Gadne stvari se događaju na prostoru od Gaze do rijeke Jordan. Već je 200 mrtvih Palestinaca (59 djece) i deset Izraelaca (dvoje djece), a zbog izraelskih bombi nad Gazom 40.000 Palestinaca moralo je napustiti domove. A tek istječe prvi tjedan borbi.
Uz svu izraelsku vojnu i tehnološku superiornost, koja se vidi i u omjeru žrtava - kako odraslih, tako i djece – palestinski Hamas se iskazuje žilavim protivnikom, a njegov raketni arsenal većim nego što su izraelske službe očekivale.
Žrtava je već premnogo, a još nije isključeno da se stvari dramatično pogoršaju: neki strahuju da bi se u sukob oko Gaze, na strani Palestinaca, mogao umiješati i najveći neprijatelj Izraela – Islamska Republika Iran, piše Slobodna Dalmacija.
Iran ne priznaje židovsku državu, a podržavanje palestinske borbe i oružanih skupina tipa Hamas i Hezbollah stup je iranske vanjske politike još od 1979. i Islamske revolucije. A u vojnom smislu Iran je daleko jači nego bilo koji drugi protivnik s kojim se Izrael dosad suočio. Iranski generali već su više puta prijetili uništenjem Tel Aviva i Haife, ukoliko Izrael napadne Iran.
No za daljnju eskalaciju stanja čak nije nužno da se vojno umiješa iranska država. Dovoljno je da se na palestinskoj strani umiješa proiranski vojno-politički pokret Hezbollah iz Libanona, i već bi to bio sukob ozbiljnijih razmjera.
Jer u zadnjem ratu iz 2006. Hezbollah je iznenadio vojne eksperte širom svijeta i pokazao da se može ravnopravno nositi s Izraelom. Smatra se da Hezbollah raspolaže s oko 150.000 raketa kojima može pokriti veliki dio teritorija Izraela: Hamasova raketna kanonada, u odnosu na Hezbollahovu, izgledala bi kao dječji vatromet.
DOBRA I LOŠA VIJEST
No, iako je prošli tjedan par raketa na Izrael doista doletjelo i iz južnog Libanona, Hezbollah se zasad drži svog javnog stava da se neće miješati u sukob u Gazi, osim ako izraelska vojska u Gazu ne uđe pješadijom (što Izrael zasad izbjegava). Spomenute rakete najvjerojatnije je ispalila neka od manjih palestinskih skupina koje operiraju u južnom Libanonu.
Hezbollah se, dakle, zasad neće miješati u izraelsko-palestinski sukob. Osim ako Izrael prijeđe Hezbollahovu „crvenu liniju” i uđe u Gazu s kopnenim trupama.
No postoji li mogućnost da se u sukob umiješa sâm Iran?
Tu imamo dvije vijesti – dobru i lošu.
Dobra je da Iranom još od 2013. vlada umjerena, „meka” politička opcija, oličena u predsjedniku države Hasanu Rouhaniju, koji zastupa pomirljiviji stav Irana prema Zapadu i Izraelu.
Loša vijest je da Rouhaniju upravo istječe mandat: novi izbori u Iranu zakazani su za točno mjesec dana, 18. lipnja, a analitičari predviđaju skoro sigurnu pobjedu nekog od kandidata „tvrdog” krila iranske politike, koje iskazuje znatno veću netrpeljivost prema Izraelu, te se ne libi otvorenog klinča s hebrejskom državom.
Na toj strani je i vrhovni vjerski vođa Islamske Republike – ajatolah Ali Hamnei, koji je još 2018. izjavio da Izrael „zloćudni kancerogeni tumor” koji se mora „ukloniti i iskorijeniti”. A nakon što su prošlog tjedna izraelski avioni počeli bombardirati Gazu, nazvao je Izrael „terorističkom bazom”:
„Izrael nije zemlja, već teroristička baza protiv naroda Palestine i drugih muslimanskih naroda. Borba protiv ovog despotskog režima borba je protiv ugnjetavanja i terorizma, što je dužnost svih. Kažem odlučno: ovo im neće uspjeti. Propadanje neprijateljskog cionističkog režima započelo je i neće prestati”, rekao je Hamnei u izravnom TV-prijenosu.
Ove riječi dokazuju da će ajatolah sigurno podržati konzervativnog kandidata, koji bi mogao „zakuhati” stvari s Izraelom.
TRUMP OJAČAO IRANSKU DESNICU
Jedan od kandidata za novog predsjednika Irana je i Mahmud Ahmadinedžad, „tvrdolinijaš” koji je već bio na čelu Irana u dva mandata (2005.-2013.), kada je ostao upamćen po izjavi da „Izrael treba izbrisati s karte svijeta”, kako su taj njegov istup iz 2005. prenijele svjetske agencije.
Ahmadinedžad je, pak, tvrdio da mu je izjava pogrešno prevedena, a da je zapravo rekao kako „okupatorski režim mora biti uklonjen”; dakle da je mislio na tip izraelske vlasti, a ne na Državu Izrael. No čak i palestinski lideri ogradili su se od te njegove izjave.
Analitičari nisu sigurni da će izbore dobiti baš Ahmadinedžad, ali su uvjereni da kandidati „meke struje” nemaju puno šanse. Ne zato što je Rouhani bio loš predsjednik, već zato što su američke sankcije (koje su uslijedile nakon što je Trump 2018. izvukao SAD iz nuklearnog sporazuma s Iranom) značajno urušile standard iranskih građana, te se oni sada okreću „tvrđim” opcijama.
Tako je Trump zapravo otežao položaj svog saveznika Izraela na Bliskom Istoku, jer je svojom politikom sankcija prema iranskim umjerenjacima ojačao iransku desnicu, koja o Izraelu misli ono što je Ahmadinedžad 2005. javno rekao.
ČEKA SE 18. LIPNJA
Idućih mjesec dana, dakle, nije realno očekivati da se Iran vojno umiješa u izraelsko-palestinski sukob. Sve svoje posljednje adute Rouhani je bacio na nastavak pregovora u Beču o obnovi nuklearnog sporazuma: ako bi kojim slučajem u ovih mjesec dana sporazum bio utanačen i sankcije skinute, tada bi i izborne šanse umjerenjaka naglo porasle.
Stoga je jasno da sadašnje iranske vlasti neće ulaziti u sukob oko Gaze, jer svaki takav incident značio bi kraj pregovora u Beču.
Umjesto toga, maksimum iranskog bunta bit će geste poput one koju je prošli tjedan izveo Rouhanijev šef diplomacije Mohammad Javad Zarif, koji je otkazao službeni put u Austriju nakon što je službeni Beč na vladinim zgradama istaknuo izraelske zastave, u znak solidarnosti s Tel Avivom oko sukoba s Hamasom u Gazi.
Zarif nije javno komentirao svoj potez, ali je njegov zamjenik i glavni iranski pregovarač u Beču Seyed Abbas Araghchi na Twitteru poručio da je „šokantno i bolno” vidjeti izraelsku zastavu na vladinim zgradama, optuživši Izrael za ubijanje civila u Gazi.
I to će biti to s iranske strane, dok je Rouhani na vlasti: otkazivanje službenih puteva u države koje podrže Izrael i umjereno gnjevni tweetovi. Neće biti vojne intervencije Irana, barem još ovih mjesec dana.
Ali ako se izraelsko-palestinski sukob ne okonča do 18. lipnja, a u Teheranu očekivano pobijedi „tvrdolinijaš”, onda bi Bliski Istok lako mogao postati još veće bure baruta, piše Slobodna Dalmacija.
(DEPO PORTAL/ad)