Na početku razgovora podsjetili su se na Josipovićevo prošlogodišnje gostovanje u magazinu 60 minuta, u jeku predizborne kampanje, kada je Josipović najavljen kao budući hrvatski predsjednik.
U posljednje vrijeme živa je diplomatska i savjetodavna aktivnost – u Zagrebu su u posjeti bili Komšić, Izetbegović, Lagumdžija, Čović. S optimizmom mogu reći da svi vide BiH kao državu koja mora postati funkcionalna država. To moraju postići ljudi u BiH, nemam povjerenja u nametanje rješenja s vana, smatra Josipović.
Slušajući ljude koji će odlučivati o budućnosti BiH, ne treba očekivati revolucionarne promjene Daytona. Realnije je očekivati promjene korak po korak. Važan problem je nepovjerenje i između političkih opcija i na nacionalnoj razini. Potrebno je dosta strpljenja i dobre volje. Ključ uspjeha višenacionalnih država je naći pravu mjeru decentralizacije. Očito je da se u BiH jedan isti problem želi riješiti na više načina – jedni centralizacijom, drugi decentralizacijom, tvrdi on.
Volio bih da se briga o Hrvatima BiH vodi na cijelom teritoriju zemlje, Josipovićev je komentar na Čovićev treći entitet bez Posavine. To ja, zapravo, očekujem od svih stranaka.
Napadi na Komšića, osporavanje njegovog hrvatstva, kao SDP-u BiH – dio su našeg posla. Svi smo u prilici biti kritizirani, izvrgnuti brutalnim napadima. Dio je politike, našeg posla, da to podnosimo. Komšića visoko cijenim, on je političar koji afirmira socijaldemokraciju u BiH. Napominjem, kaže Josipović - ni ja nekima nisam dovoljno dobar Hrvat.
Što se tiče oduzimanja vojnih činova, na to me obvezuje zakon – onaj ko je osuđen preko tri godine zakona, oduzima mu se čin.
BiH i Hrvatska imaju neriješenih pitanja, nisu to nikakvi nepremostivi problemi. Granice, imovina - potrebno je malo više hrabrosti u izvršnoj vlasti s obje strane. Bjegunci od pravde su veliki problem. Nedopustivo je da oni u susjedstvu nalaze dom i sigurno utočište.
Nažalost, svaki dan sam, kaže, u prilici razgovarati s običnim ljudima. I osobno i putem e-maila, telefona, pošte... Ljudima koji imaju strašne probleme. Predsjednik ih ne može riješiti sve. Neke upućujem na Vladu, nastojim motivirati – što Ustav dopušta – državna tijela. Neki put uspijeva. Dobro je da postoji takav oblik suradnje s Vladom.
Kaže i da do kraja kani poštivati Ustav. On zahtijeva zaleđivanje mog statusa u stranci – SDP-u. Ali, Ustav nigdje ne kaže da predsjednik nema svoje svjetonazore. U svom radu nastojim da ne izgubim ono za što sam se cijeli život zalagao – pitanje socijalne pravde, povezivanje politike s moralom, zalaganje za kulturu odgovornosti.
Tadićev dolazak u Vukovar je korisna stvar za odnose Hrvatske i Srbije. Strahote se ne zaboravljaju, ali je to znak spremnosti za suočavanje s prošlošću i novi početak. Aktuelna generacija političara nema pravo ove probleme koje imamo ostaviti narednoj. U slučaju da ih ostavimo, to će biti znak da nismo dobri političari.
Za glazbu nemam vremena. Često sam u prilici koncerte iskoristiti za neke protokolarne obaveze. Nažalost, za sviranje i komponiranje – čime se bavim – nemam vremena. Posao predsjednika je posao od ranog jutra – do ranog jutra, zaključuje hrvatski predsjednik na kraju. rtvfbih/DEPO/a.k.