beogradu treba miriti građane Dodika i Izetbegovića, ili SDA i SNSD, to je onda već druga priča, ali je treba kao takvu i predstaviti.

U suprotnom, Bakir Izetbegović dodatno otvara prostor kritikama da je i sam učestvovao u kreiranju najnovije krize u BiH i da bi mu podjela države odgovarala kako bi i on konačno mogao pokušati da bude federalni Milorad Dodik. Iz iskustva u RS-u najveću štetu bi trpili građani koji bi konačno ostali i bez države.

Svi znamo da je Vučić izvrstan manipulator. Pokazao je to i primjer hapšenja, pa puštanja na slobodu Edina Vranja kojeg u Srbiji terete za ratne zločine u BiH. Izetbegović je tada požurio da se zahvali Vučiću i to predstavi kao novo pružanje ruke iz Srbije.

Dobro je da su vlasti Srbije pustile Vranja, jer nije trebao ni biti uhapšen. Ono što se zanemaruje u cijelom slučaju je činjenica da se pokazalo kako je politika u Srbiji iznad pravosuđa. S druge strane niko ne govori o još dvojici građana BiH koji duže trunu u srbijanskim zatvorima.

Prebacivanje njihovih predmeta u BiH, te implementacija razmjene svih optužnica bi bila istinski pružena ruka za građenje drugačijih odnosa. Ovako ostaje bojazan da Vučić, Dodik i Izetbegović i dalje igraju svoju igru od koje samo oni imaju koristi. A sumnje ovih dana su jasne, igra se oko Drine opasno, a i izgradnje aerodroma u Trebinju. Onaj ko dobije Drinu i njen energetski potencijal, bit će i definitivni pobjednik.

Ukoliko zaista želi da BiH opstane i bude normalna država, Izetbegović ovog puta ne smije prevariti sve one političke snage koje svojim angažmanom žele pomoći u borbi protiv nezakonitog i neustavnog djelovanja SNSD-a, ili HDZ-ove želje da se oformi treći entitet. Svima koji imaju teritorijalne i druge negativne aspiracije prema BiH konačno se mora odgovoriti jednim glasom probosanskih stranaka, a tim se putem uveliko krenulo.

Zato, ne ovaj put sam, Bakire, nisi Osim ni Sušić, brzo ti lopta pobjegne iz nogu.

(Nap/DEPO PORTAL/ad)