DRUGA STRANA PRIČE/ UFI ODGOVARA NA OPTUŽBE

Uprava UFR, umjesto da štiti interese autora i producenta, radi za interese telekom operatera u BiH!

Kultura 01.06.21, 13:59h

Uprava UFR, umjesto da štiti interese autora i producenta, radi za interese telekom operatera u BiH!
Grupa autora zastupa tezu da je interes autora da za svoja djela naplate što manje! To svoje nastojanje su čak bili i sproveli u djelo za (srećom) kratkotrajan period svog rada kada su (zbog neznanja, nesposobnosti ili pak namjere, sasvim je svejedno) s operaterima bili dogovorili bagatelan i sramno nizak iznos naknade za kabelsko reemitiranje AV djela, tvrde u UFI-ju

 

Nakon nedavne press konferencije predstavnika Udruženja filmskih radnika, te njihovog saopćenja u kojem su iznijeli teške optužbe na rad Udruženja filmske industrije, ova tema je izazvala veliki interes javnosti, te zbog toga objavljujemo odgovor UFI-ija u kojem nude svoju verziju priče o AV pravima u BiH.

 

Njihovo saopćenje prenosimo u cijelosti:


Poštovani,


Duboko svjesni da mediji nisu pravo mjesto za rasprave o pravu i pravnim normama, a naročito o autorskom i srodnim pravima, jer je to za širu javnost vrlo suhoparna i relativno nerazumljiva pa i zamorna tema, te u potpunosti lišeni želje i/ili namjere da s kolegama iz Udruženja filmskih radnika (UFR) vodimo isprazne medijske rasprave, ipak smo prinuđeni reagirati bar na one najveće neistine iznesene u medijima proteklih dana. Cilj ovog obraćanja pogotovo nije izlišna rasprava s bilo kojim pojedincem ili pak o bilo kojem pojedincu. Na ovo reagiranje smo se ipak odlučili ponajprije radi toga što iznesene neistine štete kako svim autorima i drugim nositeljima prava na audiovizualnim (AV) autorskim djelima te nama kao Kolektivnoj organizaciji koja je zakonima BiH ovlaštena i obvezana štititi i ostvarivati prava tih autora, isto tako i cjelokupnom sustavu kolektivnog ostvarivanja autorskog prava u BiH, ali i radi istinitog i objektivnog informiranja svih onih kojih se tiče ova oblast ili koje ona jednostavno zanima. Stoga Vas molimo da objavite ovaj tekst u cijelosti.


Naime, proteklih dana je više puta iznesena tvrdnja da navodno "postoje sudske presude koje nalažu Institutu za intelektualno vlasništvo BiH da ponovi postupke dodjele ove dozvole". Podsjećamo da se tu radi o Dozvoli za kolektivno ostvarivanje prava u vezi s kabelskim reemitiranjem AV djela. Pri tome su navedene čak 4 presude Suda BiH koje navodno Institut odbija izvršiti, i to: Presuda, broj: S1 3 U 024730 17 U od 30.10.2018. godine; Presuda, broj: S1 3 U 034685 20 U od 09.09.2020. godine; Presuda, broj: S1 3 U 032078 19 U od 19.02.2021. godine i Presuda, broj: S1 3 U 036256 20 U od 22.04.2021. godine. Čak ni laici ne bi trebali povjerovati u navedene tvrdnje jer je opće poznato da je pravno nemoguća situacija da postoje čak 4 presude o istoj stvari i kod istog suda (navodni nalog da se ponovi postupak dodjele Dozvole).


Da bi ovaj tekst bio do kraja jasan i razumljiv potrebno je naglasiti da Udruga Filmske Industrije (UFI) poslove kolektivnog ostvarivanja prava u vezi s kabelskim reemitiranjem AV djela obavlja temeljem Dozvole izdane joj Rješenjem, broj: IP-03-47-5-288/16GM od 21.04.2016. godine ("Službeni glasnik BiH", broj: 37/16).


