Izvor: Zuladigest.ba
Piše: Anila Gajević

Nisam bila svjesna da će moja prethodna kolumna izazvati tolike reakcije, enorman broj čitalaca i burne komentare. Čujem, iščitavala se moja biografija da ovdašnja javnost vidi ko je ta što se usudila pisati iskreno o svojim ljubavnim vezama, pa uz to još i sa mlađim muškarcima.

To je ista ona javnost koja iz svoje anonimnosti ostavlja komentare po portalima isključivo ad hominem i kod koje svaki argument završava u stilu “vidi mu glave”. Unatoč toj javnosti koja se guši u konzervativizmu i licemjerstvu, ohrabrio me iznimno veliki broj žena koje su odobravale moje prethodno pisanje. Prosječnog bosanskog muškarca smo šokirali i moje istomišljenice i ja.

Zato bih rado u ovoj kolumni pisala o prosječnom bosanskom muškarcu, godine su nebitne. Nebitno je i obrazovanje, da li je on poslanik u skupštini, univerzitetski profesor ili radnik u trgovini. Prosječni bosanski pa i hercegovački muškarac odrastao je uz autoritete. Bilo da je to otac, majka, omiljeni lik iz filma, za starije možda i Josip Broz Tito. Navikao je na sistem pa mu je sve što iskače iz toga strano. Naravno, volio bi svašta probati u životu, ali ima određeni sistem vrijednosti kojem se povinuje.

 
Završit će školu, imati krug prijatelja, svoju kafanu i slobodne aktivnosti… Ogovarat će druge i tabiriti lokalnu i svjetsku politiku. Ne voli baš pretjerano Božu Vreću. Imat će i posao i ambicije, bit će mu važna dobra plata i manje-više ugodan život. Oženit će se i tek tad odseliti iz roditeljskog doma, dobiti djecu. Neki će biti oženjeni “ma onako”, kako je to jednom u potpunoj iskrenosti i zanesenosti odgovorio moj prijatelj na pitanje da li je neki njegov poznanik oženjen. Jednom sam sjedila na poslovnom sastanku sa muškarcem koji je netom prije nego što ću ja doći stavio prsten u džep, reći će mi kolega koji je vidio prsten na njegovoj ruci uoči toga. Neki će sa prstenom najnormalnije prilaziti drugim ženama, njegovi prijatelji će znati da ima ljubavnice, možda će znati i prijateljice njegove žene i njegova familija, ali joj to neće niko reći.

Prosječan bosanski muškarac ne voli mnogo samostalne žene. Kako je sam odrastao uz autoritete, rado bi da on bude taj autoritet u kući, i ženi i djeci. Neka ona ima svoj posao i neku karijeru, ali sve bitnije odluke trebaju donositi skupa. Teško ćete njegovu ženu vidjeti u noćnom provodu sa prijateljicama ili na dužem putovanju bez njega. Da, putovanja, nije im baš mnogo sklon. Radije bi novac potrošio na bolji auto, ali nešto mu se ne da puno putovati. Turistima koji obilaze kulturne i historijske znamenitosti po Bejrutu, Kairu, Parizu, Londonu se smije. Ima traumu od ekskurzija kad je sa školom morao obilaziti Muzej AVNOJ-a u Jajcu ili katedrale po Italiji. Rijetko je vidio okean i nema neku osobitu želju. Njemu je sasvim ugodno u njegovom centru Sarajevu, Tuzli, Mostaru, Zenici, Banjoj Luci i misli da sve počinje i završava u njegovom krugu od deset ljudi.

U pozorište je otišao također možda samo u osnovnoj školi s razredom, danas ćeš ga teško natjerati. Ali zato poznaje citate iz kultnih, ali obavezno, komercijalnih jugoslovenskih filmova.

Psovat će političare koje sam bira godinama. Nije navikao na velike promjene i teško se nosi s njima. Kad mu je korona kao i cijeloj planeti pokucala na vrata, nije znao šta ga je snašlo. Bilo je najlakše pak objasniti to teorijom zavjere. Na početku lockdowna je tužakao komšije koji su se vratili s putovanja iz Italije, Njemačke ili Španije, a na portalima i društvenim mrežama mrzio sve koji su se okupili na godišnjici firme u Konjicu.

Prosječan bosanski muškarac misli da je svaka uspješna Bosanka do toga došla preko veze, familijarne, političke ili preko kreveta. Sumnjat će da postoje samostalne, pametne, uspješne žene koje su do svog uspjeha došle isključivo same. U društvu prosječnih Bosanaca, odnosno u patrijarhalnom društvu u kojem je naprosto red da se udaš do tridesete i da ako si žena koja je prešla te godine a nisi postala supruga i majka, ili si lezbejka ili imaš neku falinku pa te niko nije htio. Ako si još imala i više partnera, onda si drolja. Teško će prosječan Bosanac shvatiti da postoje žene koje imaju druge prioritete od udaje za njegovog istomišljenika i da imaju pravo na drugačiji izbor.

Zato sam sretna kad vidim da nam je gradonačelnica tridesetogodišnja Benjamina koja je, uz sve to gore spomenuto, uspjela i završiti dva fakulteta, biti doktor pravnih nauka i postati gradonačelnica. Nadam se da će Benjamina i jedna nova generacija mladih žena biti ne samo incident u našem društvu nego da će mijenjati prosjek u kojem dominiraju muškarci kakve sam opisala.

PROČITAJ JOŠ:
Zašto veza s mlađim muškarcem ipak ne uspijeva: Biti žena od 42 godine u Sarajevu i imati partnera od 29...

(Zuladigest.ba/DEPO PORTAL/ad)