Razgovarao: Edin BARIMAC

Talentirana Bosanka diplomirala je modu, fotografiju, menadžment na Esmod International Fashion School of Fashion Design u Berlinu. Iza nje su brojne internacionalne modne manifestacije, a radila je i kao dizajner u Friedrichstadpalast u Berlinu te sarađivala sa poznatim svjetskim fotografima, filmskim režiserima, kao i na projektima za velike modne kampanje i prestižne magazine. Njene kreacije su bezvremene i namijenjene su jakim, kreativnim, samostalnim ženama.

Kada i kako se rodila ljubav prema umjetnosti i modnom dizajnu?

Ne sjećam se, ali se isto tako se ne sjećam da postoji period kada te ljubavi nije bilo. Znači, vjerovatno nesvijesno, još u ranom djetinjstvu.

Završili ste  prestižnu privatnu internacionalnu modnu akademiju "Esmod" u Berlinu i bili ste jedini stranac na Akademiji. Recite nam nešto više o tome?

Da, u to vrijeme sam bila jedini student koji nije imao državljanstvo iz EU. Esmod je internacionalna škola i postoji u mnogim zemljama i to je jedan razlog, a drugi je što je škola privatna  i vize se ne moraju dati za istu. Tako da sam i ja bila odbijena u njemačkoj ambasadi za dobijanje studentske vize. Međutim, ja sam odlučila da želim upisati baš tu školu i nije mi padalo na pamet da odustanem od moje ideje. Direktorica Esmod-a, Silvia Kadolsky mi je pružila veliku podršku i potrudila se da se zakonski riješi da se viza mora dati, a ne da se bez ikakvog razloga daju odbijenice.

Radili ste i za teatar, a također su iza Vas i sedmice mode gdje ste uvijek ostvarivali zapažen rezultat?

Zadovoljstvo je bilo biti dio projekta "Ritmus Berlin" za teatar Friedrichstadtpalast u Berlinu. Dizajniranje kostima za teatar ima svoje posebne draži i divno je ponekad imati i takav projekat. Imala sam priliku često predstavljati svoju odjeću na raznim revijama, najčešće u Berlinu, gdje sam takođe bila i finalista na European Fashion Award-u. Takođe sam bila finalista i nagrađena na Hampel Award-a u Kini, koji je obuhvatao dizajnere iz cijelog svijeta. Dešavalo se nekada da moja odjeća bude prikazana i bez mog prisustva, kao što se desilo u Rusiji. Moju posljednju kolekciju, Selma Starfinger proljeće/ljeto 2011. je publika imala priliku vidjeti u Berlinu, Dubrovniku i New Yorku. A od 11. novembra do 11. decembra 2010. će se u studiju Em&co u Los Angeles-u moći vidjeti moja avangardna kolekcija. U istom studiju od tog datuma počinje i sa prodaja moje nosive odjeće. 

U brojnim modnim magazinima Vaše kreacije su našle svoje mjesto?

Da. Posuđivala sam svoje kreacije za razna fotografisanja, tako i za magazine kao sto su WeAr, Mercedes-Benz Magazin (2008., za reklamu mercedes džip-a), Vogue Kina...a upravo je izašla i knjiga "Shapeshifters" u kojoj su prikazani najeksperimentalniji dizajneri iz skorijeg vremena.

Kako bi ste opisali svoj dizajn i koja je Vaša modna filozofija?

Ja dizajniram i eksperimentalnu i nosivu odjeću, veliku pažnju predajem kvaliteti, kako u materijalima, tako u proizvodnji. Znači, radi se o high end kolekciji. Moja kolekcija je bezvremena i detalji su veoma bitni. Koristeći materijale na pravi način, dajem odjeći pokret i dušu, ili pak čvrstoću i perfektan oblik.

Do sada ste radili samo za žene. Možemo li očekivati da će neke od kreacija biti namijenjene i muškarcima?

Počela sam sa odjećom za žene, a svakako se u budućnosti mislim usmjeriti i na obuću, kao i na kreiranje odjeće za muškarce...