Već i na prvi pogled, na prve stranice tih presuda, se jasno vidi da se one uopće ne odnose na navedenu Dozvolu UFI, odnosno da predmet tih postupaka – upravnih sporova uopće nije ni bilo Rješenje, broj: IP-03-47-5-288/16GM od 21.04.2016. godine, nego neki drugi upravni akti – rješenja koja su i navedena u uvodima tih presuda. I daljim čitanjem navedenih presuda se svako može uvjeriti da niti u jednoj od njih nije "naloženo Institutu za intelektualno vlasništvo BiH da ponovi postupak dodjele ove dozvole", dakle Dozvole za kolektivno ostvarivanje prava izdane UFI Rješenjem Instituta od 21.04.2016. godine. Stoga je jasno da iznesene tvrdnje (o navodnom postojanju 4 neprovedene presude kojim je naloženo ponavljanje postupka dodjele Dozvole) nisu rezultat nepoznavanja prava nego zlonamjernosti.

 

ufr-press


Nadalje, iznesena je i tvrdnja da UFI "već mjesecima nezakonito i neuspješno vrši pritisak na RAK kako bi iznudila plaćanje naknada za koje nije aktivno legitimirana". Čak šta više, iznosi se tvrdnja da je UFR "aktivno legitimiran", odnosno da UFR ima dozvolu za kolektivno ostvarivanje prava u vezi s kabelskim reemitiranjem AV djela. S tim u vezi ovdje ponovno podsjećamo da je predmetna Dozvola oduzeta UFR te izdana UFI još navedenim Rješenjem Instituta od 21.04.2016. godine. Također, posebno naglašavamo notornu činjenicu da ne postoji niti jedan važeći akt, upravni ili sudski, kojim je to Rješenje Instituta stavljeno van pravne snage pa je onda jasno da je to Rješenje važeće, konačno i pravosnažno te se mora izvršavati. Tako je jer to određuju zakoni BiH a ne bilo kakve tvrdnje UFI, Instituta ili pak nekog trećeg. Stoga je jasno da je UFI itekako "aktivno legitimiran" da obavlja sve poslove u vezi s kolektivnim ostvarivanjem prava na kabelsko reemitiranje AV djela pa tako i one usmjerene na prikupljanje naknade za to reemitiranje. Uostalom, ako "UFI Dozvola iz 2016. godine nije na snazi" kako to oni tvrde, te ako je UFR "aktivno legitimiran", postavlja se pitanje zašto onda UFR ne izvršava poslove za koje tvrde da su ovlašteni, odnosno šta ih onda sprečava da prikupljaju autorske naknade od kabel operatera/reemitera?! Što se tiče navodnog "nezakonitog i neuspješnog vršenja pritiska na RAK kako bi iznudila plaćanje naknada", ističemo da se UFI obraćao RAK, isključivo sa zahtjevima za izvršavanjem zakonskih obveza, tj. za poštivanje i provođenje onoga što je određeno zakonima BiH (npr. člankom 3. stavak 3. točka d). Zakona o komunikacijama BiH, a u vezi s člankom 7. RAK Pravila 79/2016 kao i člancima 20., 30. i 80. Zakona o autorskom i srodnim pravima BiH te člancima 2., 4. i 24. Zakona o kolektivnom ostvarivanju autorskog i srodnih prava BiH), a što ćemo svakako činiti i ubuduće jer smo na to zakonom i Dozvolom ovlašteni i obvezani. A za "iznuđivanje plaćanja naknada", odnosno za naplatu naknade za kabelsko reemitiranje AV djela od kabel operatera/reemitera koji ne izvršavaju tu svoju zakonsku obvezu, smo se obratili drugim državnim organima koji su za to i nadležni, a to su sudovi koji i vode postupke po našim tužbama a ne RAK. I to je kolegama iz UFR vrlo dobro poznato obzirom da su u svim tim sudskim postupcima zvanično tražili položaj umješača na strani tuženih operatera nastojeći im tako pomoći da izbjegnu zakonsku obvezu plaćanja naknade autorima za reemitiranje njihovih djela.


