Dvije hiljade godina predugo je i za sreću, a kamo li toliko dugo traganje za spasenjem kroz patnje i stradanja.

Kroz hijeropovijest i kroz povijest dvije hiljade godina tumaranja.

Od faraona kroz pustinju, preko Sinaja na kome Glas Gospodnji odzvanja i Egzodus osmišljava.

Kroz More raspuklo pred snagom vjere i pred silinom Izgona.

Ispred paklenskog svjetla i žara španskih lomača do raspomamljena Hitlerova bezumlja.

Preduge dvije hiljade godina kroz zločine, kroz patnje transpovijesnog i modernoga svijeta.

Bijaše to iskustvo nakon koga se morala najzad dosegnuti sreća, i morala je zauvijek uginuti kolektivna patnja.

Ali danas gledamo kako povijesni mučenici na svome najzad dosegnutom cilju dokazuju da su kroz vlastitu patnju učili kako će druge – upravo one nevine – uvoditi u isto stradanje.

Dok gledamo kako nedužnim i bespomoćnim palestinskim dječacima lome kosti s bijesom i sladostrasno, sjećamo se tih dvijehiljade godina mitskog i stvarnog stradanja.

Obogaljene i uplakane palestinske djevojčice na ruševinama svojih domova i djetinjstva podsjećaju da ONI ništa nisu naučili o ljudskim patnjama.

ONI ne znaju da je to što čine samo novi oblik i njihova stradanja.

Tekst je odlomak iz knjige u nastajanju "Lirske minijature", autora Esada Durakovića.

(DEPO PORTAL/ad)