Što je to šerijatsko pravo na kakvo se pozivaju talibani u Afganistanu, kako je moguće takvo tumačenje svetih spisa, odnosno takva drastična razlika u tumačenjima jedne religije? Je li točno da u Kur'anu postoji uporište za toliko obespravljenje žena o kakvom čitamo posljednjih dana u vijestima iz Afganistana? Tko je i kada, na osnovi čega, mogao propisati da žene nemaju pravo na školovanje, na hodanje ulicom bez muške pratnje, na otkrivene glave...?
Slobodna Dalmacija o tome je razgovarala s Amrom Pandžo, islamskom feministkinjom i mirovnom aktivisticom iz Sarajeva iz Udruge za dijalog u obitelji i društvu Mali koraci. Ona je jedna u nizu ustrajnih žena koje se deklariraju kao religijske feministkinje od kojih su se mnoge u Bosni i Hercegovini istaknule u poslijeratnoj borbi ne samo za prava žena, već za uspostavu mira i tolerancije, a među njima ima i uglednih teologinja.
Već dvadeset godina Amra radi na uspostavi mira i tolerancije, zalaže se za međureligijski dijalog, provodi projekte u cilju boljeg međusobnog razumijevanja ljudi i življenja s prihvaćanjem različitosti.
- Sad smo počeli raditi s najmlađima jer nakon ustrajnog nastojanja da izgradimo bolji svijet, vidimo kako odrasli i dalje mogu slobodno i bez ikakve odgovornosti izgovarati neke stvari u javnom prostoru koje proizvode nasilje, nepravdu i nemir. Pogledajte samo ove najnovije događaje u Crnoj Gori – neposredna je Amra, inače magistrica književnosti i doktorandica na Fakultetu političkih nauka u Sarajevu.
Deklarirate se kao islamska feministkinja: kako komentirate tezu da su islam i feminizam nespojivi?
- Koliko god da religija danas ima kontroverznu ulogu sluškinje politike, njezini univerzalni principi govore da su mir i ljubav prema drugom čovjeku jedino stvarno svjedočanstvo Boga. Prihvaćanje različitosti i dijaloga su točka na kojoj se ljudi mogu povezati, a kada to prijeđe na druga područja života, pomaže da se liječimo od vjerovanja da je naša etnička ili vjerska grupa bolja od druge, što je drugim riječima - nacionalizam.
Koliko dodirnih točaka imate s kršćanskim feministkinjama? Nema dugo da je jedan katolički svećenik u Hrvatskoj žene opisao doslovno kao "drugotne", što je uvrijedilo žene neovisno o tome kako se deklariraju.
- Imamo puno dodirnih točaka, jer žene su uzele svete knjige da vide iz čega muškarci izvlače tumačenja po kojima su one drugotne. S tim što je, rekla bih, nama u islamu čak lakše jer nemamo tako jaku svećeničku strukturu i dosta je to u islamu decentralizirano.
Puno žena studira na sarajevskoj teologiji, imamo žene koje predaju, i to ne laičke kolegije, već stručne, studiozno čitaju Kur'an i Hadis da vide gdje je došlo do iskrivljenja. Recimo, ima jedan glagol koji se spominje u Kur'anu u kontekstu odnosa prema ženama koji znači „udariti“, ali ista ta riječ ima više od dvadeset značenja pa je tako jedno od značenja „udaljiti se“.
Kada muslimani žele razumjeti neku kur'ansku poruku, provjere kako se poslanik Muhamed ponašao u takvim situacijama. Postoje veoma precizni dokazi da on nikada nije udario ženu, a u slučaju konflikta bi se udaljio. Islamske feministkinje istražuju takve slučajeve i pokušavaju doprijeti do istine. U povijesti BiH imamo žene muftije, dakle vjerske autoritete, stručnjakinje za pitanje vjere... U svijetu islamski feminizam ide k tome da žene mogu biti imami, to su još tihi glasovi, ali postoje.
U New Yorku, na Mannhattanu, dr. Amina Wadud, čuvena islamska feministkinja, predvodila je zajedničko klanjanje.
Posvuda patrijarhat međusobno podržavaju muškarci, kako popovi, tako i hodže. Upravo je dr. Zilka Spahić-Šiljak, najpoznatija bosanska islamska feministkinja, predavačica na Stanford Univerzitetu, u svojim istraživanjima pokazala da je jednaka potlačenost žena u svim religijama.
Ima li onda šerijatsko pravo na koje se talibani u Afganistanu pozivaju, a ponajprije što se tiče ženskih prava, ikakva uporišta u svetim islamskim knjigama?
- Dvadeset godina istražujem islam i prakticiram vjeru, ali nigdje ne vidim uporišta za takva tumačenja. Postoje određena pravila islamskog načina života, a skup tih pravila zove se šerijat, no to je vrlo rastezljiva stvar kroz vjekove. Na kraju krajeva postoji pravilo da se, kada se sastanu stručnjaci i donose odluke, svako pravilo uskladi s vremenom. Ne vidim odakle talibani izvlače tako rigidne odredbe jer se nigdje, kako iz načina života poslanika Muhameda, tako ni iz njegovih poruka, to ne može iščitati.
Poznavatelji Kur'ana tvrde da je ipak izrijekom u njemu odobrena poligamija, kao i da se spominje niska dobna granica za udaju?
- Točno je da se spominje poligamija, ali govorimo o vremenu s kraja 6. stoljeća, kada se smatralo da ženama treba prije svega zaštita. Islamske feministkinje smatraju da su to bile stvari socijalne prirode, podržavanje sigurnosti za žene i siročad.
Kada na ulici vidite udovicu koja prosi da bi nahranila djecu, u islamu se smatralo pozitivnim da je oženite i tako joj pomognete. Imamo zapise koji opisuju upravo ženidbu kao mjeru socijalne zaštite. Što se tiče dobi za udaju, zar se francuska kraljica 1141. godine ne udaje kad navrši trinaest godina?
To je pitanje vremena i položaja, ali najvažnije islamsko pravilo je da prije svega ne možete biti musliman i kršiti zakone države u kojoj živite. To je prvo pravilo. Dakle, ako kod nas poligamija nije zakonski dozvoljena, kao ni brak prije punoljetnosti, muslimani se toga drže, jer sve drugo je nered. Za mene je poligamija potpuno neprihvatljiva. Za zapadni krug, koliko ja iz iskustva vidim, mnogoženstvo je prečesto ozakonjenje paralelnih ljubavnih odnosa iz strasti, a nikako mjera socijalne zaštite.
Ostatak priloga pronađite ovdje
(SD, DEPO PORTAL/rm)