Također, neistinite su, tendenciozne i zlonamjerne tvrdnje i da je UFI sav prikupljeni/naplaćeni iznos u 2019. godini "platila povezanim licima" što navodno "dokazuje zaključak revizorskog izvještaja predstavnika Instituta". Jer da je to istina iz čega su se onda financirali npr. troškovi tekućeg poslovanja, poreza i drugih davanja, dobavljača i drugih suradnika, plaća i naknada ili pak (znatni) troškovi sudskih taksi i zastupanja u parničnim postupcima koje je UFI pokrenuo protiv svih onih Korisnika – kabel operatera/reemitera koji nisu zaključili ugovore o prijenosu prava (ukupne vrijednosti 10.569.711,00 KM). U izvršenom nadzoru nad radom UFI za 2019. godinu je konstatirano da se najveći dio iznosa naplaćenog u tijeku 2019. godine odnosio na plaćanje obveza iz ranijeg razdoblja. To je i razumljivo obzirom da UFI nije nastala 2019. godine nego mnogo godina ranije, Dozvolu je dobila 2016. godine a uvjeti za sam početak prikupljanja naknada su se stekli tek 3 godine nakon toga. Jedina istina u medijskim navodima je da u tijeku 2019. godine nije bilo raspodjele autorima. A nije je ni moglo ni trebalo biti jer je to bila godina početka prikupljanja sredstava i jer je tako odlučila isključivo Skupština UFI a ne ni jedan pojedinac bez obzira koju on funkciju trenutno obnaša u UFI. Dakle, iz prikupljenih sredstava su se financirale, i financiraju do dana današnjeg, sve aktivnosti UFI sukladno odlukama Skupštine te drugim normativnim i planskim aktima. I sve su te aktivnosti usmjerene na zaštitu i ostvarivanje prava te na pravu zasnovanih interesa autora i drugih nositelja prava na AV djelima. Pa zar su autori trebali odlučiti da taj mali dio prikupljenih sredstva ide u raspodjelu a da se iznos od 10.569.711,00 KM koji se potražuje putem suda oprosti operaterima i da UFI od tih sudskih postupaka odustane zbog nedostatka sredstava za njihovo financiranje kako to dio UFR zagovara?! Uostalom, a što se također vidi i daljnjim čitanjem Zapisnika o nadzoru nad radom UFI za 2019. godinu, ukupni troškovi poslovanja UFI za cjelokupni prethodni period zaključno sa 2019. godinom, će u konačnici biti 11% od ukupnog iznosa naknada za kabelsko reemitiranje što je mnogo manje i od dozvoljenog iznosa troškova poslovanja kolektivne organizacije (ne bi trebali biti veći od 30%, osim u slučaju da Skupština odobri povećanje troškova koji su bitni za funkcioniranje organizacije), pa čak znatno manje i od samog planiranog i odobrenog iznosa troškova UFI. Kada su u pitanju suradnici koji su navođeni u medijskim istupima (društva ART Company, Planus Media i dr.), i iz izvršenog nadzora nad radom UFI za 2019. godinu je jasno da se tu radi o akumuliranim obvezama iz prethodnog (višegodišnjeg) perioda, odnosno da se radi o npr. novčanim pozajmicama (beskamatnim!) koje su dane UFI za financiranje rada i poslovanja u prethodnom periodu kao i o obvezama za poslove koje su za UFI izvršili ali im nisu plaćeni. Prema tome, ti suradnici (iako svjesni rizika i neizvjesnosti naplate svojih potraživanja) u stvari i svojim sredstvima pomažu, tj. financiraju rad i poslovanje Kolektivne organizacije UFI, dakle omogućavaju provođenje aktivnosti na zaštiti i ostvarivanju prava i pravnih interesa svih autora i drugih nositelja prava na AV djelima. Bez te/takve pomoći i podrške tih, ali i drugih nespomenutih suradnika i članova, egzistencija i rad UFI bi bili teško mogući te je sasvim izvjesno da bi i mogućnost naplate naknade za predmetni period koja pripada tim autorima bila trajno izgubljena (npr. zbog zastare i sl.).


