Izvor: The Bosnia Times
Predsjedavajući Predsjedništva BiH Željko Komšić potvrdio je, nakon govora pred Generalnom skupštinom Ujedinjenih nacija, da će se ponovo kandidirati za člana Predsjedništva Bosne i Hercegovine.
Komšić je ovo kazao na direktno pitanje novinarke Al Jazeere Balkans da li će se ponovo kandidirati.
„Hoću. Bit ću ponovo kandidat. Već sam to ranije nagovještavao”, bio je odrješit je Komšić.
IZETBEGOVIĆ BI MOGAO BITI „DELISTIRAN“?!
Međutim, kako su već analitičari uočili, pitanje da li će Komšić ponovo u Predsjedništvo BiH zavisi od više faktora. Prije svega od Izbornog zakona i ishoda te vrste političkih pregovora i dogovora. Također, zavisi i od Komšićeve izborne taktike i da li će na istoj ili sličnoj retorici uspjeti privući glasove građana.
Prije njega isto tako rezolutno, odrješito i samouvjereno kao i Komšić, svoju kandidaturu je najavio i Bakir Izetbegović. Njihova samouvjerenost ima osnova jer su do sada svaki put pobijedili kad su se kandidirali na izborima.
Dok je Izetbegovićevo preuranjeno obznanjivanje kandidature bilo više izraz krize u koju je zapala njegova stranka, ali i taktički manevar kako bi poručio međunarodnoj zajednici, kao i njegovim glavnim protivnicima Miloradu Dodiku i Draganu Čoviću da će još dugo „imati posla s njim“.
Ali, kako stvari stoje on bi mogao imati problema sa svojom kandidaturom unutar svoje stranke, da li će biti „delistiran“ kao i Denis Zvizdić na proteklim izborima. To znači da li će dobiti dovoljno kandidatura lokalnih stranačkih šefova, odnosno da li će se još neko drznuti da mu bude stranački protivkandidat. To prevashodno zavisi od ishoda nekoliko „živih“ afera u kojima su optuženi njegovi ključni igrači preko kojih je vodio kadrovsku politiku, odnosno kontrolirao ovakve (izborne) procese u stranci.
Dovoljno je samo da se nađe grupa od pet ljudi iz vrha stranke koji će procijeniti da on sa svojom izofiranom suprugom ne može voditi stranku na izborima i da zahtijevaju od njega da ne može sjediti na dvije fotelje, kao lider stranke i kao član Predsjedništva BiH, i da njegova kandidatura bude stornirana. Zato je u toj mjeri kidisao na glavnu tužiteljicu Gordanu Tadić, koju je, sve su prilike uspio „delistirati“ sa pozicije glavne tužiteljice. Ipak je ovo za njega osobno neriješen rezultat jer, kako su mediji izvijestili, mora žrtvovati dva igrača Osmana Mehemdagića Osmicu, direktora OSA.e, i Ranka Debevca, predsjednika Suda BiH, za nju. Tako da će afere ostati „žive“ i kao takve imaju šanse rezultirati presudama protiv SDA-ove vrhuške.
KONVERTITI I PERVERTITI
Bez obzira na sve ove spekulacije, pošto su izbori sami po sebi neizvjesnost, njih dvojica su već ostvarili startnu prednost u odnosu na opozicione kandidate ma ko oni bili. Iako na prvi pogled izgleda da Komšić računa na bošnjačke glasove, kojih neće biti dovoljno ni samom Izetbegoviću za komotnu pobjedu, on će najviše uzeti onih glasova na koje bi trebao računati kandidat opozicije.
Jednostavno, za Komšića će više glasati glasači lijeve opcije, koje je izdao koaliranjem sa SDA-om, nego za Denisa Zvidzića za koga nikad nisu glasali, dok Zvizdić uopće ne može računati na svoje bivše glasače koje je izdao izlaskom iz SDA.
Također, vanjski faktori i politički trendovi kojih smo očevici idu na ruku Komšiću i Izetbegoviću kao kandidatima.
Otprilike je opće raspoloženje u regionu da građani misle da su stranke “nužno zlo” i da samo neki pokreti i pojedinci mogu pobijediti nacionalne lidere. Pojava lidera u regionu kakvi su Janez Janša, Zoran Milanović, Alksandar Vučić, koji su konvertiti i politički pervertiti, jako odgovaraju Dodiku i Čoviću, pa tako i Izetbegoviću. Koliko su Janša i Milanović bili notorni komunisti, toliko je Vučić bio četnik. Tako da su ovakvi paradoksi na balkanskoj političkoj sceni dopušteni, čak i kurentni.
Zato je važno koga će opozicija kandidirati. Moguće je da se glasači budu opredjeljivali više za lidere nego za stranke. To što oklijeva Nermin Nikšić sa svojom kandidaturom umnogome ide u prilog Komšiću i Izetbegoviću. A, osim njega, svi drugi potencijalni kandidati su autsajderi prema Komšiću i Izetbegoviću.
I na koncu, dok Izetbegović i Komšić jasno imaju proklamirane političke ciljeve i motive za svoje kandidature, opozicija još „spava“ iako je oktobar na pragu. Opozicioni lideri još nisu dogovorili izbornu taktiku, nisu odabrali kandidata, niti daju naznake šta oni u stvari žele postići na izborima; osvojiti parče vlasti za sebe i svoju stranku, ili skinuti i Komšića i Izetbegovića sa trona, a od njihovih stranaka preuzeti vlast.
(TBT/DEPO PORTAL/ad)