Koliko je teško kreirati za ženu? Da li bi Vam, možda, bilo lakše da radite kolekcije za muškarce?

Nije teško raditi nešto što se zna i voli. Posao jeste naporan i iziskuje mnogo, ali još više daje. Ne može se reći da je lakše ili teže kreirati za muškarca ili ženu.

Ko je ciljna grupa Vaših kreacija?

Starfinger žena je kreativna, samostalna i jedinstvena. Žena na svojim nogama, veoma ženstvena a u isto vrijeme snažna, žena koja zna šta želi.

Ko su poznate osobe koje nose Vaše kreacije? Otkrijte nam neka od imena.

Coco Rocha, Omahyra Mota, Kristina Sajko, Rihanna, Evelin Dahm...

Jesu li to zahtjevni klijenti i koliko?

Ja nisam radila odjeću određeno za njih, radi se o odjeći koju sam kreirala za svoju kolekciju, tako da se od starta znalo o čemu se radi.

Koliko vremena zahtijeva osmišljavanje i stvaranje jedne Vaše kolekcije?

Zavisi. Stvaranje kolekcije se sastoji iz više faza, prvo inspiracija, istraživanje, koncept, zatim dizajniranje i na kraju produkcija. Svaki proces se može usporiti i ubrzati.

Kritika Vam je naklonjena. Koje je Vaše mišljenje o, usudiću se reći, samozvanim Fashionguru-ima?

Čula jesam, ali nisam imala priliku vidjeti samozvane "Fashionguru-e", rijetko gledam tv.

Šta mislite o bosanskoj modi? Koliko su Bosanci i Hercegovci modno osvješteni?

Nažalost u našoj zemlji se u modi ne dešava puno, tako da se ni od ljudi ne može ništa više očekivati od onog što imamo. Ali naravno da i mi imamo ljude koji jesu osviješćeni. Međutim, ni u NY-u nećete imati priliku da na svakom koraku vidite idealno odjevene osobe.

Opće poznato je da su gay osobe jako prisutne u modnoj industriji. Kome je lakše uspjeti u modnoj industriji-ženama ili muškarcima?

Smatram da spol ili seksualno opredjeljenje ne utiče na razlike u uspjehu. Poznato je i da se u razvijenim zemljama ne prave razlike između gay i hetero ljudi.

Koji su planovi za budućnost? Šta trenutno radite?

Plan je raditi dalje i razvijati se. Trenutno radim na produkciji odjeće naručene za tržište USA, zatim počinjem sa kreiranjem nove kolekcije.

Možemo li očekivati u neko skorije vrijeme Vašu reviju u Sarajevu i da li bi to bilo učešće na ovdašnjoj sedmici mode ili ipak samostalno?

Nikada se nije desila revija na moju inicijativu, tako da i pokazivanje moje odjeće u Sarajevu ne zavisi samo od mene. I to bi bila sigurno neka samostalna varijanta.

Može li se živjeti od ovog posla kojim se bavite?

Opće je poznato da je moda posao od kojeg se može dobro živjeti. Naravno da počeci nisu najbajniji, ali kroz sve to se prolazi i u drugim poslovima.

Nakon svega rečenog, može li se kazati da živite američki san ili ipak živite svoj san?

Nikada nisam imala američki san. Nisam namjeravala ni živjeti u Americi, niti sam se prostorno ograničavala. Ja živim onako kako ja osjećam da je ispravno za mene, dakle moj san.

Nema Vas mnogo u medijima? Ne volite ih?!

Nije tačno da ne volim medije, ali ne volim sebe vidjeti u njima. Međutim, nekada  je nemoguće pokazati svoj rad bez sebe, a i raduje me kada saznam da mladi dobiju motivaciju i inspiraciju kroz moj primjer.

Zašto Selma Starfinger?

Selma Starfinger je moj brand. Nemoguće je Berisalić ili Avdagić izgovoriti u zemljama gdje ja živim. A mene je "Starfinger" dočekalo na mom postanskom sandučetu i zvonu u mom prvom stanu u Berlinu, i shvatila sam to kao znak.

(DEPO PORTAL)