Konačno, o "brizi" tog dijela UFR prema autorima i njihovim interesima možda najbolje govori njihov odnos prema visini naknade koju kabel operateri/reemiteri trebaju platiti za reemitiranje njihovih AV djela. Naime, u svim svojim istupima posebno ističu da je UFI iznose tih naknada "napuhao kako bi izgledali bolje", i to napuhao "daleko preko parametara koje je postavio sam Zakon o kolektivnom ostvarivanju autorskog i srodnih prava". S tim u vezi podsjećamo da se prema zakonu visina i način obračuna naknade za korištenje autorskih djela određuju kolektivnim ugovorom koji kolektivna organizacija sklapa s reprezentativnom udrugom korisnika autorskih djela iz repertoara te kolektivne organizacije, a što je UFI i učinila. Dakle, ta grupa autora zastupa tezu da je interes autora da za svoja djela naplate što manje! To svoje nastojanje su čak bili i sproveli u djelo za (srećom) kratkotrajan period svog rada kada su (zbog neznanja, nesposobnosti ili pak namjere, sasvim je svejedno) s operaterima bili dogovorili bagatelan i sramno nizak iznos naknade za kabelsko reemitiranje AV djela (Ugovor UFR-AKOP od 06.12.2016. godine). Kad je u pitanju navod da su "iznosi naknada koje je UFI obećao bili daleko od istine", naglašavamo da Kolektivni ugovor, koji je UFI zaključio s AKOP za period do 31.12.2018. godine ("Službeni glasnik BiH", broj: 4/19), sadrži i usuglašenu Tarifu prema kojoj je naknada veća cca 2 puta od one koju je bio ugovorio UFR! Dakle, UFI je svojom Tarifom ugovorio za autore cca 2 puta veći iznos a time je u potpunosti ispunio ono što je i "obećao", odnosno time je u potpunosti dostignut planirani iznos za taj period koji je i naveden u samoj Dozvoli UFI od 21.04.2016. godine. Međutim, nakon što je ta Tarifa, tj. visina i način obračuna naknade, usuglašena između zakonom ovlaštenih strana – predstavnika obveznika (kabel operatera/reemitera) i ovlaštenika (autora/nositelja prava) iz tih odnosa, te od obje te strane prihvaćena kao primjerena, UFR je zajedno s pojedinim operaterima pokrenuo niz aktivnosti oko osporavanja tog Kolektivnog ugovora i u njemu sadržane Tarife tvrdeći da je ona "prekomjerna" i "nametnuta operaterima"! Dakle, oni i autore i javnost pokušavaju uvjeriti da je previše ono što su sami operateri ugovorili i potpisali da će platiti autorima kao primjerenu naknadu za reemitiranje njihovih AV djela.


Dakle, iz svega naprijed navedenog je i više nego jasno da ova grupa autora iz UFR pokušava u javnosti prikazati da radi za interese autora ali u praksi radi za interese određenih (velikih) kabel operatera te svojim postupcima čine sve što mogu da autori u stvari nikada ni ne naplate naknadu za svoja AV autorska djela koja su ti operateri kabelski reemitirali, dakle komercijalno iskoristili i to od svojih pretplatnika i naplatili.


Mi ne očekujemo da UFR nakon ovoga prestane osporavati našu Dozvolu za kolektivno ostvarivanje prava ali očekujemo, i pozivamo ih, da konačno prestanu sa aktivnostima usmjerenim na urušavanje sustava kolektivnog ostvarivanja prava u vezi s kabelskim reemitiranjem AV djela u BiH, te da prestanu omogućavati pojedinim kabel operaterima da izbjegavaju zakonsku obvezu plaćanje naknade, odnosno da prestanu sprečavati autore da naplate naknadu za korištenje svojih AV djela. Također, ovim pozivamo sve one koji imaju dodira s ovom oblasti, naročito državne organe kao što su sudovi, RAK i Institut, da ne podliježu ničijim pritiscima i da poštuju te u cijelosti provode zakonske propise koji uređuju ovu oblast a autorima i drugim nositeljima prava na kabelsko reemitiranje AV djela poručujemo da je već sad izvjesno da im dolaze bolji dani, navodi se u saopćenje Stručne službe UFI-ja.

 

Napomena redakcije: U prilogu su dostavljeni svi tekstovi navedni u tekstu, a koje ne objavljujemo zbog njihove obimnosti.

 

(DEPO Portal/ak)

BLIN
KOMENTARI