Pripremila: Elma MURIĆ

Danas je ponekad teško prisjetiti se starog Sarajeva budući da sjećanja najčešće sežu u ratnu prošlost ovoga grada, no samo osam godina prije tih užasnih dešavanja Sarajevo je bilo domaćin Zimskih olimpijskih igara, najveće sportske smotre ikad održane na Balkanu.

Glavni grad BiH tih dvanaest dana, od 08.02 1984. do 19.02.1984., bio je centar svijeta, čemu je doprinijela i činjenica da je to bilo prvi put da jedna socijalistička država ugosti Olimpijske igre.

Baklja za Zimske Olimpijske Igre 1984. krenula je na put iz Atene, odakle je avionom stigla u Dubrovnik, a tada i na drugu rutu kroz Split-Ljubljana-Zagreb-Sarajevo te na posljednju etapu Skopje-Novi Sad-Beograd, odakle je konačno ponovo stigla u Sarajevo.

Baklja je prešla ukupan put od 2,879 kilometara te je predana zadnjoj nositeljici, Sandi Dubravčić, koja je zapalila Olimpijski plamen. Svečanu ceremoniju je otvorio Mika Špiljak, tadašnji predsjednik Predsjedništva SFRJ.

Već ranije je za maskotu Zimskih olimpijskih igara odabran mali vuk, nazvan Vučko, kojeg je dizajnirao Slovenac Jože Trobec. Glasanje za maskotu odvijalo se putem dnevnih novina, a pored Vučka, 'kandidati' za maskotu bili su janje, majmunčić, planinska koza, grudva snijega i dikobraz.

Grb igara bila je pahuljica iznad koje su stajali olimpijski krugovi.

Glavna Olimpijada održala se na tek renoviranom stadionu Koševu koji je mogao primiti 60.000 gledaoca. Stadion će poslije toga dobiti i naziv Olimpijski. Također, za vrijeme igara takmičari su koristili Zetra ledenu dvoranu za umjetničko klizanje i hokej na ledu, te za ceremoniju zatvaranja, Zetra klizalište za utrke na ledu, kao i dvoranu Skenderija za hokej na ledu.

Kao planinski prostori koristili su se planina Bjelašnica za muško alpsko skijanje, planina Jahorina za žensko alpsko skijanje, Igman-Veliko Polje za skijanje preko terena, Nordijsku kombinaciju i Biatlon te Igman-Malo Polje “Trebević“ za natjecanje u Bobu.

Mnogobrojni turisti i sportaši su bili smješteni u Olimpijsko selo Mojmilo, u Hotele Igman, Famos, Smuk i Bistricu, dok su novinari bili smješteni u selu za
novinare Dobrinja.

Organizacija 14. ZOI u Sarajevu koštala je nevjerovatnih 142,6 miliona dolara, a polovina prihoda bila je ostvarena od prodaje prava na televizijski prenos, a  za vrijeme pripreme igara u Sarajevu se izgradio i osuvremenio veliki broj sportskih i stambenih objekata, tako da je grad naprosto 'procvjetao'.

U medijima je kasnije više puta isticano da je organizacija ZOI u Sarajevu bila jedna od najboljih u historiji Zimskih olimpijskih igara.

Na ZOI '84 je zlatnu medalju dobila istočnonjemačka klizačica Katarina Witt koju je upravo sarajevska olimpijada učinila jednom od najvećih sportskih ikona kraja 20. vijeka, dok je skijaš Jure Franko osvojio prvu medalju za Jugoslaviju na ZOI u historiji tog takmičenja. Bilo je to srebro u veleslalomu, a u Sarajevu je ostala izreka iz tog vremena, 'volimo Jureka više od bureka'.

Od ostalih sprtaša istakla se skijašica Marja-Liisa Hämäläinen koja je osvojila sve tri pojedinačne utrke u skijaškom trčanju, te Gaétan Boucher (Kanada) i Karin Enke (Istočna Njemačka) sa po dva osvojena zlata u brzom klizanju, dok je ženski tim Istočne Njemačke osvojio devet od 12 mogućih medalja u tom sportu.

Biatlonac Eirik Kvalfoss iz Norveške je osvojio po jedno zlato, srebro i broncu, a blizanci Phil i Steve Mahre iz SAD-a su osvojili prvo i drugo mjesto u slalomu.

Jayne Torvill i Christopher Dean, plesni klizački par iz Velike Britanije, su briljirali i svojim nastupom osvojili suce koji su im dali maksimalne ocjene za umjetnički
dojam.

Njihovom tačkom nazvanom 'Bolero' oduševljeni su bili i gledatelji, a taj je par ostao zapamćen kao jedni od najomiljenijih i naimpresivnijih pobjednika u umjetničkom klizanju u olimpijskoj historiji.

ZOI '84 okončane su 19. januara 1984., godine koja će zauvijek ostati upamćena po Olimpijadi, a grad Sarajevo neće u očima stranaca više biti direktno vezan za čuveni 'sarajevski atentat', već će se pominjati u boljem, pozitivnom svjetlu.

(DEPO)