Izvor: Patria
Piše: Enver Išerić

Referendumsko pitanje na koje su građani Bosne i Hercegovine odgovarali 29. februara i 1. marta 1992. godine glasilo je:

"Jeste li za suverenu i nezavisnu Bosnu i Hercegovinu, državu ravnopravnih građana, naroda BiH - Muslimana, Srba, Hrvata i pripadnika drugih naroda koji u njoj žive?" Pozitivno je odgovorilo 64 % građana ili 99,7 % od onih koji su izašli da glasaju. Nakon toga Bosna i Hercegovina je primljena u Ujedinjene nacije, ali i napadnuta od strane Jugoslovenske narodne armije koja je bila pod kontrolom Savezne Republike Jugoslavije.

I pored embarga na uvoz oružja Armija Republike Bosne i Hercegovine je uspjela odbraniti Bosnu i Hercegovinu i njeni najbolji sinovi su dali svoje živote za njenu suverenost i nezavisnost, ali i za ravnopravnost svih njenih građana.

Dejtonski mirovni sporazum zaključen je 1995., a njegov sastavni dio je i Ustav Bosne i Hercegovine čija Preambula sadrži i tekst „Opredijeljeni za suverenitet, teritorijalni integritet i političku nezavisnost Bosne i Hercegovine u skladu sa međunarodnim pravom“.

U samom Ustavu Bosne i Hercegovine suverenitet se spominje još na pet mjesta kao i teritorijalni integritet, a ljudska prava koja su garantirana Ustavom i međunarodnim dokumantima koji se na osnovu Ustava Bosne i Hercegovine, primjenjuju u Bosni i Hercegovini (petnaest međunarodnih dokumenata) podrazumijevaju ravnopravnost građana Bosne i Hercegovine.

Na osnovu navedenog možemo zaključiti da je i samim Dejtonskim mirovnim sporazumom, odnosno Ustavom Bosne i Hercegovine potvrđena odbrana principa iz referendumskog pitanja i da je Bosna i Hercegovina apsolutni pobjednik, jer su njeni građani odbranili sve ono što je bilo postavljeno u referendumskom pitanju i zbog čega je i napadnuta, a to je suverenost, nezavisnost i ravnopravnost njenih građana.

A šta je suverenost? Suverenost se u međunarodnom pravu definira kao vrhovna vlast države na njenom području, koja isključuje vlast drugih država i nije podvrgnuta nikakvoj višoj vlasti.

Međutim, kompliciranim sistemom odlučivanja u institucijama Bosne i Hercegovine, (entitetsko glasanje, konsenzus o određenim pitanjima u Predsjedništvu Bosne i Hercegovine, te nadležnost i način odlučivanja u Domu naroda), Bosna i Hercegovina je praktično dovedena u situaciju da ne može donositi sve potrebne odluke koje bi osigurale potpuno vršenje vlasti na cijelom području. Dodamo li tome potpunu blokadu rada državnih institucija i svakodnevno negiranje suvereniteta i teritorijalnog integriteta Bosne i Hercegovine, od strane nosilaca najviših državnih funkcija, (član Predsjedništva Bosne i Hercegovine, Predsjedavajući Vijeća ministara, članovi i delegati Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine sa područja entiteta Republike Srpske) onda situacija postaje dramatična.

Povod za blokade rada institucija je donošenje Zakona o zabrani negiranja genocida od strane Visokog predstavnika, a stvarni razlog je nastojanje destabiliziranja Bosne i Hercegovine i dovođenje nefunkcioniranja njenih institucija do stepena u kojem se jedna država proglašava propalom državom. Zatim bi slijedilo nastojanje otcjepljenja Republike Srpske i njeno pripajanje Srbiji. Sve se to radi pod direktnom kontrolom Aleksandra Vučića, koji je implementator Memoranduma SANU-a i sljedbenik politike Slobodana Miloševića, čiji je cilj stvaranje velike Srbije, pod novim nazivom „Srpski svet“.

Koristeći, odnosno zloupotrebljavajući pravo entiteta da uspostavljaju posebne paralelne odnose sa susjednim državama, u skladu sa suverenitetom i teritorijalnim integritetom Bosne i Hercegovine, Republika Srbija vrši „puzajuću“ odnosno „tihu“ aneksiju teritorije Bosne i Hercegovine, odnosno njenog entiteta Republike Srpske.

Radi se ustvari o prikrivenoj aneksiji teritorije Bosne i Hercegovine, a prikrivena aneksija nastupa kad stari suveren (BiH) formalno zadržava prava, a teritorij prelazi pod stvarnu vlast države koja je sprovodi. Republika Srpska uspostavlja posebne paralelne odnose sa Republikom Srbijom kojima se narušava suverenitet i teritorijalni integritet Bosne i Hercegovine.

