Tekst je satiričnog karaktera i samo se kao takav treba "konzumirati".

Bravo za mahere iz Centralne banke BiH! Samo su oni skužili, kao najbolji berzovni mešetari, šta je najvažnije u njihovom poslovanju od kojeg zavisi spas Jedne i jedine. Nije to vještačko održavanje vrijednosti K marke, nego kupovina komada zemlje u parku oko kojeg već dosađaju oni nekakvi ekolozi i, kobajagi, svjesni građani.

E, svaka im čast! Sad će pasti i Vilsonovo šetalište, ozonsko srce Sarajeva sa onim dosadnim austrougarskim lipama. Otegle se u nedogled i samo ljeti nepotreban hlad prave, a u jesen grad prljaju brdima žutog, otpalog lišća.

Trebalo je tu odavno razne transverzale, sa dvije ili četiri kolovozne trake, praviti. Pa da kao sav razvijen svijet uživamo u visoko civilizacijskom udisanju mirišljavih ispušnih gasova iz brektavih limuzina.

Ali, zamislite, ima i onih koji su protiv betonsko-asfaltnog napretka Sarajeva. Do jučer su se, na sreću, uzalud bunili zbog jednog parka. Čuj mu imena - Hastahana? Ko se još u njemu ne bi osjećao kaharli. Srećom uskočili su pomenuti bankari da nam čuvaju zdravlje. Upiru svim silama da ne popuste kolektivnoj sarajevskoj ekošizofreniji. Za godinu ili dvije niknut će još jedna betonska ljepotica, palata love koja ne smije biti daleko od onih političkih bunkera na Marijin Dvoru. Gdje su predvodnici nacionalnih torova jedino složni kada treba usvajati finansijske planove i davanja.

Zato ruši sve, betoniraj nemilice! Pravi nove višespratnice da središnjem dijelu Sarajeva donesu još više tame i tjeskobe. Ljudi će tako biti bliži, upućeni jedni na druge. Neće imati prostora da se izbjegavaju kao što su imali u tom parku. Bili ljuti ili ne, moraće uskim džadama i stazama gurati se jedni pored drugih. Betonskim kolosima doprinijećemo i ozdravljenju socijalnog i društvenog života.

Dakle, dragi gradski vlastodršci, općinski kadrovi što ste glasove skupljali na majstorskim laganjima da će Hastahana vazda biti netaknuta, donesite nam beton boljeg života i civilizacijskog i privrednog napretka. Ukinite parkaše i njihove prutove što još bole po butinama djetinjstva zbog razigranog trčanja po busjenima trave. Spržimo zelenilo što potresa ove što nama vladaju.

Vidite što su im natura i čisti zrak donijeli...

Spasite Sarajevo, učinite ga vječnim sa nesalomljivim betonskim srcem i još tvrđom dušom. Uklonite zelenu boju što samo oči odmara. Šta će nam kada smo već odavno pogrešno progledali.

Zato ruši i Vilsonovo, nemoj da nam kvari omladinu onom tajnovitom tamom što vuče na nemoral i drogiranje.

...I zato ja, dok sam u korpi Trebevićke žičare, uvijek okrenem leđa Šeheru. Neću da me bole pogledi na te preostale zelene oaze u divnoj smogali, zagušljivoj kotlini.

P.S. S bolom u srcu i težinom u duši do mene dopiru glasovi da u Centralnoj banci BiH razmišljaju da odustanu od lokacije u Hastahani, ako im se ponudi novi građevinski prostor pod njihovim uslovima. Ne mogu vjerovati da će nas bankari opet preveslati kao što su činili s kamatama. Zar i među njima postoji taj prokleti zeleni lobi što želi da nam uskrati radost življenja u betonskim oazama.

Stavovi izrečeni u ovom tekstu odražavaju autorovo lično mišljenje, ali ne nužno i stavove DEPO Portala.

(DEPO PORTAL/ad)