www.balkans.aljazeera.net

Možete li zamislit situaciju u kojoj jedan ranjeni vojnik, početkom 1993. godine u Ženevi, na velikim mirovnim pregovorima replicira ratnom zločincu Radovanu Karadžiću, koji kaže za sebe da je predstavnik srpskog naroda u Bosni, riječima: “Ti i Mladić predstavljate samo četnike i to dobro ih predstavljate, a ja i ovakvi kao ja predstavljamo srpski narod u Bosni.”

Rade od Bosne

Da, bio je to Radomir Rade Zoranović, Srbin, heroj odbrane Sarajeva, čovjek koji je ustao i uz svoje sugrađane, od Žuči do završnih borbi, branio i odbranio svoj grad. Naime, kao komandant jednog dijela vatrene linije, odbranio Žuč u septembru 1992, a junački se borio i u bici za Kotu 850, kada je učestvovao u proboju četnickih linija. Ranjen je 8. decembra 1992, dan uoči oslobođenja kote.

Radomira su ranili četnici, Radomir je i danas na nekakvom popisu “srpskih izdajnika“, kako ga krste današnji neočetnici, pa usprkos ili u inat tome, Radomir Rade Zoranović je heroj Bosne i Hercegovine. On je svojom životom, svojim ratnim putem pokazao da je sin ove zemlje, da ova zemlja odista nije samo i jedino bošnjačka, nije hrvatska, nije srpska, nego je zemlja svih njenih ljudi, svih građana, koji i u miru i u ratu znaju pročitati šta im piše na pasošima i šta im je pribilježeno, a to je važnije, u srcima.

U sjajnom razgovoru s Elmom Hadžimejlić za Faktor.ba, Rade kaže da on nije ni “akademik, ni politolog, ni pravnik niti fakultetski obrazovan čovjek” i dodaje za sebe:

“Rade je običan čovjek iz naroda koji se trudi ljudima, a posebno mladima, ispričati o tome kako smo mi branili i odbranili našu državu od 1992. do 1995. godine. Mladima kažem da su BiH branili, do tada široj javnosti nepoznati ljudi, obični ljudi i sirotinja. Od takvih ljudi formirana je Armija Republike Bosne i Hercegovine, najbolja bosanska vojska u historiji, a vjerojatno i najbolja bosanska vojska ikad. Trebalo nam je 529 godina da imamo svoju vojsku konačno i svoju nezavisnu državu. Naletom Osmanlija Bosna gubi svoju samostalnost i vratili smo je tek na referendumu 1992. godine.“

Ima u životu Rade Zoranovića, osim herojskih podviga, osim odlučnog i jasnog stava kojim se branila Bosna i Hercegovina podosta rečenica, mnogo misli iz kojih bi svi zajedno trebali nešto naučiti. Eto tako, bezmalo godinu dana prije njegovog obraćanja svijetu i replike ratnom zločinu Radovanu Karadžiću, Rade će na pitanje, šta će on ovamo, Habiba Idrizovića, komandanta bataljona PL Pofalići, početkom aprila ‘92. godine, kazati:

“Ja jesam Srbin, ali nisam četnik i neću s njima da učestvujem u ubijanju muslimana. Ako ova vojska, koja se kod tebe okuplja, nije muslimanska ili SDA-vojska, nego bosanska, hoću zajedno s vama da se borim protiv četnika.”

Srce moje zemlje

Zamislite samo, a ne morate zamišljati, živ je Rade, upoznajte se dakle sa osobom koja je već do početka 1993. godine imala kristalno jasne stavove:

1. On je autentični Srbin, on je najautentičniji predstavnik srpskog naroda u Bosni i Hercegovini, a ne ratni zločinci koji vode zemlju u propast, a bošnjački narod u fizičko nestajanje

2. On ima punu svijet da je sirotinja formirala Armiju BiH, najbolju u povijesti i da je sirotinja odbranila ovu zemlju.

3. On zna da je jedina autentična vojska u BiH, Armija BiH koja nije i ne smije biti ni stranačka ni jednonacionalna.

E s takvim čovjekom, ili pored takvog čovjeka mi danas živimo...

Nastavak teksta čitajte ovdje.

Stavovi izrečeni u ovom tekstu odražavaju autorovo lično mišljenje, ali ne nužno i stavove DEPO Portala.

(DEPO PORTAL/ad)