Najnoviji primjer je donošenje zakona o zajedničkom prazniku „Dan srpskog jedinstva, slobode i nacionalne zastave“ od strane skupština Srbije i Republike Srpske. Takvi postupci u direktnoj su suprotnosti sa Ustavom Bosne i Hercegovine i osnovnim načelima međunarodnog prava koja podrazumijevaju nemiješanje u unutrašnja pitanja drugih država i ispunjavanje prihvaćenih međunarodnih obaveza u dobroj vjeri koje proističu iz činjenice da je čitavo međunarodno pravo zasnovano na načelu “pacta sunt servanda – ugovori se moraju poštovati” i iz ciljeva UN formuliranih u preambuli Povelje UN “da stvorimo uslove potrebne za održavanje pravde i poštovanje obaveza koje proističu iz ugovora i ostalih izvora međunarodnog prava”.

Zakoni Republike Srpske moraju biti u skladu sa Ustavom i zakonima Bosne i Hercegovine, a nikako u skladu sa zakonima Republike Srbije ili bilo koje druge države. Republika Srpska nije entitet samo srpskog naroda i ne može donositi zakone kojima se uređuju pitanja samo jednoga (srpskog) naroda. Pitanje srpskog jedinstva, slobode i nacionalne zastave, kao i druga pitanja iz kulture i jezika srpskog naroda, mogu se na osnovu posebnih paralelnih odnosa, njegovati kroz razna kulturna društva srpskog naroda u Republici Srpskoj, a nikako uređivati zakonima kojima se obaveza proslave praznika i njegovanja tradicija srpskog naroda nameće i ostalim građanima i to kroz obrazovne institucije, u kojima se krše osnovna ljudska prava, odnosno pravo na bosanski jezik pripadnicima bošnjačkog naroda.

Suverena država, kakva je po Ustavu Bosna i Hercegovina, u ovom slučaju, pošto je država garant ljudskih prava koja su zaštićena ustavom, dužna je reagirati i njihovo poštovanje osigurati na svakom pedlju teritorije. To se nažalost do sada nije desilo i dalje je diskriminacija bošnjačke djece u obrazovnom sistemu Republike Srpske na djelu.

Mnoštvo je i drugih primjera koji svjedoče agresivnoj politici Srbije prema Bosni i Hercegovini (na primjer pokušaj izgradnje hidroelektrana na Drini, najava izgradnje aerodroma u Trebinju, hapšenje njenih državljana za navodne zločine počinjene na području Bosne i Hercegovine, protiv, opet državljana Bosne i Hercegovine, koji su bili na strani vojnih jedinica Srbije koja je izvršila agresiju na Bosnu i Hercgovinu, a na osnovu principa univerzalne jurisdikcije za suđenje za ratne zločine, što predstavlja njegovu zloupotrebu i nastojanje da se na taj način vrši politički pritisak, narušava suverenitet i vrši uplitanje u unutrašnja pitanja Bosne i Hercegovine.

I na kraju, odbijanje ambasadora Republike Srbije da se odazove na poziv Predsjedavajućeg Predsjedništva Bosne i Hercegovine radi obavljanja razgovora predstavlja izraz bahatosti i nediplamatskog odnosa, kao i izraz nepoštovanja države Bosne i Hercegovine, zbog čega treba biti, u skladu sa diplomatskim pravilima, proglašen personom non grata – nepoželjnom osobom, nakon čega napušta svoju diplomatsku misiju u Bosni i Hercegovini. To je postupak izrazito protivan diplomatskom ponašanju, normama i kulturi ophođenja sa najvišim predstavnicima vlasti zemlje domaćina srbijanskog ambasadora i preko toga se ne smije preći.

Istovremeno, Bosna i Hercegovina je pozvala svoga ambasadora na konsultacije u Sarajevo, što predstavlja prvi korak o prekidanju diplomatskih odnosa sa Srbijom i takvo stanje treba da traje sve dok Srbija, ne samo riječima, već djelom pokaže da poštuje suverenitet i teritorijalni integritet Bosne i Hercegovine i prestane da se ponaša suprotno pravilima međunarodnog prava i diplomatskih odnosa.

Realnije je očekivati da će Srbija i Republika Srpska nastaviti sa politikom destabilizacije Bosne i Hercegovine i cijele regije, jer je i sam bivši predsjednik Srbije Boris Tadić rekao da je "Srbija najveći problem u regionu. Srbija danas ima katastrofalne odnose sa Hrvatskom, katastrofalne odnose sa BiH, katastrofalne odnose sa Crnom Gorom, čak i sa političkim strankama u Crnoj Gori od kojih je Srbija očekivala da će biti prosrpski, odnosno provučić nastrojeni".

Zbog takve politike vrlo brzo možemo očekivati nestanak entiteta u Bosni i Hercegovini, a ne nestanak Bosne i Hercegovine, kako najavljuju neki političari. Zbog toga neka svi oni koji nisu spremni na ovakve izazove odmah podnesu ostavke i neka ne razmišljaju o novim kandidaturama na odgovorne pozicije, jer spavanja više ne smije biti.

(Nap:ba/DEPO PORTAL/ad)